Povrat ideala

Čovječe, sjeti se da si ravan onome, pred koji se ponizuješ:
ne ponizuje se!”

Miroslav Krleža

Pričati o idealu vlasti nikad nije kasno, ma koliko djelovalo nerealno, i ma koliko aktuelno stanje društva bilo daleko od takvog ideala. Vjerujem da bi prvi ideal vlasti trebao biti pravda. Ako bi to bio vrhovni ideal bilo koje vlasti, nešto u čemu bi se svi koji se za vlast bore nadmetali, takmičili u postizanju što većeg stepena pravde u zakonima, u njihovom provođenju, u nadzoru nad njihovim provođenjem i u sporovima između onih koji se ne slažu – tada bi ljudi vidjeli nadu. Bez obzira na stepen ekonomskog razvoja, bez obzira na nacionalne i poilitičke razlike, čak i bez obzira šta je bilo u prošlosti. Vlast koja bi promovirala u praksi istinsku borbu za ideal pravde kreirala bi nadmoćan društveni model koji bi bio u stanju riješiti i sve druge probleme.

Iako je danas gotovo neshvatljivo da je bilo u historiji čovječanstva takvih vladara koji su, na primjer, javno govorili i u praksi provodili upravo ideal pravde. Oni koji poznaju historiju prvih halifa, znaju da je prvi halifa Ebu-Bekr kazao:Slabić od vas je kod mene jak sve dok ne postigne svoje pravo, a snažan od vas je kod mene slab, dok od njega ne povratim ono što mu ne pripada!” Dok je drugo halifi namjesnik jedne pokrajine napisao: “Našem gradu je potrebno da promijenimo ogradu (zidine)!“, a halifa Omer mu je odgovorio: “Zaštiti svoj grad sa pravednošću i očisti njegove puteve od nasilja!” Prednost je bila na strani pravde i sigurnosti života na području gdje je neko držao vlast, a tek nakon toga druga pitanja.

Danas svjedočimo da je mnogo toga ispred pravde i sigurnosti. Vlast priča puno o integracijama, o potrebi ekonomskog rasta, o uspostavi izbalansiranih zakona. Vlast još više priča i o dnevno-političkim temama u kojima se naglašavaju razlike, kod nekih je nacija vrhovni ideal, čak nebeski ideal koji važi za pripadnike te nacije ali ne za sve ljude. U praksi, u primjeni je čak i to što je nakaradno, još gore. Ni pripadnici iste nacije nisu isto tretirani, prevladava kriterij moći, uticaja, imetka, prijateljstva a ne ono što je ispravno. Tako više prava ima onaj ko ima više vlasti, ko ima više imetka, ko ima više uticaja i kod pitanja kao što su obrazovanje, liječenje, zapošljavanje. Ne poštuju se zajednički utvrđeni prioriteti, nego se daje prednost onom što jedan čovjek kaže ili jedna grupa. Zakon ne poštuju ni oni koji imaju, ni oni koji nemaju, ni oni koji ga donose, ni oni koji bi ga trebali provoditi, ni oni koji bi ga trebali nadzirati. Ovih dana vidimo opći nered i tamo gdje bi trebali rješavati sporove. Svi znaju sve, i svi se ponašaju kao zastupnici, ministri, tužioci, sudije. Možda je najbolje kazati, ono što je jedne prilike rekao Amir Brka: “ne misle šta govore, pa govore šta misle.”

Stoga je naše stanje sjajna prilika za pravi iskorak. Za nove korake u novom smjeru. U pravom smjeru. Ko bude spreman na žrtvu, i ko bude istrajan, stavi ideal pravde i sigurnosti u svoj program, te krene u dosljednu promociju i primjenu tog ideala u svojoj stranci taj će imati šansu da kroz institucije vlasti promovira takav nadmoćan društveni model na području gdje bude imao vlast. I taj će i uspjeti. Bar na Dunjaluku.


O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *