RODNI LIST GRADA TEŠNJA

O prošlosti grada Tešnja i šireg njegovog okruženja, posljednjih godina se relativno dosta pisalo u odnosu na ranija vremena. Međutim, predmet istraživanja i pisanja uglavnom se odnosi na period od Osmaske uprave do današnjih dana. Iz ranog srednjeg stoljeća i dalje prošlosti malo se zna. To je i razumljivo, jer za odgovore na pitanja iz tih dalekih vremena potrebna su svestranija naučna istraživanja, historičara, arheološke nauke, pronalaženja tragova materijalne i duhovne kulture.Nauci je danas na raspolaganju sofisicirana tehnologija, koja će u budućnosti biti u funkciji pomenutih istraživanja, pa je za očekivati da će se do odgovora na mnoga pitanja lakše naći.

Šta se do sada, prema izvorima na koje se pozivaju historičari, o toj dalekoj prošlosti Tešnja zna? Neki kao najstariji izvor o Tešnju, pominju bizantijskog cara i historičara Porfirogeneta iz polovine 10.stoljeća nove ere i njegove zapise. Jedan citat koji se odnosi na Porfirogeneta nalazi se u listu “Oslobodjenje ” , prilog Pogledi, od 22.decembra 2005. godine u kojem Nurija Agić, pored ostalog, navodi ” Imena urbanih centara koja se u ovom zapisu spominju jesu sasvim izvjesno današnji Kotor Varoš ( cetera kotor ) i Tešanj (Desnec,Tesnec, Tesan ) kojima se obilježava zapadna, to jest istočna granica jedne od nekoliko zlatonosnih oblasti srednjovjekovne bosanske države ” .

Drugi izvor zaslužuje da se o njemu nešto više kaže. U svojstvu predsjednika Skupštine opštine dobio sam pismo od jednog profesora iz Banja Luke koji navodi da je u posjedu neke austrijske publikacije u kojoj ima posebno poglavlje o Tešnju. Seid Hodžić je odmah otputovao u Banja Luku. Knjiga je kupljena i pomenuti dio o Tešnju preveden sa njemačkog. U njoj se pored ostalog navodi da je Tešanj 1.232. godine bio sjedište usorskih banova. Kako se u isto vrijeme radilo na obilježavanju tridesetogodišnjice oslobodjenja Tešnja ( 9.septembar, 1944-1974 ), Skupština opštine donijela je odluku da se tim povodom zaslužnim pojedincima, organizacijama i institucijama uruče opštinska priznanja u vidu Spomen povelje za zasluge na razvoju opštine. Formirana je komisija koja je raspisala konkurs objavljen u više novina bivše države, na osnovu kojeg će biti odabrano najuspješnije rješenje izgleda ovih priznanja, uključujući i grb grada. Pomenuta komisija imala je na raspolaganju pomenutu publikaciju.

Nagradu je dobio arhitekta iz nekog instituta iz Beograda. On je uradio kompletan elaborat koji će poslužiti livnici u Zagrebu da po njemu izradi pomenuta znamenja u bronzi. Pored datih uputa od komisije i podataka o historijatu Tešnja i tešanjskom prostoru u širem smislu riječi, dobitnik nagrade za najbolje rješenje dopunio je taj zadati okvir. Na pitanje kako je do toga došlo, odgovorio je da je pored, pristupačnih mu arhiva koristio i razgovor sa Mustafom Dervićem, inače, za svoje vrijeme obrazovanim Tešnjakom. Dervić je vršio dužnost bilježnika (notara) u Tešnju. On je u svojim kasnim godinama živio u Beogradu kod kćerke Zlate i zeta Emina Ćatića, Tešnjaka, profesionalnog vojnika (pukovnika), koji su arhitekti bili prve komšije. U zadatom tekstu rimskim brojevima ispisana je l.232. ( MCCXXXII) godina, kao godina kad se Tešanj prvi put spominje u pisanom dokumentu. Tako je u nehrđajućoj leguri Spomen plakete utisnuta ova godina. Posao oko pomenutih znamenja radili su Meho Bajraktarević, Mustafa Ćeman i Smail Terzić i sasvim je realno pretpostaviti, da nisu mogli u pomenuto znamenje ” utisnuti ” 1.232. godinu ako za to nisu imali pisani trag. Gdje se nalazi pomenuta publikacija, autoru ovih redova nije poznato.

Sljedeći izvor koji se stalno ističe kao najstariji pisani dokument o Tešnju je 1461. godina, kad je kralj bosanski, Stjepan Tomašević darovao stricu Radivoj Krstiću ,svojom poveljom izdatom u Bobovcu , grad na Usori, Tešanj i crkvu Svetog Jurja. Neki poznavaoci historije ne prihvataju bez određene rezerve ovaj “rodni list” Tešnja.

Postavlja se pitanje, zašto se stalno i jedino koristi ovaj stereotip o nastanku Tešnja, 1461.godina a ne pominju znatno stariji “datumi” ovog grada. Podaci o arheološkim nalazima na gradini (ostaci ilirske i rimske opeke ) i lokalitetu Paklenica (gdje je otkriveno naselje iz bronzanog doba) jasno upućuju na zaključak da se na današnjem prostoru Tešnja život odvijao više stotina godina ranije i u prahistoriji. Prema arheologu mr.Tonki Rajkovači, koji je rodom iz Tešnja, sada na University of Cambridge, na južnom prostoru gradine, u špilji, arheolozi su otkrili nalaze iz neolita (mlađeg kamenog doba ) a to pokazuje da se ovdje život odvijao i prije 10 hiljada godina.

Zašto se Tešanj “podmlađuje”, ako je starost u historijskom smislu pojedinih urbaniteta njihova prednost posmatrano u jednom civilizacijskom, kulturološkom, obrazovnom pa i privrednom stanovištu. Ovo pitanje se može postaviti, posebno, kad se radi o turističkoj prezentaciji Tešnja, publikacijama kao što su katalozi, prospekti i slično. Kada se predstavljaju i neke velike turističke destinacije ovakve naznake o prošlosti se ne ispuštaju , pa i onda ako njihov pisani izvor nije sasvim pouzdan, ali se u tekstu naglasi, da je to “realna pretpostavka” i slično, a u nekim reklamnim materijalima autori se pozivaju samo na legende. Zabilježenu historiju, pa bilo samo u naznakama, ne bi trebalo ignorisati.

Alija Galijašević

O Alija Galijasevic

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *