Husein Galijašević

Tešanjski dnevnik 1-8.8.2016. godine

Izložba slika Ahmeta Hundura

U organizaciji JU Muzej Tešanj postavljena je izložba slika Ahmeta Hundura u Eminagića konaku pod nazivom Vinjete stare tešansjke čaršije. O gostu Maji Dizdaru i ponešto o autoru kazao je domaćin direktor JU Muzej Ernad Prnjavorac. O autoru i njegovim slikama govorio je Majo Dizdar, publicista iz Sarajeva, koji je i otvorio izložbu.


Ernad Prnjavorac, Ahmet Hundur i Majo Dizdar


Ahmet Hundur je Maji Dizdaru poklonio sliku njegovog oca Maka

Majo Dizdar je između ostalog, kazao:

….s tim što je tešanjska čaršija imala sreću imati svog likovnog hroničara, koji na najljepši mogući način pokazuje kako to izgleda biti zaljubljen u svoj grad, u motiv, u detalj koji drugi možda i ne primjećuju, u miris i okus ovog čarobnog prostorakojega crta i na uživanje nam nudi slikar Ahmet Hundur. Šta je, uz sve druge, ipak najveća vrijednost ovih crteža? Znamo da je u Bosna i Hercegovina imala na desetine ovakvih čaršija orijentalne prevencije, ali ih već odavno nema, uništene su čak i one koje su do nedavno postojale. Tako danas na prste jedne ruke mogu prebrojati gradove koji su sačuvali svoje tradicionalne čaršije, pri čemu mi, uz Tešanj i Sarajevo, najprije naumpadaju Gračanica i Mostar…..Hundur je likovni Bašeskija Tešnja, s tom razlikom da je Mula Mustafa zapisivao ono što vidi i čuje u sarajevskoj čaršiji, a Hundur slika i crta, da ostane i da se zapamti.

Postavljena izložba je dio sadržaja Ljeta u Tešnju 2016.

Otvaranje izložbe obavljeno je ispred Eminagića konaka, u hladovini, na većem prostoru, a zanimljivo je da su dvije djevojčice, posjetioci izložbe, kolabrirale. Nakon kratkog vremena, uz pomoć dr. Samira Hundura, brzo su se povratile.

Promovisan knjiga pjesama Samrtna svitanja Kemala Ljevakovića

U organizaciji izdavača JU Biblioteka, a u okviru Ljeta u Tešnju održana je promocija knjige pjesama Samrtna svitanja Kemala Ljevakovića. Moderator promocije je bila direktorica JUBiblioteka mr. Almina Brkić, a promotori Ramiz Brkić i Safer Grbić.


S lijeva mr. Almina Brkić, Ramiz Brkić, Kemal Ljevaković i Safer Grbić

Kemal Ljevaković je rođen je 1948. godine u Trepču. Završio je Gimnaziju u Tešnju, zatim Višu pedagošku školu u Mostaru na grupi srpskohrvatski jezik s južno-slavenskom književnošću i historija.

U osnovnoj školi Tešanjka proveo je 28godina radeći kao nastavnik, a kao direktor 12. Prošao je kroz niz certificiranih edukacija kao što su:O nenasilnoj komunikaciji, O prevazilaženju konflikta u obrazovanju, Menadžment i rukovođenje školom, Jezik i demokratizacija, O demokratiji i ljudskim pravima, Informaciona tehnologija i interaktivno učenje i dr. Imao je i dva studijska putovamnja u Belfast, Sjeverna Irska i Dachau, Njemačka. Deset godina je bio CIVITAS-ov koordinator u oblasti demokratije.

Objavljivao je više literarnih radova i radova istraživačkog karaktera obitelji Ljevaković. Pjesme i priče su mu objavljivane u književnim časopisima i zbornicima kod nas i u inozemstvu. Zastupljen je u biografskom leksikonu Ko je ko u BiH 2014-2018.

Napisao je i objavio sljedeće knjige: Rat-rane moje duše (pjesme), Od Trebića do Trepča(monografija rodnog mjesta), 100 godina škole u Tešanjci 1909-2009 (monografija), koautor je publikacijeDrum – jučer, danas, sutra,S i d d i k( zbirka pjesama), Aleja bijelih duša,(zbirka pjesama), RJEČNIK tešanjskoga kraja-prilog leksikografiji bosanskoga jezika.

Pisao je recenzije, predgovore, promotivne osvrte i lekturu za mnoge knjige.

Dobio je niz priznanja za svoj rad u školi i CIVITAS-u.

Pripadnik je Armije BiH od 1992-1996. godine.


Promotor Safer Grbić je, između ostalog , o knjizi pjesma Samrtna svitanja kazao:

Dakle, ono što iznalazim jesu tri dominantna misaona entiteta u poeziji Samrtnih svitanja: prvotno, što uočavam kao matricu, jeste mikrokosmos autora između fiktivnog i realnog, a kojeg opjevava kroz motive zavičajne poezije i svega onog što drži da ide s time – subjekti, kazivanja, kolektivno sjećanje, etc; potom, fiktivna misao nasuprot realne što u ovoj poeziji možemo uočit kao preslike odveć poznatih mističnih pitanja, na tragu duhovnika, mistika, prosvjetitelja koji su pitali, ali ne i davali odgovore; te, napose, realne upitanosti nasuprot fiktivne ili upitanosti analitičke filozofije, na tragu hajdegerovskog traganja za bitkom u jeziku ili još fundamentalnije fregeovskih upitanosti o osnovama odnosa između misli i jezika.

Uzgred, poezija Samrtnih svitanja gravitira u međuprostoru – između fiktivnog i realnog, između toga da nosi po(r)uku i da bude umjetnost radi umjetnosti, između pređašnjih i suvremenih književnih teorija. Ipak, subjektivno, budući da mi je to personalno važno, autor je pokazao kako je jezik i ono što se odvija u jeziku njegovo zanimanje, pa slijedom toga iznalazi novokovanice, jezičke inovativnosti, odgovore naivnim ontološkim (samo)upitanostima, ugrađujući ih onamo gdje nije iznašao adekvatnost postojećih riječi da sazdaju misao, pa je sam sačinio novu jezičku oznaku – to su osobenosti pjesnika kakav je bio Konstantin Kavafi, Walt Whitman, pa i naš Mak Dizdar,itd.

Kada se u mladosti nauči raditi

Silazeći kolima niz Deljke zapazih jednu sijedu glavu kako lopatom skida sa krajeva puta nanesenu zemlju od nedavnih bujica koju je već trava počela pokrivati. Kada sam prišao bliže prepoznah Hasana Deljkić diplomiranog ekonomistu, rođenog 1941. godine, koji je obavljao niz rukovodnih dužnosti u Pobjedi i Domu zdravlja.


Hasan Deljkić čisti put

Kod današnjih privrednika u BiH postoji mišljenje da se po svom kavlitetu tešanjska radna snaga izdvaja od ostalih u BiH. I sam sam se u to uvjerio imajući uvid u niz fabrika u BiH. Ja to tumačim činjenicom da najveći broj porodica na tešanjskoj općini ima u posjedu zemlje makar za proizvodnju povrtaljke. Bez obzira da li im roditelji rade u nekoj firmi ili ustanovi i imaju li obezbijeđenu egzistenciju djeca se uče raditi od malih nogu. Kasnije kada steknu neka veća obrazovanja ona stečena radna navika ostaje i potpuno se posvećuju poslu. Hasana je sigurno Babo naučio raditi od malih nogu, plus društvena odgovornost (koje objektivno danas malo ima) i eto Hasan u 75. godini čisti cestu po jakom ljetnom suncu.

Ćatin Greb

Kada se sa puta Tešanj-Novi Šeher skrene prema Kiseljaku sa lijeve strane se ukazuje pokošena trava, ograđen i uređen mezar. Mezar je nedavno obnovljen. Uz minimalne troškove radove je izvela firma Roša metali, a finansijer je bio Hasan Ahmetlić.

Ne postoje pouzdani izvori o tome ko je ukopan u ovom mezaru.

Postoji jedna verzija koju je opisao Momčilo Spasojević u rukopisu Legende tešanjskog kraja:

Iš´o Ćato preko Crnog vrha u Novi Še´er da proda volove. I dobro i´ prodade. Kad se vrać´o, bi mu žavo, pa na Ključ-vodi ne ostavi ´ajducima drumarinu.
Vidjevši to ´ajduci pa polet´ za njim. Stigoše ga i uarčiše na mjestu što se danas zove Ćatin greb. Dojako, naide li ko tud´ baco bi ja paru, ja kamen.

Po drugoj veziji Ćato (pisar) je greškom nevino pogubljen pa je na istom mjestu pokopan.

Stare fotografije


Fudbaleri rekreativci 23.4.1963. godine na tek izgrađenom Toškovom igralište u Lukama:

Stoje s lijeva: Senad Šeremet Seno, Ibrahim Bećarević Ibro, Mesud Kahrimanović Hero, Enes Galijašević, Zijad Mulabdić Klino, Hasan Brkić Krco, Suljo Turalić, Hamdo Galijašević i Mehmedalija Smailbegov ić

Čuče: NN gost iz Gradačca, Satko Hukić i NN gost iz Gradačca

Sa table na Gornjoj čaršiji




O Husein Galijasevic

Rođen je rođen 17.4.1945. godine u Tešnju od oca Mahmuta i majke Zekije rođene Hodžić.

Osnovnu školu završio u Tešnju, a Mašinsku tehničku školi u Tuzli. Mašinski fakultet završio u Sarajevu.

Nakon završetka srednje škole kao stipendista radio dva mjeseca u Trudbeniku iz Doboja, da bi sa stipendijom iste firme nastavio obrazovanje u Sarajevu.

Po završetku studija radio u Trudbeniku oko 6 mjeseci, otišao u JNA i nakon povratka počeo raditi u Pobjedi Tešanj.

U Pobjedi radi na poslovima: samostalnog konstruktora pumpi za vodu, glavnog konstruktora pumpi i prečistača, šefa službe razvoja, glavnog inžinjera proizvodnje, tehničkog direktora i direktora Fabrike pumpi i hidraulike (OOUR-a), direktora razvoja Fabrika pumpi i hidraulike Pobjeda d.d., rukovodioca projektne grupe ISO 9000.

Obavljao je poslove stručnog saradnika u Minstarstvu industrije i energije i pomoćnika Ministra namjenske proizvodnje za tehniku Republike BiH

Početkom 1997. godine imenovan je na funkciju pomočnika Ministra odbrane Federacije BiH za namjensku proizvodnju. Prije penzionisanja 2007. godine bio je stručni savjetnik u Ministarstvu odbrane FBiH.

Bio je predsjednik Upravnog odbora Centra za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Napisao je dvije monografske knjige:Pobjeda 1954-2014-vizija, znanje, hrabrost i Lovačko društvo "Kiseljak" Tešanj 1921-2011. Desetu godinu piše Tešanjski dnevnik.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *