Esmir Bašić: “Država za čovjeka” na (ne)djelu?

Nešto više od tri mjeseca je prošlo od Općih izbora u Bosni i Hercegovini. U Engleskoj bi do sada bila formirana vlada i ona bi već bila u situaciji da priprema izvještaj o prvih 100 radnih dana. Tako bi bilo u Engleskoj, a kod nas u Bosni kada je riječ o formiranju nove vlade tek se naziru naznaka ko bi mogao biti vladajuća koalicija, još uvijek vlada velika neizvjesnost sve opcije su otvorene i čeka se rasplet, a kad će biti izvještaj o prvih 100 dana vlasti samo dragi Bog zna! S obzirom da je zimski period vrijeme kada narod ima više slobodnog vremena i može sebi priuštiti mogućnost da više nego li obično, prati bosansku političku sapunicu koja ga u mnogome zbunjuje, nekada mu nešto i bude jasno, u većini prilika ne konta, pa onda šuti, bunca ili koju prozbori. Prije izbora bilo je mnogo više optimizma među ljudima, danas nakon svih ovih blokovskih konfuzija, podmetanja, neizvjesnosti oko formiranja vlasti mnogo je manje optimizma na licima ljudi, vjerovatno će taj optimizam slabiti, a rast će pesimizam, daj Bože da bude drugačije, ostaje nam da se nadamo i da damo šansu novoj vlasti predvođenoj SDP-om da nešto uradi pa ćemo tek nakon izvjesnog vremena vidjeti imali selameta. Protekli Opći izbori donijeli su značajnije promjene samo kod Bošnjačkog naroda, dok je kod ostala dva naroda bilo neznatnih promijena u odnosu na ranije stanje. SDP je postala vodeća politička partija, a tron je preuzela od SDA, potpuni gubitnik je SZBIH. Postavlja se pitanje da li će “promijene“ donijeti boljitka u našem društvu ili će se narod ponovo razočarat?
Većina ljudi vjeruje da je stvar u vlastima i strankama. Kada jedna vlada ode, nju zamijeni druga i kada jedna stranka ode, nju zamijeni druga, i tada “nestaju“ krize i problemi. Ovo je pogrešno i preuranjeno mišljenje, to je stav izgrađen na kratkim pogledima. Zasigurno irelevantna je stvar partija i vlast u odnosu na mentalitet ljudi, može se promijeniti koliko hoćeš vlasti i partija, ako je ista svijest ako je isti mentalitet onda ma koja partija da dođe ništa se neće promijeniti. Promijene su tek moguće sa novim ljudima koji sa sobom nose nove ideje i sisteme vrijednosti. Kada analiziramo pobjedničku stranku SDP, možemo reći da su od 2002. godine izvan vlasti, za to vrijeme mnogi autoritativni patrioti ovu stranku su napustili i formirali nove stranke, ima tu i dio podmlađenog kadra predvođen Lipovačom, Hadžićem, Imamovićem, Bećirovićem… Mora se priznati da to nije za potcjeniti, ali nije ni za precjenjivanje, riječ je o kandidatima koji dolaze iz baze koji su ponešto pokazali na svojim ranijim pozicijama.
Na lokalnom nivou SDP je ostao manje više isti po strukturi, kadrovske promijene su mnogo manje od onih na vrhu. Šta od njih možemo očekivati? Da li su to neke nove snage koje obećavaju? Imamo li ljude sa novim mentalitetom? Nažalost kad se bolje sondira njihov kvalitet, onda nemamo mnogo razloga da budemo optimistični. Znam da se oni sa ovim ocjenama neće slagati, ali tu su parametri, djela da se dođe do istine. Primjer prvi SDP se nije uspio izdiguti iznad partikularnih interesa na lokalnom nivou, primjer za to je Općinsko vijeće gdje se može valorizirati njihov rad, iz ponašanja njihovih vijećnika se vidi da nisu partikularne interese podredili općim državnim. Kada je u pitanju glasanje, ne glasaju po principu nije bitno ko predlaže, nego šta predlaže, i ako je ideja od opće dobrobiti onda je treba podržati, bez obzira da li to predlagao Načelnik općine BPS, SZBIH, SDA. Dakle, da je to prepoznatljivo u njihovom radu onda bismo mogli očekivati da njihov slogan „Država za čovjeka“ nije floskula nego bit njihove političke filozofije, i to bi bilo nešto što obećava. Prosto je nemoguće da jedna stranka koja želi da gradi državu ne prepoznaje alternativne načine rješavanja problema. Primjer: nisu glasali za prijedlog nastavka gradnje biblioteke sa odgodom plaćanja u 2011. i 2012. godini, koji je predložio Načelnik općine gospodin Šišić, ( druge opcije nije bilo, da se obezbijede sredstva) dakle, vijećnici SDP-a između opcije nastavka gradnje biblioteke i sportske sale i obustave radova glasaju za obustavu radova!? Zar je moguće da SDP tako rezonuje, zar su oni za to da se u narednih desetak godina usred grada dominantno izdiže nedovršena zgrada, da time kvari ambijentalnu sliku grada i zar je moguće da SDP nije podržao ideju samo zato što ju je predložio Načelnik, pa ih sujeta sputava, zar je moguće da smo toliko sebični i zavidni!? Zar da vjerujemo da je to neki novi SDP od koga se ima šta očekivat!?
Drugi primjer: vijećnicima SDP u Općinskom vijeću nedostaje samopouzdanja, sposobnosti, kompetencija i to su javno “priznali“ kad glasaju za neke odluke, a onda poslije toga ( nakon pola godine i više) sami sebe pobijaju, govore da su „prevareni“. Koje li ironije, i žalosti na stranu da li su “prevareni“ ili nisu, a očito je da nisu, znakovito je to zašto to nisu mogli odmah prepoznati, nego ne vide svoje mahane ili ih nastoje prikriti napadima na Načelnika ili nekim drugim varkama, ili se žele baviti najprizemnijim politikanstvima. Bilo kako bilo ovo je presedan u tešanjskom parlamentu, a izvjesno je i to da je SDP svojom zbunjenošću koju je demonstrirao, obrukao se u javnosti i pokazao kako pristupaju njegovi zastupnici u radu, kako se pripremaju za sjednice, kako glasaju, kako nemaju konzistentnosti u svojoj politici, kako nije sigurno da ono zašto su glasali danas, da se neće predomisliti do sutra. To SDP ne bi smio činiti! To SDP-u ne priliči, ili mi možda od njih previše očekujemo, ipak, treba reći da način njihovih posljednjih reakcija ne priliči nivou jedne ozbiljne političke stranke.
Treći primjer: Mjesnom zajednicom Jelah suvereno vlada vlast formirana od većine iz SDP-a. Brojna su pitanja u Jelahu ne riješena, osnova političkog djelovanja Jelaškog SDP se svodi na generiranje animozitete na relaciji Jelah – Tešanj, pa je tako Tešanj dežurni krivac za sve što ne valja u Jelahu. Umjesto da se bave životnim pitanjima, pitanjima izgradnje „Države za čovjeka“ kao na primjer rješavanjem gorućeg problema pijace, koja je jedna od najvećih u regiji, na kojoj se susreću ljudi iz raznih krajeva, na kojoj trguje veliki broj trgovaca sa svih strana, koja je ogledalo svih nas i koja Mjesnoj zajednici donosi ogroman profit!? Bruka je i sramota da se ogromna dobit od pijace ne ulaže u pijacu! Počevši od samog pristupnog puta prema pijaci koji nije asfaltiran, prostor pijace također je neuređen, ambijentalna slika je loša, sve skupa je katastrofalno loše, jer otići na pijacu i vratiti se sa pijace ne moguće je, a da ne ublatiš i odijelo i cipele, da se usput ne mimoiđeš ne samo sa insanima, već i sa hajvanima, a na ono malo puta kao možda nigdje drugo, kreću se i voze istom uskom džadom, u istom pravcu naizmjenično vozila i pješaci. Tako je skoro tokom cijele godine ljudi se muče, ubijaju u pojam, a na pijaci jedino funkcioniše naplata taksa, sve ostalo je zaostalost i primitivizam, i zato zavređuje osudu i kritiku svake vrste, jer takav (ne)red na pijaci vlada godinama. Pijaca je ista kao i prije tridesetak godina, da su samo u posljednjih desetak godina svake godine samo po pedeset metara uređivali prostor do sada bi sve cvjetalo, umjesto toga SDP-ova vlast u Jelahu se ponaša kao da je sve potaman, izgleda da im se pričinjava da je pristupni put širok i popločan kamenom, da je pijaca uređena po uzoru na onu sa koridora, da su do sada imali velika ulaganja, i da bi jedne godine pijaca mogla biti i natkrivena, međutim, to se neće još zadugo desiti, jer narod treba znati da je “Država za čovjeka u Jelahu na čekanju“!

18. 01. 2011. godine
Esmir Bašić, prof.