Tešanjski dnevnik 23-30.5.2016. godine

Husein Galijasevic 30.05.2016. Husein Galijašević Komentariši

Jerej – nova knjiga Amira Brke

Amir Brka je navikao da u svojim knjigama nekim novim književnim izražajem iznenadi i najveće književne poznavaoce. Nova knjiga koja je nedavno izašla iz štampe, nosi naslov Jerej ili Pseudosakralni pledoaje za genpcoid u Tešnju, i ona donosi novu dimenziju koja ima, prije svega, društvenu vrijednost. Bez sumnje se može prepoznati da je knjigu pisao erudita, veliki poznavalac historije uopće, a Tešnja posebno, ali i svakog oblika pisane riječi. Iako se ne radi o književnom djelu, ipak se u tekstu može osjetiti pjesnik.

Svjedok sam vremena od nastanka motiva za ovu knjigu i njenog stvaranja, ali i vremena koje je prethodilo tome. U ona najteža vremena, 1992. godine pozvao me predsjednik Ratnog predsjedništva dr. Muhamed Članjak i zamolio da mu organizujem susret sa Milanom Nesterovićem, mojim saradnikom u Pobjedi, jer su uposlenici srpske nacionalnosti napustili svoje dužnosti u Skupštini općine, pa se boji da stanovnici srpske nacionalnosti imaju problema s obzirom na ogroman broj Bošnjaka i Hrvata prognanih iz Doboja, Teslića, Dervente…

Prilikom jedne posjete privrednika Makedonaca tešanjskoj firmi Saračević, bio sam im domaćin u obilasku grada, pa smo posjetili i pravoslavnu crkvu. Tamo sam upoznao jednog mladog, prijatnog sveštenika, jereja Mihaila Gavrilovića. Tog trenutka sam se sjetio Mirka Todorovića iz Karadaglija koji je imao u porodici velike zdravstvene i materijalne probleme, pa su mu sugrađani, po saznanju, pomogli. Pomislio sam da, možda, među Srbima ima još takvih slučajeva, a postojale su sigurno i određene psihološke barijere kod onih koji su u ratu bili napustili Tešanj, pa se potom vratili. U mladom svešteniku vidio sam onog čovjeka kojeg je dr. Članjak vidio u Milanu Nesteroviću i pomislio sam da bi on bio pravi čovjek za relaksaciju odnosa među sugrađanima nastalih ratnim traumama. Prvi susret sam organizirao kod Amira Brke u CKO kako bih mu predstavio i čovjeka koji je ima najveću ulogu u sklanjanju crkvenih ikona u sef PBS tokom rata. Bio je to ugodan razgovor. Amir je jereju Gavriloviću poklonio niz knjiga u izdanju CKO i sve ono što je smatrao interesantnim, a vezano za pravoslavce u Tešnju. Ja sam mu iz svoje arhive dostavio fotografije stare crkve na Tepetu i neke druge fotografije. Taj događaj sam i zabilježio u Tešanjskom dnevniku, u sedmici 24.6-1.7.2013. godine.

Poslije toga su se odvijale lijepe stvari u Tešnju: organizacija prijema za pravoslavni Božić, koji su pomogli tešanjski privrednici, lijepe riječi o Tešnju i Tešnjacima episkopa Hrizostoma, zajednički susreti na prijemima za Bajram, katolički Božić, prijemima kod Općinskog načelnika… Zbilja sam bio radostan zbog toga i smatrao sam da je tome doprinio i jerej Gavrilović.

Međutim, govor na jednom javnom skupu u Tesliću, kada je jerej Mihail Gavrilović govorio na temu Istorija pravoslavlja u Pousorju – Parohija tešanjska, koji se mogao pregledati na YouTube, na šta su me uputili prijatelji, bio je zaista veliki šok za mene. Nisam mogao vjerovati da to govori jerej Gavrilović. Nekako su mi se vratile predratne godine, kada sam morao prihvatati istinu u koju nisam htio povjerovati.

