Ne(pravda)

Ako sretnemo nekoga tko nama duguje zahvalnost,
odmah se toga sjetimo.

Koliko smo, pak, puta sreli nekoga kome mi dugujemo zahvalnost,
pa se toga nismo sjetili.

Johan Wolfgang Goethe

Čovjek je nepravedan i nezahvalan. I čovjek je nepravedan i lahkomislen prema sebi. Bilo ko se može u to uvjeriti svakodnevno. Posmtrajući čovjeka sa ove tačke gledanja može se uočiti da nepravednost stoji uz nezahvalnost i lahkomislenost. A šta je nepravda? Ili bolje pitati šta je pravda? Mnogi su kazali da je odsustvo pravde – nepravda. Prema poznatom filozofu Emanuelu Kantu, imperativ pravde je: djeluj samo po onoj maksimi, za koju u isto vrijeme možeš željeti da postane opći zakon. To bi praktički bilo veoma blisko tvrdnji da želiš drugom što i samom sebi. Ako ne želiš da tebe pokradu nemoj krasti, ako ne želiš da te neko povrijedi onda nastoj da nikog ne povrediš, ako misliš da su drugi nepravedni prema tebi onda nemoj ti biti nepravedan prema drugima. To bi značilo staviti se u cipele onog drugog prije nego izgradiš mišljenje, doneseš sud, stav, odluku, poduzmeš akciju.

Čovjek je dizajniran tako da ima osjećaj za ono što je pravedno ili nepravedno. Ali primarni uticaj na bilo čije mišljenje, stav, akciju u vezi konkretne situacije sa aspekta pravednosti ima pitanje (ne)zahvalnosti i (lahko)mislenosti. Kada se čovjek osjeća neovisnim, jakim, nadmoćnim tada manje osjeća zahvalnost i manje razmišlja. Nekako podrazumijeva da svoju snagu i nadmoć pripisuje sebi, svojoj pameti, sposobnosti, zalaganju, sreći. Ne vidi u tome potrebu da preispita kako je došao u tu situaciju, je li učinio nešto pogrešno, je li nekom nanio štetu, je li nekog povrijedio, učinio nekom nepravdu, je limu neko pomogao… Čovjek se malo preispituje, i malo zahvaljuje pa je stoga često lahkomislen. Sebe vidi vrednijim i sposobnijim od drugih. Iz te lahkomislene perspektive ne osjeća zahvalnost ni prema kome, ni prema Bogu, ni prema ljudima, nego umjesto toga uzdiže sam sebe a podcjenjuje druge. Uzima sebi za pravo da sudi drugima.

Može li čovjek biti pravedan? Gledajući svijet u kome živimo čini se da ne može. Ali čovjek ima odgovornost da se trudi. Da svjesno ne učini nekom nepravdu, da svjesno nekoga ne ošteti, da svjesno nekog ne povrijedi. Čovjek ne bi trebao biti lahkomislen i nezahvalan. Šta je mjera pravednosti i gdje su granice? Oduvijek je to bio izazov za čovjeka. Posmatrajući kosmos i proučavajući stvorenja, nauka je potvrdila da postoji red, postoji mjera u odnosima, postoji svrha svega stvorenog.

Bog je slao poslanike, kroz historiju, kako bi ljude upoznali sa Božijim granicama i mjerilima. Neki su prihvatali te granice i ta mjerila, drugi nisu. Ali interpretacija Božije upute je bila izazov i za one koji su je prihvatili, pa su se razilazili. Poseban izazov je to uvijek bio za sve ljude, tako da svjedočimo uspostavi pravdi jačeg a ne uspostavi univezalne pravde. Gotovo se čini neupitnim kada govore oni koji imaju moć i uticaj. Oni očekuju da im sene postavljaju pitanja i da se ne preispituju. To bi trebalo da se podrazumijeva ispravnim ne za to što je pravedno nego zbog toga što to govori onaj ko govori?!

Stoga je logično da je Bog ostavio za Sudnji dan da se obračun svede. Jer očigledno to ljudi nisu u stanju na Dunjaluku. Pa ko hoće neka vjeruje, a ko neće ne mora. Sloboda koju čovjek ima da sam odluči jedino to i može objasniti.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *