U lijepom društvu…

Prošlog petka smo bili u fantastičnom društvu jednog mladića koji kao pisac mijenja svijet. Sjećate li se tog naslova i njega? U boljem društvu se nismo mogli naći. Ukoliko pratite fejsbuk stranicu novinar.me, upratili ste da uvijek obradujemo naše vjerne čitaoce nekim simpatičnim, simboličnim poklonom koji će upotpuniti ili njihov zid, ili noćni stočić, ili pak dušu. Mi smo to sve ukomponovali tog petka.

U ugodnoj atmosferi Konektuma, kluba knjige, upravo među toliko napisanih riječi, okupili smo se oko Safera Grbića. On je, iako ne voli puno govoriti, ovoga puta imao glavnu riječ.

On je mladić, pisac koji inspiraciju nalazi svuda, hrani se kritikom, na svijet gleda pozitivno, slobodan je i bez dlake na jeziku da kaže “povraća mi se od tog djela” ako je u pitanju nešto što po njemu ne može omladinu naučiti pravim vrijednostima, pravim idealima. Slobodan je da glasno kaže da su mu djela pomalo narcisoidna, iako sebe ne može tako okarakterisati.

Pomalo povučen, Safer Grbić je samom svojom pojavom osoba koju morate u svakom trenu nešto zapitkivati, dok će on uvijek uspjeti da vam odgovori i inspiriše na još, dodajući da sluša savjete, ali ih ne posluša, skoro nikada, vodi se onim što je njemu u tom trenutku smisleno.

Knjga koju je Safer ovom prilikom poklonio je njegova prva zbirka poezije “Noćnik čuvara Tešnja”. On u njoj definiše patrijarhalnu spregu, ono što guši narod u Bosni i Hercegovini, i hrabro poredi sa čovjekom novog doba. Poredi dvije krajnosti koje su se neminovno morale sresti i na ovom našem području. Na slikovit način bismo rekli da “dira” tamo gdje najviše boli, I to bez imalo ustezanja.

Tako mlad, a toliko hrabrosti u njemu, svakako osoba uz koju se možete osjećati dobro i ispunjeno.

Da je druženje bilo i slatko idu u prilog poručene Švarcvald torte (nemojte ih poručivati tamo jer ne postoje, ova je izmišljena samo za naše druženje) i čajni kolutići, jer nam je šećer padao od toliko priče o raznim temama kojih nije nedostajalo.

U lijepo društvu vam mora biti lijepo, a nama je bilo i više od toga. Pisani svijet ima sreće što ga stvara jedan mladi čovjek kao što je Safer Grbić, a i mi isto tako, jer naš čeka još toliko njegovih nanizanih riječi koje će nam olakšati bivstvovanje ovdje… u ovim predrasudama i mnoštvu drugih sprega koje guše.

“I ne recite bio je pisac

Recite bio je dijete nošeno daškom vjetra,

Bio je dijete koje vidi ono što odrasla djeca ne vide,

Bio je vjerni rob svojega Gospodara Svevišnjeg,

I zauvijek će to da ostane””

Safer Grbić, Noćnik čuvara Tešnja

(Erna Saljević / novinar.me)

O Tesanj Net

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *