Amir Brka / EPITAFI IZ »ADELE« – 7.

OSMANLIJA OSMAN

Od nas ga je, sa osmijehom, odvajala grdna provalija,
jer mi bjesmo svi Bosanci, a on, kao, mrski Osmanlija

Bosanstvo je spretno potvrđivo naoštrenom čakijom
i sudžukom iz torbice, to baš ide sa domaćom rakijom,

ponekada i gitarom, pa i plesom s elegantnom damom
kad je nije, među četir kućna zida, ostavljao samom

Šezdeset mu: nakon svega on je noćni čuvar u fabrici,
u sezoni svoj mir traži sa gljivama u obližnjoj šumici

Svjetska čuda – za bandite, demagoge i tajkune to je,
na braniku maloga života proleteri bespomoćni stoje

DOKTOR ENVER

U godini barem pet-šest puta i on rado u klubu se obre,
posigurno ne bi tako da mu noći ovdje ne bijahu dobre

Njegov grad je Sarajevo, al i Tešanj bješe mu sudbina:
tu je Ćatić, i brat tu je – u groblju je najbliža rodbina

Bosanac je najumniji, i spram onih što će tek da stupe,
s mržnjom i zavišću gledale su na nj sve spodobe glupe

U riječima tu su sa pjesnikom vrtjele se silne bušotine,
nafta je za druge – njine sonde smjerale su do suštine

A utvare, što su ih prizvali, u svitanje kada se raziđu –
oni ovo znahu: ni prividu vlastitome ne mogu da priđu

AGRONOM ADO

Ime mu je bilo Admir, od Brkā je i on odistinski tić,
no bijahu čudni vjetri, stoga je od oca prezime na ić

Sa Pecijem stalna je utrka: ko će prije u “Adelu” stić,
na ulazu ponekad se oni ne mogahu lahko mimoić

O zemlji je od starine ovisila ova loza razgranata,
zanatstvo i industrija odavno i na ta pokucaše vrata

Dobropolju, ishodištu svome, većina je okrenula leđa,
ali Ado je agronom, sljednik pravi od antejskih pređa

U zemlji je klica zdravlja – što otklanja i najtežu bol,
ali profit je najveći kad nad grobljem imaš monopol

OMO ŽVALJO

Sidran je pitao: kome nije valjo naš predsjednik Aljo?
A nama je tada prisan bio Omo, kog smo zvali Žvaljo

Ne pitamo: kô aksiom znamo i kad s njime se svađamo,
a ko ne zna, ako ikada poraste – kašće mu se ovo sámo:

prijateljstvo da je u životu iznad svega, pozlaćena kruna,
dok je politika, a posebno na Balkanu, onā tmula struna

Umnogome neobičan, al u svemu vazda pošten i uredan,
radio je u fabrici, a kafani kao porodici on je bio predan

Kad mu poziv za rov na početku rata pokušaše utrapiti,
odbio je, izjavivši: – Ja ne želim ni sa kim se zavaditi!

PJESNIKINJA X.

Ne samo u ovom gradu – otvoren je karton psihijatra,
poremećaj i laik će vrlo lahko vidjet ako je posmatra

Sapfo je bebica: pornografska bješe ove frajle muza,
omiljen joj svaki snošaj, al najčešći nabrzinu zguza

Strofe su joj iskustvene, prepune su dlakavih kuraca,
defiluju stihovima njenim divlja krda satirskih jaraca

Od katedre do katedre, na guzove – sve do doktorata,
i stranačka tu je iskaznica: ulaznica za svaka je vrata

Ovo nije njoj epitaf, izrečen je bosanskome društvu,
a posebno porodici koja svijetu bludnu isporuči uštvu

Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com