TESANJ.NET stranica grada
Djelo Vojislava Vujanovića. Zbornik sa naučnog skupa, Tešanj, 13.12.2014. godine; Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 2015.
Centar za kulturu i obrazovanje iz Tešnja, jedina aktivna (i hiperaktivna!) takva organizacija u Bosni i Hercegovini, organizirao je prošle godine (13.12.2014. godine) znanstveni skup Djelo Vojislava Vujanovića. Ovaj znanstveni skup “porodio” je čitav roj analitičkih i do kraja smisleno artikuliranih (i u litrearnom smislu) estetičkih radova, “provociranih” bogatim opusom kazališnim i likovnim, kao i književnim, kritičara i estetičara magistra Vojislava Vujanovića. No, sve bi to ostalo djelom jednog dana i jedne znanstvene seanse u tom danu da vrijedni književnik Amir Brka, inače direktor Centra za kulturu i obrazovanje Tešanj, nije u ediciji Posebna izdanja ukoričio ovaj niz znanstveno fundiranih promišljanja o vrijednim djelima stvaraoca koji je bio životopiscem i djelopiscem brojnih istaknutih osoba bosanskohercegovačke kulture i umjetnosti.
Činjenica da o Vujanovićevom stvaralaštvu dignitetno, znanstveno, na listinama Brkinoga Zbornika svjedoče Enver Kazaz, Nedžad Fejzić, Gradimir Gojer, Željko Grahovac, Irina Dobnik, Ranko Pavlović, Fehim Hadžimuhamedović, Miralem Brkić, Muhidin Džanko, Ljiljana Šop, Momčilo Spasojević, Alija Galijašević i Sead Emrić, uz sjajan prolog Amira Brke i zabilježen uvodni pozdrav (koji je mnogo više od obične zdravice!) Načelnika Općine Tešanj mr. Suada Huskića – već je dostatan argumentum da se o knjizi Djelo Vojislava Vujanovića ponese plemenit, na momente duboko emotivan utisak, da ta knjiga bude dijelom serije onih draguljnih kulturnih bedekera po kojima i temeljem kojih će se u kulturologijskom smislu valorizirati doprinosi pojedinih osoba i njihovih djela ukupnoj bosanskohercegovačkoj književnosti, teatru, likovnoj umjetnosti…
U svom eseju “Vojislav Vujanović, kulturni hroničar”, snažno to znanstveno temeljeći, Enver Kazaz pravi razliku između pojma “kroničar kulture” i “kulturni kroničar”… S puno razloga Kazaz tvrdi: “Takva Vujanovićeva kritika je, onda, kulturološki arhiv. Ne samo da je piše renesansni kritičar nego je piše kritičar koji je svjestan da odlaže, da memorira u arhiv kulturne prakse.”
Nedžad Fejzić oblikuje svoje viđenje Vujanovića poglavito kao teatarskog kritičara, imenujući višedecenijski Vujanovićev kritičko-teatrološki rad “plodotvornim saučesničkim dijalogom” sa predstavama. Željko Grahovac monogafske sinteze Vujanovićeve o glumačkim karijerama smatra duhovnim dobrom – za trajno proučavanje! Poetično, toplo, kako to i priliči odličnoj glumici – Irina Dobnik podnaslovom “Treba ih voljeti” ispisuje purpurnu ružu sjećanja na petnaest baršunastih latica, nadahnuto prosuđujući vrijednosti Vujanovićeve knjige “Grimizna ogrlica”. O Vujanovićevim teatarskim monografijama svoj poneseni pravorijek ispisao je i Ranko Pavlović.
O Vujanoviću kao likovnom kritičaru u svom tekstu “Očuvanje tajne i otkrivanje čovjeka u njoj” Fehim Hadžimuhamedović donosi crtice o umjetnosti i njenom čitanju likovnog kritičara Vojislava Vujanovića. Sličnom tematikom bavi se i cjelina “Riječ u dijalogu sa bojom” autora Miralema Brkića.
Vujanovićeve knjige o pjesničkom djelu Amira Brke “Kozmologija riječi” i Velimira Miloševića “Zatočnik svjetlosti” poslužile su Muhidinu Džanki da ispiše u svakom pogledu temeljan esej o “Hermeneutičkom obzorju Vojislava Vujanovića”. Ove dvije vrijedne Vujanovićeve studije u svom eseju “U misiji tumača poezije” vrsno ocjenjuje i ugledna beogradska književna kritičarka Ljiljana Šop.
Da je u Vujanoviću i njegovom umijeću oduvijek živio i pjesnik – tumači Momčilo Spasojević u tekstu “Vojislav Vujanović – skriveni pjesnik”.
Ovaj vrijedni zbornik častio je svojim toplo, ljudski ispisanim prilogom i tešanjski gospodarstvenik, kulturni djelatnik i pisac Alija Galijašević, kao i ugledni likovni umjetnik iz Bužima Sead Emrić.
