Tešanjski dnevnik 31.7-7.8.2017. godine

Ove sedmice nas je zahvatila prava tropska vrućina, temperatura se penjala iznad 40ºC. Stavio sam kućni termometar na vanjski prozor na tarasi koji nije pod direktnom sunčevom svjetlošću i u petak izmjerio 44ºC. Tačno je da je sunce ugrijalo pločice na tarasi da se tokom dana ne može stati na njih, ali je to opet regularna temperatura oko 40ºC.

Vrijeme je odmora i mnogi poznanici su krenuli na Jadransko more. Nekoliko njih je otputovalo za Crnu Goru i Albaniju jer ime je bilo puno jeftinije. Tešanj posjećuju i stranci. Tako nam se za stolom u Gradskoj kafani, meni i Sakibu Brkiću, pridružio i bračni par iz Izraela. U ruci su držali Vodić za Jugoistočnu Evropu. Dosta je star, a o Tešnju par rečenica, tvrđava, HD slastičarna, 5 000 stanovnika. Baš nam nedostaje, bar jedna afiža u kojoj bi za ovakve turiste o našem gradu pisalo nešto više na engleskom (njemačkom i italijanskom), a ja mislim da nam nedostaje i turistički vodič. Vidio sam da takve vodiče imaju i manja mjesta i manje turistički atraktivna od Tešnja.

Dr.sci.med.prim.dr. Hasan Škiljo, specijalista hirurgije, imenovan za direktora JU Opća bolnica

Ove sedmice, nakon isteka drugog mandata dr. Rifatu Sejdinoviću na mjesto direktora JU Opće bolnice imenovan je dr. sci. med.prim.dr. Hasan Škiljo, dosadašnji načelnik odjeljenja hirurgije. Radno obrazovnu biografiju dr. Škilje sam već objavio u Tešanjskom dnevniku kao nosiocu akademske titule doktora medicinskih nauka.

Dr. Hasan Škiljo

JU Opća bolnica izrasla je u respekrtabilnu zdravstvenu ustanovu zašto zasluge nosi i dosadašnji direktor dr. Rifat Sejdinović. Sigurno je da će novi direktor osigurati dalji kontinuitet razvoja ove veoma važne zdravstvene ustanove. Spomenuću samo njegov ogroman doprinos u radu Ratne bolnice, a i poslije rata kao izvanrednog hirurga (autor Tešanjskog dnevnika se i sam uvjerio u njegove sposobnosti jer ga je tri puta veoma uspješno operirao). Pored izuzetnih stručnih sposobnosti dr. Škiljo je izuzetna ličnost koga zbog odnosa prema pacijentima i okruženju vole i cijene.Obavljajući novu dužnost nadam da neće zapostaviti i poslove hirurga (prvi dan po imenovanju kada sam ga nazvao da provjerim tačnost informacije i čestitam na imenovanju izašao iz hirurške sale).

O doc. dr. med. sci Rifatu Sejdinoviću sam pisao u Tešanjskom dnevniku kada je doktorirao na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Radi se takođe o izvrsnom stručnjaku, koji je kao direktor u dva mandata sa timom u današnjim dosta teškim uslovima, puno toga uradio na kvalitetu zdravstvenih usluga (nema listi čekanja), znatno popravio opremljenost, utopljavanje objekata i stvaranju novih stručnih timova.

Dr. Rifat Sejdinović

Učenici Škole učenika u privredi 50 godina od mature

Nakon formiranja novog pogona Pobjede za izradu auto dijelova 1961. godine ukazala se potreba za školovanjem novih majstora (strugari, glodači, brusaći, mašinbravari, električari, alatni bravari i automehaničari). U okviru ŠUP škole (Škola učenika u privredi) formirano je novo odjeljenje u kome je program bio koncipiran tako da su učenici u prvoj i drugoj generaciji išli jedan dan na posao u Pobjedu, a drugi dan u školu, atreća generacija je tri dana sedmično provodila u pogonu Pobjede, a tri dana u školskim klupama (koliko sličnosti sa današnjim stanjem kada obrazovanje kasni za potrebama privrede). Rastom Pobjede rasle su i potrebe za stručnim radnicima pa je u trećoj generaciji upisano 50 učenika.Nakon završetka škole 1967. godine Pobjeda nije mogla zaposliti sve učenike ove generacije pa je organizovano njihovo upućivanje u firmu ZF (Zhanradfabrik) u Friedrichshfen Zapadna Njemačka.Pobjeda je sačinila ugovor sa radnicima koji su otišli na rad u Njemačku (specijalizaciju) tako da su roditelji primali 93 000 din (protuvrijednost 300 DM). To je bio i prvi devizni priliv Pobjede u njenoj povijesti. Većina učenika se vratila u Pobjedu i predstavljala važnu majstorsku snagu u njenom razvoju. Jedna grupa njih od prvih 18 iz te treće generacije škole koji su otišli na specijalizaciju u Njemačku okupila se na zajedničkom ručku kako bi napravili dogovor o organizovanju okupljanja iobilježavanja 50 godina od mature.

S lijeva: Pero Marelja, Sead Kotorić Toto, Fikret Ireiz, Ismet Braćkan, Enver Subašić, Emir Deljkić i Husein Brkić

Otvorena izložba prof. Mehmeda Džananovića-Znakovi

U organizaciji JU Muzej, a u okviru Ljeta u Tešnju 2017, u Eminagića konaku otvorena je izložba slika našeg sugrađanina prof. Mehmeda Džanovića pod nazivom Znakovi. Promotor izložbe je bio prof. dr. Nezir Krčalo imače dekan na Fakultetu za upravu u Vogošći i Mehmedov nastavnik iz srednje škole. Moderator je bio direktor Muzeja Ernad Prnjavorac.

S lijeva prof. Mehmed Džananović, prof.dr. Nezir Krčalo i prof. Ernad Prnjavorac

Prof. Mehmed Džananović je uposlenik OŠ Rešad Kadić gdje predaje likovno, a upoznali smo ga i preko škole slikanja koju je organizovao Cko. Ovo mu je prva samostalna izložba.

Rođen je 1986. godine u Banja Luci, osnovnu školu završava u Kotor Varošu, a srednju u Ilijašu (Perzijsko-bosanki koledž sa internatom).Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu na Nastavničkom odsjeku. Na fakultetu je pohađao i predmet Kaligrafije kod prof. Ćazima Hadžimejlića. Od 2012. godine radi u Tešnju. Završio je online studije na IT Akademiji. Uređivao je enterijere niza džamija .

Dani Lastavice obilježeni ove godine i u Tešnju promocijom knjige Buharine zbirke hadisa

Tamo gdje se dodiruju općine Zavidovići, Zenica, Žepče i Kakanj nalazi se planisnki plato na 1114 metara koji je poznat kao višestoljetno zborište, sastajalište i dovište kao bogumilsko, a zatim muslimansko. Okupljanje se organizuje povodom Aliđuna (prvi ponedeljak u augustu) kome prisustvuje više hiljada posjetilaca.

Muftistvo zeničkog kantona zadnjih godina organizuje na tom mjestu vjerske, kulturne i sportske događaje pod nazivom Dani Lastavice. Ove godine je vjerski program proširen na Zavidoviće, Tešanj i Vranduk. U Tešnju je u saradnji sa Medžlisom IZ-e Tešanj organizovana promocija Buharine zbirke hadisa Sahih El-Buharija koju je preveo i komentarisao prof. Mahmut Karalić radeći na tome 20 zadnjih godina.

Promotori knjige su bili doc. dr. Ejub ef. Dautović zenički muftija, Izet ef. Čamdžić glavnim imama Medžlis-a IZ-a Zavidovići i Malik Nurović, direktor izdavačke kuće El-Kelimeh.

Moderator je bio mr. Fuad ef. Omerbašić

S lijeva: Izet ef. Čamdžić, Malik Nurović, Fuad ef. Omerbašić i doc.dr. Ejub ef. Dautović

Objavljen zbornik sa naučnog skupa o književnom djelu Amira Brke

U Danima grada Tešnja 16. i 17. decembra prošle godine održan je naučni skup o književnom djelu Amira Brke, koji je imao i međunarodni karakter. Povod za ovaj skup bilo je 20 godina od objavljivanja Amirove prve knjige, pokrovitelj je bila Općina, a organizacioni odbor činili su dr. Muhidin Džanko, Fuad Šišić i Husein Galijašević.

Zbornik donosi uvodnu riječ koju je u ime organizacionog odbora na skupu imao Fuad Šišić,zatim obraćanje Načelnika Općine Tešanj Suada Huskića, a potom slijede tekstovi Ljiljane Šop Prestanite da živite i čitajte, Vojislava Vujanovića Amir i Musa, Envera Kazaza Subverzivni potencijal Brkine poetske slike, Marine Šur Puhlovski Amir Brka: pustinjak iz Tešnja (Jedna interpretacija »Monografije grada«), Jasmine Ahmetagić Kolektivni identitet: ime zla u »Monografiji grada« Amira Brke, Anise Avdagić Književnost Amira Brke – za novi svijet bez centra, Zorana Bognara Lucidni hram poezije Amira Brke, Almira Zalihića Poetika razdešenih detalja, Naide Mujkić Tema smrti u poeziji Amira Brke, Faruka Dizdarevića Tamni zvukovi kiše (Poema »Tačka« Amira Brke), Muhidina Džanke Kontinuitet i etičnost mislećeg subjekta (Književnokritički, kulturnohistorijski, bibliografski i publicistički radovi Amira Brke) i Gradimira Gojera Smisao kulturologijskog angažmana Amira Brke.


Iz uredničkog slova dr. Džanke izdvajam sljedeće:

Rijetki su pisci u bh. i južnoslavenskom kulturnom kontekstu čije je djelo privuklo toliku pažnju kritike kao što je slučaj sa književnim i kulturološkim opusom Amira Brke. Poezija, ali i proza Amira Brke imali su tu sreću da na njihove književne univerzume kreativno reagiraju neki od ponajboljih kritičara sa naših jezičkih prostora. Za naše uslove, rezultat je začuđujući – iznimno bogata bibliografija kritičkih radova o Brkinom književnom opusu. Uz to, o njegovom djelu do sada su objavljene čak tri knjige: Vojislava Vujanovića, Envera Kazaza i Almira Zalihića.

Ljiljana Šop naglasila je u uvodnom izlaganju da je:

Amir Brka veliki pesnik u svakom smislu, od onog eliotovskog, izraženog u njegovim formulacijama kakve bi da definišu pojam velikog pesnika, što nije nimalo jednostavno: “Veliki pesnik, pišući sebe, piše svoje vreme”, ili: “Veliki pesnik je onaj koji učini najviše jezikom koji mu je zadan”, pa sve do toga da Brku rado posmatram van prostornih i vremenskih granica i odmeravam sa onima oko čije je veličine već odavno postignut konsenzu.

Stare fotografije


Prvi red s lijeva čuče: Adem Šišić, Ibrahim Prnjavorac, Haso Prnjavorac, Salih Brkić, Jozo Katinić, Đorđe Ristić, Dragica Josić, Mato Nikolić, Salih Hadžimehić, Nerma Hotić i Spomenko KulićStoje:Simeun Stanković, Olgica Mrnjaus, Meho Prnjavorac, Mileva Slavuljica, Danica Pejčić, Abzija Hasaničević, Nada Ristić, Mujo Artuković, Ekrem Ireiz, Zulejha Terzić Hadžiselimović, Huso Brkić, Jelica Jankov, Stanka Dinčev, Zlata Katinić, Rešid Bedak, Fadil Vehab, Hajrija Kadić Ajanović i Mina Prnjavorac Berberović

Učenici osmog razreda OŠ Huso Hodžić 1960 godine
S lijeva: Izudinin Izo Dizdarević (diplomirani inžinjer građevine živi i radi u Njemačkoj), Osman Morankić Osmo (inžinjer građevine, živi i radi u Sarajevu, Husein Galijašević
Čuče: Ćerim Hećimović (završio vojnu školu i nemam informacije o njemu) i Ibrahim Šišić Šiška (trgovac, rano preminuo)

Za ovu fotografiju vežu mi+e i kaloše na mojim nogama. Naime te godine bile su u modi cipele šimike (suženi vrh) i ja sam dobio takve. I dok sam igrao fudbal u DTV Prtizan neko mi je ukras cipele. Naravno da nisam mogao dobiti druge nego kaloše. Na ekurziji u Teslić Mujo Smailbegović je detektivski zapazio na jednom učeniku iz Mekiša moje šimike. Kada su me policajci pozvali u stanicu (gdje sada Vakufska banka) na peći sam vidio svoje šimike. Samo im je oblik ostao prepoznatljiv sve ostalo nije ličilo više na cipelu pa sam i dalje morao nositi kaloše)

Sa table na Gornjoj Čaršiji

Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com