Tešanjski dnevnik 25.8-1.9.2014. godine

JU Muzej Tešanj

Imao sam nekoliko puta priliku ovog ljeta da sa gostima posjetim, između ostalog, Gradinu i Eminagića konak kojima upravlja JU Muzej Tešanj. Ni jednom, tokom tih posjeta, nisam osjećao nelagodnost zbog nekog propusta, nego sam baš bio ponosan. Gradina i Eminagića konak se veoma uredno održavaju, sve je čisto i na svom mjesto. Ono što je dodatna vrijednost su stalne postavke na Gradini, ali i one stalne i povremene u Eminagića konaku. Ne znam koliko Radionica izrade umjetničke keramike spada u djelatnost Muzeja, ali je izvanredno što je organizovana. Direktor Jasmin Mandžukić je napisao knjigu Obućarska radionica Hajrudina Mulalića, a u Eminagića konaku je izložena postavka Svjedočanstvo jednog vremena u Tešnju. Kod radnika Muzeja se nije moglo vidjeti da dva mjeseca nisu imali platu, niti kakav pojedinci imaju radni status. Veoma su radini, ljubazni i dobro „naoružani“  informacijama iz tešanjske historije. Nedžad, Miralem, Mensura, Damir na čelu sa direktorom  Jasminom uvijek su spremni da izađu u susret posjetiocima i da im u bilo koje vrijeme pokažu ove znamenitosti. Dovoljno je pozvati na broj telefona koji je ispisan na vratima Gradine i Eminagića konaka. Sada se može vidjeti i značaj odluke o osnivanju ove ustanove. Zato sve čestitke rukovodstvu općine koje je pokrenulo i dovelo do kraja aktivnosti na osnivanju  JU Muzej, ZE DO kantonu koji većim dijelom finansira ovu djelatnost i svim zaposlenicima sa direktorom Mandžukićem.

Kada sam sve  informacije o tešanjskom Romeu i Juliji predao u Turističku zajednicu prošle godine očekivao sam da će ih na jedan prigodan način prezentirati turistima, posebno strancima. Ništa od toga. Zato ću sada sve te informacije  i druge predavati u Muzej oni će to sigurno znati iskoristiti. 

Projekat Djeca u kulturi

Već drugu godinu JU Muzej realizira svoje projekte za marginalizirane članove društva. U toku je realizacija projekta Radionice za izradu grnčarije na ručnom i električnom kolu umjetničke keramike u okviru projekta Djeca u kulturi. Projekat je odobren i podržan od švedske nevladine organizacije CHwB–Kulturno nasljeđe bez granica i fondacije grčkog brodovlasnika Stavrosa Niarhosa. Prošle godine je realizovan projekat iz tkanja za žene sa civilnim invaliditetom.

Projekat Radionica za izradu grnčarije na ručnom i električnom kolu namjenjen je  djeci sa posebnimm potrebama. U radu Radionice učestvuje 16 polaznika. Prvu grupu čine omladinci, a drugu djeca uzrasta od 3-9 godina, a realizovat će se kroz 12 radionica. Radionicu vodi nama dobro poznato lice iz niza kulturnih manifestaciji u organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje poznati vajar i keramičar Drago Handanović iz Doboja.

Partneri u realizaciji programa je Udruženje roditelja omladine i djece sa posebnim potrebama.

Pratio sam početak rada radionice. Zaista sam osjećao zadovoljstvo gledajući kako sa pažnjom djeca prate vješte ruke akademskog vajara Handanovića. Kada je Nedžmija Bektić uradila prvu keramičku posudu mogla su se zapaziti ozarena lica, ne samo Nedžmije nego i ostalih učesnika Radionice i zaposlenika muzeja na čelu sa direktorom Mandžukićem.

Promocija knjige Elvedina Sole

U prostorijama Šoping centra u Jelahu promovisana je knjiga Elvedina Sole Heroj bez slave. Izdavač i organizator promocije je Opća biblioteka u Tešnju. Promotori su bili mladi spisatelji Safet Grbić i Dalila Bejtić.

Promocija Soline knjige se nalazi u programu Ljeto u Tešnju 2014.

Elvedin Solo je rođen 1995. godine u Njemačkoj. Osnovnu školu je završio u Jelahu, Srednju tehničku u Tešnju kao farmaceutski tehničar. Ovo mu je prvi roman.

U predgovoru knjige rezent prof.  Ilijaz Dudić između ostalog piše:

U ovom romanu prvijencu Solo se ne oslanja na pripovjednu tradiciju ovdašnjih prostora. On gradi drugačiji pripovjedački svijet koji nastaje u spoju realnog i nadnaravnog, ali na takav način gradivni elementi njegovog začudnog svijeta ne isključuju, već se dopunjuju i prožimaju…Uporište svog pripovjednog svijeta Solo pronalazi u tehnološkim izazovima 21. vijeka, a ishodište u vremenu koje treba tek doći…

Izložba slika Daria Bijelca

Kulturno sportska manifestacija Ljeto u Tešnju 2014. godine nastavljena je izložbom Darija Bijelca mladog akademskog slikara iz Teslića. Izložbu je organizovao Centar za kulturu i obrazovanje, a izložba je postavljena u maloj sali i trajaće do 20. septembra.

O autoru i njegovim slikama je govorio akademski slikar, profesor Miralem Brkić, a izložbu je otvorila predsjednica Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje Almina Brkić.

Dario Bijelac je rođen u Zagrebu 1986. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Tesliću. Diplomirao je slikarstvo na klasi prof. Radomira Kneževića na Akademiji umjetnosti u Banja Luci. Trenutno je na master studiju za slikarstvo na klasi prof. Vese Sovilja na Akademiji umjetnosti u Banja Luci. Prvu samostalnu izložbu imao je u Tesliću 2012. godine.

Nakon umjetnika iz Žepča, Doboja i Maglaja Centar za kulturu organizovao je veoma uspješno i nastup umjetnika slikara Bijelca sa svojim radovima iz preostale susjedne, teslićke općine. Kultura je najbolji put da se premoste psihološke bosansko hercegovačke barijere, pa i one šire. To nam svojim dugogodišnjim aktivnostima pokazuje Centar za kulturu i obrazovanje sa tvorcem takve kulturne politike Amirom Brkom.

Promocija knjige Obućarska radionica Hajrudina Mulalića Jasmina Mandžukića

U organizaciji JU Muzej u Eminagića konaku je održana promocija knjige Jasmina Mandžukića, direktora ove ustanove, pod nazivom Obućarska radionica Hajrudina Mulalića-prilog proučavanju tradicionalnih zanata tešanjskog kraja..

Posjetioci Eminagića konaka su imali priliku vidjeti stalnu postavku obućarske radionice Hajrudina Mulalića. Zahvaljujući porodici Hajrudina Mulalića, koja je darivala komletnu radionicu sa mašinama, alatima, kalupima ova postavka je već godinu dana pristupačna posjetiocima Muzeja.

Jasmin Mandžukić u knjizi piše o razvoju zanastva kroz historiju, zatim o tradicionalnim zanatima u Tešnju sa posebnim osvrtom na tabački zanat čiji proizvod koža je bio osnova za razvoj zanata koji su se bavili preradom kao što je ubućarstvo. Jasmin piše o tešanjsim obućarima i naravno posebno poglavlje je posvetio Hajrudinu Mulaliću. Knjiga je pisana dvojezično, na engleskom i bosanskom jeziku.

O knjizi je govorila Lebiba Džeko, načelnica odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Održan 7. tradicionalni turnir u rukometu Fuad Prnjavorac Fudo

Pobjednik ovogodišnjeg sedmog tradicionalnog međunarodnog turnira u rukometu Fuad Prnjavorac Fudo je ekipa RK Žepče, drugo mjesto je pripalo ekipi RK Bosna, a treće RK UB

Turnir se nalazi u programu Ljeto u Tešnju 2014.

Stojeći ispred plakata kojim se najvaljuje turnir, začuo sam pitanje mladića: Ko je Fuad Prnjavorac?

Fuad Prnjavorac je rođen 1964. godine u Bukvi. Bio je metalostrugar i radio je u Pobjedi.

Umro je od posljedica ranjavanja kao komandant bataljona 372. „Viteške“ brdske brigade Armije BiH. Posthumno mu je dodjeljeno priznanje Zlatni ljiljan 1996. godine.

 

Stare fotografije

Ispred nastavnici: Milenko Jukić i Milovan Pavličić

Prvi red sjede s lijeva: Šuhreta Smailbegović (Vajdić), Raza Pobrić, Enisa Galijašević (Kasumagić), Tajba Turalić (Mulalić), Amira Ajanović (Hadžibegović), Jasminka Eminagić (Ajanović, Nejman), Šahza Hadžimujić (Bajraktarević), Paša Eminagić, Sajda Eminagić, Vasva Jahić, Tonka Pajić (Soldat)

Drugi red sjede s lijeva: Senad Šeremet, Salih Smailbegović, Ismet Galijašević, Fuad Bešlagić, Duško Simić, NN štičenik Doma za ratnu siročad, Ismet Salkičević, NN štičenik Doma, Esad Vilašević, Fadil Mandžukić i Hasan Smailbegović

Treći red stoje: direktorica Nada Nešković, Ismet Dubošlić, NN štičenik Doma, Hasan Kadić, NN štičenik Doma, Sakib Škapur, Halid Hodžić, Marko Varivoda, Ivan Glavaš, Mesud Bešić, (?)Varivoda, Hajrudin Ćehajić

U zagradi prezime nakon udaje.

(Fotografija iz porodičnog albuma Šahze i Hamzalije Bajraktarević, koji su izvršili i identifikaciju maturanata)

Sa table na Gornjoj čaršiji