Šemsudin Mehmedović / DRAGOCJENA KNJIGA O RUSKIM I GRČKIM PLAĆENICIMA U AGRESIJI NA BOSNU I HERCEGOVINU

Izlaganje na promociji knjige Aziza Tafre »Ruski i grčki plaćenici u ratu u Bosni i Hercegovini« u Centru za kulturu i obrazovanje Tešanj 21.11.2014. godine (u programu priređenom uz Dan državnosti BiH)


Nema nikakve dileme o tome da se odmah može kazati kako je ova knjiga gospodina Aziza Tafre dragocjena, jer se njome prekida šutnja – kako autor odmah na početku kaže: zapanjujuća šutnja – o sudjelovanju ruskih i grčih plaćenika u ratu protiv Bosne i Hercegovine, ali i o nemjerljivom zlu koje su počinili u BiH, zbog čega se i odlučio za istraživanje te teme. A rukovodio se drevnom latinskom setencom Neka bude pravda, makar propao svijet – koju je kao svoj moto stavio i na naslovnicu knjige.


Vrijednost ove knjige još je veća ovdje, u Tešnju, gradu i prostoru koji je u proteklih nekoliko godina poprište borbe za odbranu istine o agresiji na BiH, kao i odbrane od perfidnih i žestokih pokušaja iskrivljivanja istine o karakteru rata protiv BiH i progona svih koji su bili, a i dan-danas su na prvoj liniji odbrane od onih snaga koje pokušavaju devastirati, podijeliti, uništiti sve što ima ikakve veze sa državnošću, tradicijom, kulturom i historijom Bosne i Hercegovine, a s ciljem uništenja budućnosti naše zemlje.

I uistinu se Azizu Tafri moda odati veliko priznanje za ovo što je uradio, jer on je sâm obavio dragocjeni posao koji nisu uradile institucije koje postoje u našoj zemlji, a kojima je i profesionalna obaveza i patriotska dužnost da proučavaju i rasvjetljavaju sve okolnosti kroz koje je prošla BiH u agresiji 1992-1995. godine. Dakle, autor nije stručnjak u užem smislu, on nije historičar nego pravnik, ali njegova istinoljubivost i državotvorna motivisanost nisu mu dopustili da bude pasivan nego je nastavio borbu za istinu o agresiji na našu zemlju – zbog čega je bio i agilnim učesnikom odbrane, pa je i teško ranjen, a nosilac je čina majora Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Sa promocije knjige u CKO Tešanj:
Amir Brka, Nedžad Ajnadžić, Šemsudin Mehmedović, Aziz Tafro

Gospodin Tafro je, kako sam navodi, koristio dokumente koje je dobio iz Moskve od raznih političkih stranaka i Ministarstva pravosuđa Ruske Federacije, te dokumentaciju Haškog suda. On ističe da postoje i spomenici, grobovi i žrtve koji svjedoče o tome, dok je neke od dokaza kupovao na crnom tržištu, a njegovo ukupno istraživanje, koje je, kroz nepobitne dokaze, na koncu rezultiralo ovom knjigom, trajalo je nepune tri godine.

Dugi niz godina govori se, manipuliše, koristi kao argument za agresiju to što su u ratu za odbranu Bosne i Hercegovine učestvovali dobrovoljci iz islamskih zemalja. Ne možemo ovdje po strani ostaviti njih i taj problem dvostrukih aršina. Jer generali Armije RBiH Enver Hadžihasanović i Rasim Delić procesuirani su u Hagu za komandnu odgovornost nad odredom “El mudžahid”, iako je nisu imali, a problem ovih mnogobrojnih plaćenika zavijen je velom šutnje – iako su često bili pod direktnom komandom zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Grci su, na primjer, zajedno sa Mladićem 11. jula 1995. godine ušli u Srebrenicu i sudjelovali u genocidu, zajedno sa Mladićem izvršili su i okupaciju Žepe, što autor nedvosmisleno dokazuje. Ipak, u optužnicama protiv Kradažića i Mladića zločini ruskih i grčkih plaćenika uopće se ne spominju.

Sa promocije…

Važno je, dakle, to što sada ova knjiga otvara novo poglavlje činjenica o ratu 1992-1995. godine i o zulumu koji su počinili plaćenici iz pravoslavnih zemalja. Aziz Tafro, međutim, pojašnjava da su ruski i grčki plaćenici na ovim prostorima bili prisutni već 1991, da bi 1992. godine aktivno učestvovali u borbama u istočnoj Bosni, gdje su potpomagali etničko čišćenje tog dijela Bosne i Hercegovine od Bošnjaka i Hrvata. On nadalje navodi da je je 1993. formiran Treći ruski dobrovoljački odred koji je postojao do 1994. godine, kada je formirana Grčka dobrovoljačka garda – koja je također učestvovala u ubijanjima i progonima u istočnoj Bosni, a učestvovala je i u neprijateljskom zauzimanju Srebrenice.

I kad su se povremeno, ali vrlo rijetko spominjali ovi plaćenici, kako je autor izjavio, “pokušavalo nam se prikazati da su Rusija i Grčka bile protiv Bosne i Hercegovine, što u ovom slučaju nije tačno. Ovi borci, plaćenici, ratovali su za novac.” To je, dakle, bila njihova motivacija. Međutim, razumljivo je da ti psi rata (kako se uobičajeno nazivaju oni koji za novac ratuju i vrše zločine) nisu mogli u većem broju biti regrutirani iz drugih zemalja. A, u suštini, rukovodstvo srpskog agresora imalo je namjeru na ovaj način internacionalizirati rat. To je pokušano učešćem ruskih i grčkih plaćenika, ali je završeno neuspjehom.

Historijski gledano, bilo je mnoštvo onih koji su odlazili na razna ratišta van svoje domovine i ratovali su na strani onih koji su se borili na pravoj strani, na strani onih koji su se borili protiv fašizma, zla, osvajača, nepravednika svih vrsta. Sjetimo se španskih boraca sa naših prostora. I danas ih slavimo kao heroje, kao odvažne borce za istinu i pravdu; no, međutim, boriti se na bilo kojoj strani i činiti zlodjela bilo koje vrste zaslužuje našu osudu. A najgora stvar je da se bore na strani agresora na našu zemlju, čine zločine, podržavaju zločince, i još da se o njima šuti…, e – upravo to prekida ova Tafrina knjiga, koja će sigurno otvoriti historijske procese utvrđivanja ne samo odgovornosti već i istine o agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Da ne bih oduzimao mnogo vremena, jer govorit će ovdje i general Ajnadžić, kao i sam autor, ja neću isticati sve značajke i svu ogromnu vrijednost ove knjige, koja predstavlja istinski podvig njenog autora i ogoroman doprinos utvrđivanju istine o nerasvijetljenim aspektima agresije i rata protiv naše zemlje. Dodat ću još da sam siguran kako ova knjiga mora doprinijeti i pravosudnom utvrđivanju zločina i njihovih počinilaca, te ukupnoj povijesnoj istini o ovom teškom, za BiH i sudbonosnom periodu – u kojem je nekoliko hiljada plaćenika uključenih u agresorske jedinice kidisalo na našu zemlju i njeno nesrpsko stanovništvo. Pročitao sam da neki, na primjer novinar i publicista Avdo Huseinović, smatraju da je ta brojka išla čak i do 20.000.

Sa svoje strane, kao građanin i kao patriota – ja, na kraju, gospodinu Azizu Tafri izražavam iskrenu zahvalnost za ovu knjigu, a zahvaljujem i organizatoru što je upriličeno njeno predstavljanje večeras u Tešnju i što sam i ja u to uključen.

O Tesanj Net

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *