ŠTA GENERIRA PODUZETNIŠTVO U TEŠANJSKOM KRAJU

Aktuelan trenutak tešanjske privrede u znaku je veoma pozitivnih ocjena o razvoju i uspješnom poslovanju, o privrednoj ekspanziji, rentabilnom poslovanju  privrednih organizacija i njihovom svrstavanju među 100 najvećih i najuspješnijih u Bosni i Hercegovini. Nema sumnje da su relevantni faktori, institucije, asocijacije, privredni autoriteti i mediji za ovakve ocjene koristili ekonomske parametre, realne spoznaje i procjene.

Bilo bi interesantno pokušati dati odgovor na pitanje šta generira poduzetništvo kao preduslov uspješnom razvoju privrede u  tešanjskom kraju.

Proces tranzicije i privatizacije u BiH, uz sve poznate negativne aspekte ipak,  omogućio je poduzetnim ljudima da krenu u mali biznis, koji se u formalno pravnom smislu ispoljavao u podizanju malih proizvodnih i uslužnih organizacija. Ovaj proces, u nešto drugačijim društvenim okolnostima  „otvoren“ je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Privredni subjekti su bili u mogućnosti da koriste kredite iz fondova pod povoljnijm uslovima, uz nižu kamatnu stopu i kraći rok otplate.

Odgovor na postavljeno pitanje o poduzetništvu i privrednom razvoju, po mom mišljenju, treba tražiti u tradiciji, koja na ovim prostorima ima svoju dugu historiju, obrazovanju stanovništva, posebno kadrova u privredi i prilagođavanju potrebama ostvarivanja egzistencije, položaja Tešnja u različitim društvenim prilikama, u kojima je opstanak i razvoj bio diktiran potpunim osloncem na vlastite snage, stvorenom mentalitetu u dužem razdoblju, porodičnom biznisu i od pretpostavki vezanih za razvoj infrastrukture i politike  koja preferira brži razvoj. Ne treba zanemariti ni lokal-patriotski pristup, ambicioznost pa i logičnu potrebu ljudi da iskažu svoje sposobnosti.

Nedovoljan je prostor da se tradicija u privređivanju šire elaborira. Dovoljno je kazati da je u XVII i XVIII stoljeću Tešanj bio sjedište kadiluka, razvijeni ekonomski, obrazovni i kulturni centar ovog dijela BiH sa razvijenom kućnom radinošću, zanatstvom, trgovinom, graditeljstvom, poljoprivredom, posebno voćarstvom. U izvornim dokumentima (sudskim protokolima) navedeni su podaci o velikom broju registriranih zanatlija, sa više različitih zanimanja, trgovina, koje su proizvode sa ovih područja izvozile u druge zemlje, graditeljima koji su bili anagažirani na velikim i značajnim objektima u BiH. Logično je zaključiti da su generacije koje su dolazile nastavile koristiti naslijeđe, znanje i iskustva u privređivanju.

Društvene okolnosti će se mijenjati, a položaj Tešnja u geografskom i saobraćajnom pogledu postajaće sve nepovoljniji u vremenu koje je dolazilo. Saobraćajnice kao „privredni krvotok“ će ga zaobilaziti. Nastat će velika depopulacija stanovništva. Tešanj je, prema popisima stanovništva, 1851.godine imao 9.315 stanovnika (bio je po broju stanovnika četvrti grad u BiH), 1879.godine 5.372. stanovnika da bi 1910.godine imao svega 3.068 stanovnika. Grad će od tada doživljavati potpuni pad, a neki su mu predviđali sudbinu starog grada Prusca. Stanovništvo, iz prije svega ekonomskih razloga, selilo je u Tursku, zatim u stvarane industrijske centre na području BiH.

U ovakvim uslovima borba za egzistenciju i opstanak motivirat će ljude da se više posvećuju obrazovanju, poduzetništvu, intenzivnijem radu i većem korištenju prirodnih i drugih resursa. Kao ilustracija za ovakvu konstataciju mogu se navesti prilike po završetku II Svjetskog rata. Opšta bijeda i neimaština u prvim poratnim godinama i kao posljedica rata još će biti naglašenija. Opšte društvene prilike sve do početka šezdesetih godina proteklog stoljeća za Srez Tešanja, a kasnije i Općinu bile su nepovoljne. Od nekada velike moći skoro da nije ostalo ništa, a sredina sa velikim brojem bošnjačkog stanovništva nije bila pošteđena i određenih nedobronamjernih djelovanja. Dovoljan je podatak da je kao proizvod političkih igara, Srez Tešanj, pred pomenuti rat bio podijeljen tako da je rijeka Tešanjka bila granica sa Srezom Maglaj. Srećom ovo stanje nije duže potrajalo. Ta nepovoljna administrativna podjela i ograničavanje prostora biće nastavljeno i kasnije.Doboju će pripasti 12, a Maglaju 2 sela. Prisutna je kasnije i  „hipoteka“ rodnog mjesta Ademage Mešića.

Međutim, početkom šezdesetih godina stvari će krenuti za Tešanj uzlaznom linijom. Na kratko ću podsjetiti da je grupa Tešnjaka, sa velikom odlučnošću „zasukala rukave„ i krenula u stvaranje razvojnih programa i  pretvaranje malih zanatskih radnji i zadruga u industrijske pogone, pri čemu će preduzeće POBJEDA odigrarti ključnu ulogu iz više razloga. Radnici će u nove pogone unositi dijelom i svoju opremu za proizvodnju i tako će ih još više “svojatati“.

Promijenile su se i neke društvene okolnosti. Ukinuti su srezovi kao regionalni  birokratski posrednik između Općina i republičkih organa i institucija (teško je izbjeći asocijaciju na današnje kantone). Komunalni sistem podsticao je lokalne inicijative, a fondovi za brži razvoj nerazvijenih područja finansirali su poslovne subjekte pod povoljnijim uslovima. Pomenuto je obrazovanje kao faktor poduzetništva. Ovaj primjer to najbolje ilustrira. Kad je trebalo POBJEDU osposobiti da ovlada savremenom tehnologijom u proizvodnji autodijelova Općina Tešanj je nekoliko mjeseci na svom platnom spisku imala trinaest radnika pomenute organizacije koji su bili na osposobljavanju u preduzeću FAMOS. Politika stipendiranja, obrazovanja i okupljanja kadrova, zatim obezbjeđivanje kredita za individualnu stambenu izgradnju davali su rezultate.

Jedan od faktora uspješnog razvoja poduzetništva jeste i naslijeđena i dalje razvijana bogatija struktura proizvodnje. Za Tešanj je poznato da nije bio u grupi općina  u kojima se „poistovjećuje„  jedna velika fabriika – jedan grad (Zenica – Željezara, Zavidovići – Krivaja, Maglaj – Natronka, Vareš – Željezara i još neki).

Proizvodnja se odvijala u više privrednih grana posebno u tekstilnoj, metalprerađivačkoj, drvoprerađivačkoj, kožno-galanterijskoj i drugim granama privrede. U socijalističkom sistemu velike fabrike su bile u povlašćenom položaju. Nisu mogle „propasti“, jer je država zbog velikog broja zaposlenih, pokrivala gubitke u poslovanju, utvrđivala povoljnije cijene proizvoda, zabranjivala uvoz robe od konkurencije i davala druge povlastice. To je stavljalo kadrove u tim preduzećima u poziciju da nisu imali ni stimulans ni interes za poduzetništvo jer su im  radna mjesta i plate bile zagarantovane. To se nije odnosilo na male i srednje firme u Tešnju i drugim gradovima slično Tešnju (Gračanica, Gradačac, Visoko, Srebrenik i drugim).U pitanju je i formirani mentalitet. Iz ove perspektive gledano, eto, dobro je da Tešanj nije imao veliku fabriku, nego veći broj manjih sa različitom proizvodnom orijetacijom.

Važan faktor u generiranju poduzetništva je i porodični biznis, poduzetnici  u privređivanje uključuju članove svojih porodica, koji imaju više motiva i odgovornosti za uspješan rad. Međutim, to nije novina. Nekada su u Tešnju poznati privrednici bile porodice: Đonlagić, Mešić, Smailbegović, Turalić i druge, a danas su to, posebno u proizvodnji i prometu porodice: Ahmetlić, Hrvić, Jabandžić, Šišić i mnoge druge.

Moglo bi se zaključiti na osnovu svega rečenog da nije slučajno da Tešanj danas ima i velike firme: HIFA GROUP, AS GROUP, MADI, UNICO FILTER, KOTEKS, FAREX i još neke sa trendom ubrzanog razvoja. Dakle, u ovoj sredini postoji kontinuitet privređivanja u dugom razdoblju sa napretkom, stagnacijom, padovima i usponima i ekspanzijom u nekoliko posljednjih decenija.

U širem kontekstu pomenut je patriotizam i mentalitet kao elementi uspješnog poduzetništva. Patriotizam se ispoljavao i u ratnom ( 1992 – 1995 ) i poratnom periodu kada je stručnost i znanje stavljeno u funkciju odbrane i poslijeratne obnove. Tešanj u vrijeme rata i poslije nisu napuštali stručnjaci što je omogućilo da ljudski potencijal, kao najvažniji resurs Tešnja bude potpuno u funkciji odbrane i  razvoja.

Formirani mentalitet ne malog broja ljudi sazdan je na naćin u uslovima već rečenog, a ispoljava se, pored ostalog. i u poslovnošću, upornošću, svatanjem da se ne treba zadovoljiti postignutim i u  još nekim karakteristikama.

Veoma je važno za dalji razvoj privrede da je Općina potrebnim regulativnim mjerama obezbjedila poboljšanje uslova za privlačenje novih investicija i povoljan ambijent za poslovanje. O ovome je Svjetska banka snimila video s ciljem da se predstave rezultati poslovanja kao pozitivan primjer i za druge.

Odgovor na pitanje, šta generira poduzetništvo u tešanjskom kraju je kompleksno pitanje, a koliko prostor dozvoljava, mislim, da su istaknuti osnovni elementi i okolnosti pod kojima je bilo motivirano, kako se razvijalo i razvija i šta ga je sve podsticalo.