Po Gavriloviću, Tešanj je Kosovo i Jerusalim pousorskih Srba! On govori kao da je tek izašao sa časa Historije i nacionalne politike Ćosića i Miloševića!

Razočaran jerejevim nastupom, htio sam odmah reagovati u Tešanjskom dnevniku. Osjećao sam se iznevjerenim. Sreća da nisam Tešanjski dnevnik završavao isti dan, vjerovatno danas ne bih bio ponosan na to, jer kada se sve sleglo – shvatio sam da nije problem u jereju Gavriloviću nego je to problem mnogo više iznad njega.

U razgovoru sa Amirom Brkom, shvatio sam da će on reagovati svojim tekstom. Napokon se pojavio tekst, ali kao cijele pozamašna knjiga, koja mi je potvrdila ono što sam i sam zaključio. Jerej uopće nije bitan u ovom slučaju nego je on, kako to Amir Brka piše, pretvoren u slugu ideologije. Baš bih pogriješio da sam se na njegov govor obratio jereju Gavriloviću. On mi je, sa današnje pozicije, u svemu ovom ispao i pozitivna ličnost, jer da ne bi njegove besjede – ne bi bilo ni ove dragocjene knjige, koja i meni puno znači, jer sam mnogo naučio i o onome za što sam mislio da znam. Knjiga nije odgovor jereju Gavriloviću na njegov istup, kao ni onim Srbima koji na svakom koraku pričaju iste priče kao sa početka 1992. godine, negiraju agresiju i genocid, hvale ratne zločince… Ova knjiga treba da bude vrijedan životni udžbenik svim Bošnjacima, i to ne samo tešanjskim, da se odbrane od zle sudbine koja im se još uvijek iznova namjenjuje.

Možda se suština može izvući iz sljedeća tri citata koja je autor donio na početku knjige:

Svjedoci smo svakakvih falsifikovanja i prekrajanja istorije, koja udaraju na ono što je najsvetije, koja ono što im odgovara prisvajaju, a šta im smeta negiraju i govore kako nikad nije ni postojalo.

Jerej Mihail Gavrilović

Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga: lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralčki, maštovito, inventivno.

Dobrica Ćosić

Za ovu knjigu, koja nije ni zabava ni književno djelo, izrazit ću suprotnu želju: neka moj unuk, kada postane čovjek i slučajno je otkrije jednog dana u porodičnoj biblioteci, uzme da je prelistava, ovlaš je preleti, a zatim je smjesta vrati na prašnjavo mjesto odakle ju je izvukao, sležući ramenima i čudeći se da je u vrijeme njegovog djeda još postojala potreba da se govore ovakve stvrari

Amin Maalouf: Ubilački identiteti

Pogovor ovoj Amirovoj knjizi napisao je dr. Ferid Muhić, a na posljednjoj korici iz tog teksta izdvojen je ovaj odlomak:

Dostojna veličine svoje izvorne pjesničke i humanističke inspiracije, knjiga je i realizirana jednakom preciznošću formulacija, naučnom akribijom, faktografijom, priloženim, odnosno navedenim argumentima, utemeljenošću na primarnim izvorima i dopunskim referencama. Metodološka rigoroznost, logička konsekventnost, kao i informativne, odnosno saznajne vrijednosti – promovišu djelo „Jerej ili Pseudosakralni pledoaje za genocid u Tešnju“ u rang naučnog ostvarenja od prvorazredne književne, kulturne i, posebno, društvene važnosti.

Umro Alija Galijašević

Iznenada, u 85. godini života, umro je ugledni građanin Tešnja, Alija Galijašević.

U organizaciji Općine održana je komemorativna sjednica na kojoj su o Alijinom životu i djelu govorili načelnik mr. Suad Huskić, Amir Brka i Ramiz Brkić. Načelnik je govorio o Alijinom doprinosu razvoju i ugledu općine, Amir Brka o spisateljskim djelima, a Ramiz Brkić o Aliji kao prijatelju. Volio je ovaj grad, njegove stanovnike i cijelom svojom dušom bio mu je posvećen u poslu koji je radio kao i svojim spisateljskim djelima ostavljajući mu sve ono najbolje što je mogao učinioti.

Rođen je u Tešnju 1932, godine. Završio je Srednju ekonomsku školu Tuzli, a Ekonomski fakultet u Beogradu. Prve dužnosti obavljao je u Skupštini opštine Tešanj-načelnik odjeljenje za privredu, potpredsjednik za privredu i predsjednik Opštine u mandatu 1974-1978. Obavljao je poslove direktora za finansije u Tvornici Enker u izgradnji, potpredsjednika Skupštine Republičkog fonda za brži razvoj privredno nerazvijenih područja BiH. Bio je član Skupštine Društva ekonomista Jugoslavije, predsjednik Regionalne privredne komore Doboj, poslanik u Vijeću opština Skupštine BiH gdje je obavljao dužnosti predsdjednika Odbora za finansije.

Obavljao je poslove potpredsjednika Poslovodnog odbora Privredne banke Sarajevo Osnovne banke Doboj.Osnivač je direktor Univerzal banke Sarajevo Filijala Tešanj. Bio je član SK-a, predsjednik Skupštine opštine Tešanj, poslanik u Skupštini Bosne i Hercegovine i član Komisije za kadrovska pitanja ove Skupštine, kandidat (uži izbor) za člana Predsjedništva SRBiH 1987. godine, član Upravnog odbora Regionalne samoupravne zajednice srednjeg obrazovanja u Doboju i član Savjeta Ekonomskog fakulteta u Brčkom u svojstvu predstavnika Privredne komore Doboj, član Upravnog odbora Samoupravne interesne zajednice zdravstvene zaštite BiH, a kasnije (od 1990.) i član Fonda, član Skupštine Saveza samoupravnih zajednica zdravstvene zaštite Jugoslavije. Obavljao je dužnost sekretara Regionalne samoupravne zajednice zdravstvenog osiguranja u Doboju.U periodu 1998-2001 predsjednik Upravnog odbora Kantonalnog zavoda zdravstvene zaštite Zenica.

U sportu je bio uspješan u odbojci (nastupao za Tešanj, Maglaj i Kraljevo) i šahu Bio je i predsjednik Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje.

Napisao je deset knjiga:Tešanjske zanatlije i trgovci 1642-1992, Ekonomske prilike i bankarstvo u tešanjskom kraju, General Kemal Korajlić, Turizam na tešanjski način, Na tragovima tešansjke prošlosti, Edhem Pobrić, viječnik AVNOJA-a BiH i ZAVNOBIH-a Vatrogastvo u Tešnju 1905-2005, Stara tešanjska čaršija danas, Tešanjsko naselje Šije u prošlosti i danas, 77 Tešnjaka. U 2008. godini održan je Okrugli sto na temu Publističko-histografsko djelo Alije Galijaševića.

Dobitnik je niza nagrada:Medalja zasluga za narod (1963), Orden rada sa srebrenim vijencem (1986), nosilac je tri visoka tešanjska priznanja i to Povelja Skupštine opštine (1968), Spomen plaketa Skupštine opštine za izuzetne zasluge za razvoj opštine (1978) i plaketa Općinskog vijeća za izuzetan rad i postignute rezultate na afirmaciji općine Tešanj.

(iz knjige Ko je ko u BiH)

Pet stranaka dalo podrškuAmiru Galijaševiću

Pet političkih stranaka, kako je bilo i najavljeno, zvanično su dale podršku Amiru Galijaševiću, nezavisnom kandidatu za načelnika Općine:

Na sastanku Koordinacije; SBiH, SDPBiH, SBB, BPS i DF, za podršku zajedničkom kandidatu za Općinskog načelnika Tešanj donesena je jednoglasna odluka da se puna i bezrezervna podrška pruži nezavisnom kandidatu za Općinskog načelnika Tešanj, na Lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini 02.10.2016. godine , gospodinu mr.ecc. Amiru Galijaševiću iz Tešnja.