No pasaran

Ukoliko poznaješ svog neprijatelja i ukoliko poznaješ samoga sebe –
ne treba da se plašiš rezultata stotine bitaka.

Sun Tzu

Već nekoliko godina ne znam šta bih kazao kada me neko pita: kuda ide Bosna i Hercegovina? Iako to samo po sebi nije bilo teško pitanje, jer Bosna i Hercegovina ne ide nikuda, njoj bukvalno ne daju da ide, prosto je vuku unazad. Ali uvijek sam znao da ljudi očekuju neki odgovor kako iz toga izaći, kako da se krene naprijed. A na to zaista nisam imao ništa smisleno reći, osim nekih ispraznih fraza, neke optimistične praznine, pa sam odgovarao: ne znam.

Ovih dana je top tema apelacija Bosne i Hercegovine za revizijom presude Međunarodnog suda pravde u Hagu protiv Srbije. Mislio sam da o tome uopće ne treba voditi nikakvu javnu polemiku, da treba iskoristiti svaku proceduralnu šansu i tragati za pravednijom presudom, tragati za onim što nazivamo odbranom istine u periodu 1992.-1995. godine. Ali, kao što se moglo pretpostaviti, nije moguće mirno proći kroz bilo kakvu proceduru koja se tiče tog perioda makar o tome odlučivale međunarodne sudije a ne domaći sudovi.

S jedne strane, oni koji stavljaju političku volju (volju naroda) iznad ustava, zakona i demokratskih procedura njima je dovoljan samo svoj sud o svemu. Tako je krenulo rušenjem Ustava Republike Bosne i Hercegovine (politička volja i volja naroda je bila iznad svega) 1992. godine, i tako je sve do danas.

S druge strane, oni koji nemaju alternative, oni koji Bosnu i Hercegovinu žele sačuvati po svaku cijenu jer nemaju druge domovine, često ne nalaze prave odgovore i ne promoviraju autentičnu snagu i principe kojim se ne bi moglo manipulisati. Uz to, način na koje se rade ispravne stvari često daje prostor rušiteljima Bosne i Hercegovine da to koriste kao opravdanje za njeno rušenje.

U subotu, 25.02.2017. godine, na dnevniku TV FACE sam gledao sjajan komentar Andreja Nikolaidisa koji je u svega nekoliko riječi kazao suštinu svih 20 i nešto godina zbog čega Bosna i Hercegovina ne može naprijed. G-din Nikolaidis je povodom reakcija na apelaciju BiH za revizijom tužbe protiv Srbije kazao (misleći na period 1992-1995): Mi znamo šta se dogodilo. Oni znaju šta se dogodilo. Sada se traži da se prihvati da mi i oni ne znamo šta se dogodilo. To nije moguće.

Zato se nadam da u svemu ima koristi. Oni koji osporavaju apelaciju za revizijom sada se pozivaju da Predsjedništvo BiH nije donijelo takvu odluku. Kada to kažu oni govore ono što je tačno, ali ne i ono što je istina. Predsjedništvo BiH nije ni oduzelo mandat Sakibu Softiću, agentu BiH. Zbog čega? Nikada nećemo saznati, jer Mladen Ivanić nije nikada stavio takav prijedlog odluke na sjednicu Predsjedništva BiH. Možda što nije bio siguran kako će glasati Dragan Čović? Ili mu je baš odgovarala ova situacija da je koristi za produbljivanje krize u cilju realizacije onog što je Milorad Dodik najavio? A Dragan Čović se pravi pametan nakon svega. On ne govori protiv apelacije za revizijom, ali govori kako je način bio pogrešan. Ali sve to, proceduralni institucionalni okvir, samo je tek toliko njima važan (na žalost) da sada svi imaju obrazloženje svojih stavova.

Oni koji se ultimativno protive apelaciji za revizijom, oni ravnopravno participiraju u institucijama Bosne i Hercegovine. Najčešće tako da u proceduralnom smislu bez njihove podrške Bosna i Hercegovine ne može naprijed. Njima ni postojeća presuda Međunarodnog tribunala pravde u Hagu ne znači ništa. Presuda kojom je utvrđen genocid, a institucije Republike Srpske proglašene krivim za taj genocid. Oni tu presudu nikada nisu prihvatili. Oni su je uvijek osporavali. Bez imalo ustezanja. Bez dileme. Moralne i političke. Nikakve sanakcije od međunarodnih institucija zbog toga nisu pretrpjeli. Nastavili su dobivati međunarodnu pomoć potpuno ravnopravno.

Jasno je svima da je Dejtonski sporazum zaustavio rat, zadržao formalno-pravni međunarodni kontinuitet Bosne i Hercegovine, ostavio konstituivnost građana i naroda, mogućnost integracije BiH ali i obnove bosanskog društva, ali u isto vrijeme pola Bosne i Hercegovine ostavio pod apsolutnom kontrolom onih koji su nasilno srušili Ustav Republike Bosne i Hercegovine i počinili najveća zlodjela uključujući genocid, ostavili drugi entitet potpuno nefunkcionalan, ostavili funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine da ovise od političke volje njenih rušitelja i na kraju kada nije išlo rekli: dogovorite se. A dogovoriti se značilo bi ne samo zaboravimo da znamo ono što znamo mi, i ono što znaju oni (kako to lijepo reče g-din Nikolaidis), nego da branitelji Bosne i Hercegovine prihvate u miru, da danas prihvate poraz u odbrambenom ratu 1992-1995. To se neće dogoditi. I zato je ovakva Bosna i Hercegovina još dominantno međunarodni eksperiment. I zato mi samo možemo vidjeti razloge zbog čega ona ne ide naprijed, a ne vidimo i kako dalje. mamo pravo koje vi nemate. Mi znamo šta je dobro za vas, ne znate vi šta je dobro za vas.

 

Fuad Šišić

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *