“Džemal Bijedić – politička biografija”

“Džemal Bijedić – politička biografija” naziv je knjige profesora i direktora Instituta za istoriju Husnije Kamberovića koja je predstavljena u petak 29.3.2013. godine u organizaciji Opće biblioteke Tešanj. O knjizi su govirili mr. sc. Amir Duranović, mr. sc. Esmir Bašić, kao i sam autor.

Ova knjiga donosi brojne poznate i nepoznate informacije o životu i političkom putu Džemala Bijedića te oblastima u kojima je posebno bio aktivan. Autor je u ovom djelu prezentirao porodični milje Džemala Bijedića, njegovo školovanje i put komuniste, približio je društvene i socijalne prilike u životu hercegovačkog stanovništva u drugoj polovici 20. stoljeća, te njegove kasnije političke aktivnosti.

Bijedić je, inače, bivši predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV), odnosno premijer bivše Jugoslavije, nije bio jedini kreator jugoslovenske vanjske politike, ali je bio centralna ličnost odmah nakon Tita. Od 1945. do 1971. godine je obavljao različite poslove na svim nivoima partijske i državne vlasti. Između ostalog, 1968. godine suočio se sa studentskim protestima, iskazavši razumijevanje za njihove probleme. Zalagao se za reformu univerziteta i poboljšanje studentskog standarda

Posebno poglavlje knjige autor je posvetio Bijedićevom  veoma aktivnom učešću u kreiranju vanjske politike Jugoslavije. Na njegovom diplomatskom putu bile su, između ostalih, zemlje muslimanskog svijeta, Azija, Australija, SAD, tadašnji SSSR, Kina i zemlje centralne Afrike.

U kontekstu Bosne i Hercegovine Bijedić je učestvovao, ili ih je sam kreirao, u značajnim političkim, ekonomskim i socijalnim projektima i događanjima tokom 1960-ih i 1970-ih. Pitanja priznavanja Muslimana kao nacije, redefinisanje odnosa Partije prema Zapadnoj Hercegovini, izgradnja jakog bosanskohercegovačkog republičkog identiteta, jačanje privrednih kapaciteta Bosne i Hercegovine, konačno dostignuće ravnopravnosti BiH s ostalim jugoslavenskim republikama, samo su neki od procesa iz tog vremena koji su neodvojivi od Bijedićeve ličnosti. Knjiga Husnije Kamberovića nije samo puka biografija Bijedića nego je knjiga koja govori o ovom vremenu i svim ovim događajima i procesima iz ugla Džemala Bijedića. Autor je pisao i o velikom Bijedićevom doprinosu raspravama o nacionalnom pitanju, posebno afirmiranju bošnjačke nacije.

Džemal Bijedić je poginuo je u blizini Kreševa u avionskoj nesreći 18. januara 1977. godine. Njegova smrt neprestana je dilema: slučajna ili isplanirana nesreća. Od tada do danas se analiziraju sumnje o uzrocima pada aviona. Kamberović u ovoj knjizi analizira sve scenarije: i teoriju koja govori o tome da su u pitanju bili urota i ubojstvo, ali isto tako analizira i drugu opciju koja proizlazi iz službenog nalaza komisije koja je analizirala uzroke nesreće i čiji je zaključak bio da se ne radi o uroti, nego da je u pitanju bila pogreška pilota i brzina veća od dopuštene.

Knjiga „Džemal Bijedić – politička biografija“ pisana je na osnovu obimne arhivske građe te literature koja je, iz raznih uglova, već doticala ovo pitanje, također, donosi i obilje fotografija koje su značajan historijski izvor o životu i političkom djelovanju Džemala Bijedića.

Knjiga ima ukupno 463 strane, usporedo s tekstom date su i bogate fusnote, a na kraju knjige nalaze se i registri. Knjiga je podijeljena u nekoliko dijelova koji hronološki prate Bijedićev život (Porodica Bijedić; Školovanje Džemala Bijedića; Politička aktivnost pred Drugi svjetski rat i tokom rata 1941-1945; Politička aktivnost poslije 1945; Tri polja aktivnosti; Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća 1971-1977; Nesreća ili…; Zavjera?; Sahrana; Obilježja i uspomene na Džemala Bijedića)

Prof. dr. Husnija Kamberović o Bijediću piše sljedeće:

Teško je ukratko opisati Džemala Bijedića. Jedni su u njemu skloni gledati samo “okorjelog komunistu”, drugi ga prikazuju kao “žrtvu zavjere”, koji je ubijen jer je bio “prvi Musliman predsjednik jugoslavenske Vlade”; jedni su u njemu gledali Hercegovca koji je bio u grupi onih političara koji su sredinom 1960-ih godina pokrenuli proces integracije zapadne Hercegovine u bosanskohercegovačke okvire, što je označilo skidanje hipoteke ustaštva sa tog dijela naše zemlje, dok su neki baš u tome vidjeli otvaranje prostora za oživljavanje ustaške ideologije; jedni, poput srpskih seljana iz Vučje Luke na Crepoljskom kod Sarajeva, smatrali su ga “ocem ovoga kraja”, jer je tu često dolazio, pomogao da se napravi put, uvede električna energija, izgradi vodovod i tako dalje, a pričalo se da su i srpska djeca iz Vučje Luke, kada bi se Džemo samo pojavio, trčala putem i vikala “Evo Džeme”, dok su drugi smatrali kako je on “žrtva srpske zavjera”. Hrvati iz zapadne Hercegovine još uvijek pamte (a valjda i cijene) ulogu Džemala Bijedića u otvaranju njihovoga kraja od sredine 1960-ih godina. Veliki dio Muslimana je u Džemalu Bijediću vidio “našeg čovjeka”, Muslimana koji je obnašao najvišu funkciju koju je jedan Musliman obavljao u socijalističkoj Jugoslaviji. Kada je poginuo, neki su to doživjeli kao ubojstvo “jer je Musliman”. Neki su, pak, u Džemalu Bijediću vidjeli pravog Mostarca, a biti pravi Mostarac u Mostaru je “teže zaslužiti nego bilo kakav položaj i visoke počasti i priznanja”. Pričalo se da ga je u Mostaru svako lično poznavao, a on je, prema nekim tvrdnjama, lično poznavao svakog petog stanovnika toga grada. To je omogućilo da dosta rano počne živjeti legenda o njemu u gradu.

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com