PROTESTI GRAĐANA U BIH

 

Kada su u srijedu, 5. februara, u 9 sati ispred zgrada pravosudnih institucija u Tuzli, otpočeli protesti obespravljenih radnika i nezadovoljnih građana, ništa nije nagovještavalo da će se sve okončati neredima i brutalnom intervencijom policije. Naime, protesti su se održavali i ranije svuda u BiH najčešće bez ikakvih rezultata i bez ikakvih posljedica. Ali ovaj puta nije bilo tako …

Nakon što su još jednom ignorisani od uposlenika pravosudnih institucija, demonstranti su se zaputili ka zgradi Vlade TK, a tokom šetnje njima se pridružilo na desetine nezadovoljnih građana. U trenutku kada je prvi čovjek prozvane Vlade odbio primiti predstavnike radnika i građana, demonstranti su pokušali nasilno ući u zgradu Vlade. Tada je došlo do prvog sukoba policije i demonstranata, a zatim je slobodno se slobodno može reći planula cijela BiH. Dan nakon što je interventna policija pokušala silom ugušiti pobunu radnika u Tuzli, prosvjedi solidarnosti danas su se održali diljem BiH, a traju i dalje. Prosvjedi su održani u brojnim gradovima – Sarajevo, Zenica, Bihać, Mostar, Banja Luka i drugi, a kulminirali su 7. februara.

Glavni uzroci ovih masovnih protesta diljem BiH su velika bijeda i besperspektivnost građana BiH te njihova izloženost bahatosti i beskrupuloznosti moćnika. Jednostavno rečeno – narodu je prekipjelo …

Tokom protesta demonstranti su demolirali mnoge javne objekte što su protivnici demonstracija spremno dočekali pokušavši nazvati demonstrante pogrdnim imenima: huligani, narkomani i teroristi, a čak ih se pokušalo nazvati i plaćenicima i agentima stranih službi, ali možda je najbolji odgovor ovakvim kritičarima dao jedan stari dedo učesnik protesta u Sarajevu koji je za medije izjavio plačnim glasom „ Radio sam 43 godine, a sada primam penziju 324KM, a političari primaju platu koja iznosi deset mojih penzija!“. Odista je besprimjerno ovoga starca koga je jad i čemer naveo da se pridruži demonstrantima nazvati huliganom ili teroristom. Također je znakovita izjava jednog demonstranta iz Zenice koji je medijima izjavio „Žao mi je ovih objekata koje smo kamenovali, jer od našeg novca su građeni i od našeg novca će se popravljati, ali nije moglo drugačije. Kada smo mirno protestvovali nisu obraćali pažnju na nas – jednostavno su nas množili sa nulom i ignorisali su nas. Naši političari priznaju samo argument sile.“

Demonstranti traže da počne funkcionisati pravna država tj. da se počnu sudski goniti počinioci kriminalnih djela u oblasti privrednog kriminala i korupcije te je strah i panika moćnika potpuno razumljiva, jer ako bi odista pravosuđe počelo efikasno da radi svoj posao onda bi mnogi moćnici završili u zatvoru i bila bi im oduzeta nezakonito stečena imovina. Na žalost za sada se naše pravosuđe pokazuje mnogo efikasnije u gonjenju demonstranata nego li u gonjenju korumpiranih moćnika.

Ove demonstracije su također pokazale alarmantnu nesposobnost naših političara da adekvatno reaguju u ovakvim kriznim situacijama. Jedni su tvrdoglavo nastojali da očuvaju svoje pozicije, drugi su deklarativno podržavali demonstrante, treći davali izjave o zamrzavanju svojih aktivnosti itd. itd. bez da se ijedan političar našao na nivou zadatka. Očiti su njihovi panični pozivi za pomoć od političkih prijatelja iz inostranstva i posjete stranih političara koje su uslijedile sa ciljem ublažavanja situacije.

Još interesantniji su nastupi u medijima predstavnika pojedinih boračkih organizacija koji su osuđivali demonstrante, a očito su zaboravili demonstracije koje su upravo oni organizovali 2009. godine (link: http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/091001065 ) i 2010. godine (link: http://www.klix.ba/vijesti/bih/borci-mujezinovic-nema-volje-da-razumije-nase-zahtjeve/100430088 i http://www.depo.ba/vijest/5472 ). Postavlja se pitanje koga zapravo predstavljaju ovi borački lideri i u čijem interesu rade kada je upravo boračka populacija jako ogorčena odnosom vlasti. Također neaktivnost sindikalnih organizacija na nivou BiH čiji rad plaćaju radnici svojim članarinama je odista indikativna te se može postaviti pitanja koja je svrha ovih organizacija.

Rješenje problema koji su uzrokovali proteste građana se nazire kroz zahtjeve za efikasnije funkcionisanje pravne države, ostvarenje političke stabilnosti koja bi dovela do boljeg ekonomskog stanja u BiH, većem angažmanu EU i USA na rješavanju problema BiH te promjena zakona koje bi vodila većem učešću direktne demokratije. Za sada demonstranti još nemaju svoga lidera – BiH još čeka svoga Leha Valensu, ali u toku je proces samoorganizovanja nezadovoljnih građana kroz osnivanje plenuma građana te se uskoro može očekivati organizovanija akcija demonstranata. Pojedini demonstranti zahtijevaju formiranje vlada eksperata, ali sazivanje vanrednih izbora je izglednija opcija.

Nakon ovih protesta u BiH ništa neće biti kao što je bilo, jer moćnici su shvatili da (ipak) nije dobro imati gladan narod premda su nekada davali izjave „hajvani su opasni kada su gladni, a narod je opasan kada je sit“. Moguća su dva scenarija nastavka događaja tj. ili će se BiH reorganizovati i omogućiti svojim građanima da žive u zemlji reda, zakona i blagostanja ili će se agonija BiH koja traje već duže od dvadeset godina nastaviti sve dok ne dođe do dna i dublje, ali tada se u budućnosti mogu očekivati mnogo opasniji protesti, jer će tada ljudi biti mnogo više ogorčeni i razjareni.

Amir Halep

Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com