TESANJ.NET stranica grada
Radovi na zgradi hotela
Nekako svi građani Tešnja sa znatiželjom bacaju pogled na radove koji se zadnjih godina izvode na zgradi nekadašnjeg hotela nadajući se da će biti obnovljen uz druge sadržaje. Zadnjih dana ukaza se i fasada sa dvije strane. Sada će ovaj dio grada izgledati ljepše, a da li će doći vrijeme da se hotel i drugi sadržaji predviđeni urbanističkim planom izgrade?
Pogled na novu fasadu iz pravca Šarenog mekteba
Ne vraćajući se u vrijeme osmanlijskog vakta i vremena hanova, musafirhana i karavan saraja prvi hotel je u Tešnju počeo sa radom prije 118 godina i zvao se Angelus. Bilo je i nekoliko hotela između dva rata, a i moja generacija se sjeća hotela Zvečaj koji je bio više birtija sa prenočištem nego hotel sve do 1972. Tada je za to vrijeme izgrađen lijep hotel. U njemu su mogli da odsjedaju najzahtjevniji gosti tešanjskih fabrika, a njegove restoranske i druge prostorije su predstavljale mjesto gdje su se Tešnjaci provodili povodom Nove godine, Osmog marta, drugih praznika, svadbi i drugih prigoda.
Rat i poslijeratna privatizacija su devastirali hotel. Nakon privatizacije objekat hotela je mijenjao vlasnike koji nisu bili investiciono, niti u bilo kom drugom smislu sposobni da vrate hotelu prvobitnu funkciju, nego je su samo u zgradi vidjeli dobru nekretninu za dalje trgovanje.
Na kraju hotel je došao u vlasništvo Fahrudina Kadušića vlasnika Farexa koji je iskazivao investicione mogućnosti. On se pojavio i kao vlasnik najvećeg dijela urbanizirane zone Musale sa planovima investiranja.
Već nekoliko godina vode se razgovori između vlasnika i Općine oko realizacije usaglašenih interesa kroz urbanističke projekte. Interes općine je da se ovi prostori stave u funkciju i da zadovolje urbanističke zahtjeve i da se izgrade kako bi se i ovi prostori ukomponovali u bolji izgred grada. Investitor je imao interes da izgradi takve sadržaje koji će mu obezbjediti dobit.
Tako su usvojeni urbanistički planovi koji bi trebali da zadovolje obje strane, pravljeni su ustupci, prihvatane su i njihove naknadne izmjene, ali očito još nisu ostvareni konačni obostrani interesi.
Međutim, ne ulazeći u te detalje koji zadiru u vlasničke odnose zemljišta i urbanistička rješenja i dr. mislim da postoje objektivni problemi da se u skorije vrijeme stave u funkciju objekti predviđeni urbanističkim planom na mjestu nekadašnjeg hotela i Musale.
Da li ovaj detalj iz urbanističkog rješenja ima izvjesnu budućnost?
Mislim da je osnovni problem u stvarnim mogućnostima ostvarenja interesa investitora bez obzira na ustupke u urbanističkom dijelu ili po nekim drugim pitanjima koje investitor postavlja.
Hoteli danas imaju problema da zaposle svoje kapacitete u svim mjestima osim Sarajeva. Danas je veoma malo poslovnih ljudi koji dolaze iz BiH u Tešanj, pa čak i iz susjednih država i da se pri tom zadrže na spavanju. Vraćaju se isti dan. A ako ostaju onda koriste motele i hotele koji imaju niže cijene prenočišta u okolini. Nedavno izgrađeni moderni objekt Vila Ukus pruža vosoke hotelske usluge, ali je iskorištenost njegovih kapaciteta ne dostiže ni 50% i pitanje je hoće li i kada vratiti uloženi novac. Ulaganja u hotel nisu mala.
Sa druge strane na prostoru Musale predviđen je market. Danas građani Tešnja imaju mogućnost da koriste ponudu velikih trgovačkih lanaca kao što su Bingo ili Konzum koji nije daleko, a imaju i veoma povoljne manje trgovine kao što su AS, Zema i Adi mark. Pitanje je da li je Tešanj dovoljno tržište za još jedan veliki market. Pored toga Tešnjaci vole kupovati i koristiti ugostiteljske usluge van Tešnja i po navici. Zadnjih godina Namik Širbegović ih je uspio privući restoranom i baštom u Bukvi, restoran AS održava nivo kvalitetnih usluga i nekako opstaje.
Bez privatnog investicionog novca vlasnika ne postoji druga tržišna mogućnost da se ovi projekti realizuju. A oni se mogu realizirati ako postoje interesi. Ja ih baš i ne vidim, a radovat ću se ako ih investitor Fahrudin Kadušić pronađe, a općinska administracija u granicama svojih mogućnosti pomogne realizaciju. Imao sam želju već dvije sedmice da porazgovaram sa Kadušićem, imali smo i dogovor za subotu, ali je očito bio zauzet pa taj razgovor nije realizovan, ali će sigurno biti prilike. Obzirom da se radi o uspješnom biznismenu nadam se da on ima bolja rješenja nego što bih ja mogao i pretpostaviti.
Književni susreti Vikend u Planjaxu
U restoranu “Habetova koliba” u proizvodno-poslovnom centru Planjax Group u Bobarama održani su književni susreti pod nazivom Vikend u Planjaksu. Tom prilikom su promovisane knjige štampane u Planjaksu. Vlasnik mr. Bajruzin Hajro Planjac je najavio da će ovi susreti ubuduće biti održavani mjesečno svakog zadnjeg vikenda.
Promovisane su knjige Zulija autora Bajre Perve, Olovni san Ramiza Brkića, Školske bajke Jagode Iličić, Ogledi u Bosanskom jeziku Safeta Kadića, Nešto se čudno događa Mehmeda Đedovića.
S lijeva Bajro Perva, Mehmed Đedović, Bajruzin Hajro Planjac, Ramiz Brkić, akademik Abdulah Sidran i Safet Kadić
O knjizi Ramiza Brkića Olovni san govorio je književnik Kemal Ljevaković, a autor je pročitao recenziju za knjigu književnika Atifa Kujundžića.
O knjizi Ogledi u Bosanskom jeziku govorio je akademik Abdulah Sidran, a i sam autor je govorio o nastanku knjige i nekim osobenostima o kojima se u knjizi piše.
O svojoj knjizi govorio je Mehmed Đedović, ali i o knjizi Školske bajke autorici Jagode Ilinčić koja je bila spriječena da prisustvuje promociji.
O svojoj knjizi Zulija govorio je Bajro Perva.
Domaćin je upoznao prisutne da se u njihovoj štampariji svake godine štampaju pjesme nastale na redovnim Drinskim večerima poezije koje se održavaju u Goraždu.
Jedan dio posjetilaca nije imao mjesta za sjedenje
Umro Nedim Mimo Dujsić
Prim dr. Nedim Mimo Dujsić
Rođen je 1950. godine u Prnjavoru gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Medicinski fakultet je završio 1976. godine u Sarajevu. Od 1976. do 1996. godine radi u Bolnici u Doboju. Specijalizaciju iz ginekologije i akušerstva je završio u Sarajevu 1985. Godine.
Postdiplomski studij iz citologije i embriologije završio je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1990. godine.
U Općoj bolnici u Tešnju zaposlen je od 1.1.1997 godine kao specijalista ginekolog iakušer – operater.
Od tada pa do 2008 godine obavljao je funkciju Načelnika Ginekolosko-akušerskog odjeljenja Opće bolnice Tešanj.
Titula primarijusa dodjeljena mu je 2004. godine. Kao vanjski saradnik od 1996 godine angažovan je u Poliklinici Doboj-Jug. Kao vanjski saradnik je angažovan i u Domu zdravlja Usora. Do momenta smrti bio je zaposlen u Općoj bolnici Tešanj.
Umro je nako višednevne kome izazvane moždanim udarom u Kantonalnoj bolnici u Zenici. Ima dva sina ljekara Amira koji je nedavno završio specijalizaciju i Tarika stomatologa. Supruga Emira takođe ljekar pedijatar umrla je prije pet godina, pa je i taj momemat Mimu upućivao da svoje slobodno vrijeme provodi sa prijateljima i čaršijskom rajom.
Mimo je čovjek koji je imao široka poznanstva i dosta prijatelja. Bio je susretljiv i komunikativan. Bezbroj puta je znao otiči na poziv u bolnicu na intervenciju van radnog vremena bez obzira gdje se nalazio. Imao je dosta prijatelja i poznanika sa kojima se svakodnevno družio, a u tom druženju bio je čest gost je restorana Fontana. Da je Mimo bio omiljen ne samo u Tešnju nego i u Prnjavoru, Doboju i Sarajevu pokazao je veliki broj onih koji su došli na dženazu. Sreo sam jednog poznanika iz Sarajeva, koji je takođe rođeni Prnjavorčanin, koji mi reče da ovoliko Prnjavorčana nije vidio ni na jednoj dženazi u Prnjavoru poslije rata. Na ispračaju u mezarluke Šehagička kolona je bila dugačka najmanje od Tefarma do vode Kosovac.
Pet generacija na jednoj fotografiji
Rijetko se dogodi da se na jednoj fotografiji nađe pet generacija. Kada mi je Mesud Hodžić rekao da njegova unuka Merjem po liniji supruge Hafize ima živu i naninu nanu zamolio sam ga da napravi fotografiju i da mi je dostavi. Mesud je to i učinio
S lijeva: Nazifa Huvić, njena kći Zineta Mević, Zinetina kći Hafiza Hodžić, Hafizina kći Emina Prnjavorac i Eminina kći Merjem.
Stare fotografije
Članovi vatrogasnog društva u Tešnju
Stoje s lijeva:Kemal Balagija, Dedo Hodžić, Muhamed Pašić, Osman Kerić, Mehmed Ireiz, Ago Silajdžić, Sulejman Hodžić
Čuče: Drago Gverić, Pero Simić i Safet Livnjak
Sa table na Gornjoj čaršiji
PS
Enes Halilović i Razim Halilović su poginuli radnici firme Famus gradnja prilikom nalijavanja betona na na četvrtom spratu zgrade koju su gradili u Sarajevu (između Skenderije i Marin Dvora. Tom prilikom prilikom vibriranja betona popustili su nosači potplate i trojica radnika su pala sa veće visine. Enes i Razim su poginuli, a treći radnik Nevzet Halilović iz Jelaha je teže povređen, ali je van životne opasnosti.
