NEBRIGA DRŽAVE BiH ZA BOŠNJAČKI NAROD

Konstitutivni narodi države BiH su Bošnjaci, Srbi i Hrvati, ali Srbi osim BiH imaju Srbiju, a Hrvati Hrvatsku te je samo za Bošnjake BiH „jedna i jedina“ domovina od koje mogu očekivati da vodi brigu o narodnim potrebama Bošnjaka. Međutim evidentno je da se država BiH loše stara o bošnjačkom narodu te je ovaj članak pokušaj da se detaljnije analizira ova nebriga države.

Narod je skupina osoba koje imaju zajedničko porijeklo, zajedničku i prepoznatljivu kulturu, zajedničke mitove i simbole, tradiciju i zajedničke zakone i običaje za članove. Konkretno kada su Bošnjaci u pitanju najznačajniji narodni simboli Bošnjaka su grb dinastije Kotromanića i zastava sa tim grbom. Država do danas nije donijela adekvatne zakone kojim bi se ovi narodni simboli zaštitili i kako bi se građanima BiH osiguralo pravo da ih koriste. Na linku (dostupno 18.06.2014.) je dat jedan svjež primjer da je policija naložila mještanima jednog od BiH naselja da moraju skloniti zastave sa ljiljanima sa stubova ulične rasvjete.

Sama činjenica da čak ni najvažniji narodni simboli Bošnjaka nisu adekvatno zaštićeni zakonom je šokantna sama po sebi, ali i velika nebriga o očuvanju drugih elemenata bošnjačke kulturne baštine je veliki problem. U školama djeca vrlo malo uče o bošnjačkoj kulturnoj baštini i uopšte o tradiciji Bošnjaka. Stoljećima su Bošnjaci obilježavali narodne svetkovine kao što su npr. Jurjevo i Aliđun (Ilindan), a sada je ta tradicija u zamiranju iz prostog razloga što država BiH ove dane nije proglasila za državne praznike već se svakome pojedincu ostavlja na volju da ih obilježava (ili ne obilježava) po svojoj volji. Ova činjenica je odista žalosna kada se uzme u obzir kako drugi narodi rade na očuvanju svoje tradicije – dovoljno je pogledati kako npr. Šveđani impozantno obilježavaju svoju narodnu svetkovinu dan svete Lucije.

Država BiH vrlo malo sredstava izdvaja za etnološka, historijska i arheološka istraživanja u cilju proučavanja historije, kulture i tradicije bošnjačkog naroda, a da ne govorimo o tome da praktično nema nikakvih nastojanja da se kultura i tradicija Bošnjaka njeguje i razvija vodeći računa o činjenici da kultura i tradicija nije konstanta već nešto što evoluira. Upravo, na daljem razvoju i njegovanju kulture i tradicije je potrebno raditi zbog činjenice da mnogi neprijatelji Bošnjaka rade na krivom usmjeravanju naroda po ovome pitanju. Štaviše, mnogi danas rade na uništenju identiteta Bošnjaka i svođenje na proste homo sapiense vođeni parolom „bitno je biti čovjek“ što se može prevesti i kao „dovoljno je biti čovjek“ kroz naglašavanje da očuvanje narodnog identiteta nije ni potrebno.

Velika je nebriga države BiH i o Bošnjacima koji žive i rade izvan granica BiH tj. o dijaspori. Skoro da se ništa ne radi na planskom i pod okriljem države, osnivanju udruženja naših građana u dijaspori kako bi ta udruženje djelovala u cilju očuvanju njihovog identiteta i veza sa zemljom maticom. Malo ili nikako se ne radi na osnivanju škola za djecu Bošnjaka u inostranstvu u kojima bi ta djeca učila bosanski jezik te bosansku historiju i tradiciju. Posljedica toga je da naši ljudi iz dijaspore gube svoj bošnjački identitet te su u najvećem broju slučajeva „izgubljeni narod“, jer većina djece naših ljudi iz dijaspore jedva da znaju govoriti bosanski jezik i jedva da znaju ponešto o bošnjačkoj tradiciji. Većina naših iseljenika sa svojim unucima neće moći govoriti bosanskim jezikom, jer njihovi unuci neće ni znati bosanski jezik i najvjerovatnije da se neće ni osjećati kao Bošnjaci. Može se slobodno reći da se na ovaj način nad Bošnjacima sprovodi „mentalni genocid“. Činjenica da se ne osnivaju udruženja naših građana i da se ne organizuju škole bosanskog jezika, historije, kulture i tradicije se ne može opravdati ni na koji način, jer većinu troškova rada tih udruženja i škola bi podnijeli naši građani iz dijaspore, a u BiH ima mnogo mladih učitelja koji bi vrlo rado jedan period radili u inostranstvu sa djecom iz dijaspore uz vrlo male naknade, jer bi ovaj boravak u inostranstvu i za njih bio korisno iskustvo.

Položaj ratnih veterana koji su prethodnom ratu spasili bošnjački narod od biološkog uništenja je vrlo težak i odnos države BiH spram njih je odista ponižavajući, jer se oni ne tretiraju kao ugledni članovi društva već kao socijalni slučajevi. Zakonima države BiH su predviđene vrlo male beneficije za ratne veterane te su oni upućeni na raznorazna moljakanja i podnošenje raznoraznih ponižavajućih aplikacija. Na ovaj način se zatire bošnjački patriotizam te u slučaju nekog budućeg rata se ljudi navode ka tome da masovno dezertiraju, jer su i dezerteri iz prethodnog rata na kraju mnogo bolje prošli nego oni koji su se časno borili. Da ne govorimo o tome kako zapravo bošnjački narod nema svoju vojsku koja će ga zaštiti od genocida u nekome budućem ratu. Odista je iluzorno očekivati da su OS BiH neka vojna sila koja može Bošnjake zaštiti od istrjebljenja.

Na kraju tu je i pitanje proste egzistencije zbog činjenice da je država BiH jedna od najsiromašnijih država Evrope što nije uzrokovano samo objektivnim okolnostima već i pogrešnom politikom koja se vodi. Kao što je već rečeno Hrvati i Srbi imaju svoje zemlje matice koje ostvaruju značajan ekonomski rast što im omogućava da uz pomoć svojih zemalja matica ostvaruju svoju egzistenciju, ali Bošnjacima je upravo siromašna BiH jedina domovina.

Ovakav odnos države BiH spram Bošnjaka je odista odvratan i neshvatljiv, te je potrebna akcija svih svjesnih snaga društva kako bi se ove nepravilnosti ispravile.

Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com