Super-koka

Ovdje nismo kako bismo iz života za sebe izvukli sve što možemo,

negokako bismo pokušali usrećiti druge.

William Osler

WiliamMuira, profesor na Purdue univerzitetu, SAD bavio se istraživanjem produktivnosti kokoši. Indikator produktivnosti je bio broj snesenih jaja. Wiliam je formirao dvije grupe. Svrha eksperimenta bila je povećanje produktivnosti kokošaka.

Kokošisu smještene u kaveze sa devet kokoški po kavezu. Prvu grupu su činile najproduktivnije kokoške iz svakog kaveza. Drugu grupu su činile odabrane prosječne kokoške. Eksperiment se provodio u trajanju od šest generacija, a svakoj od grupa je ostavljan adekvatan pijetao za dalju reprodukciju.

Nakon šeste generacije rezultat je bio veoma interesentan. Grupa sa kokama prosječne porduktivnosti je dobro napredovala, imala je pozitivan trend, i stalno postepeno povećanje produktivnosti. Svih devet kokošaka šeste generacije su bile žive i potpuno pernate. Produktivnost jaja porasla za šest generacija je 160%. U grupi super-kokoški rezultat je bio dramatičan.

Preživjelesu samo tri kokoške sa velikim nedostatkom perja na sebi jer su ostalih šest ubijene. Tri su preživjele svojim neprekidnim napadima. Produktivnost jaja je opala, iako su izabrani najbolji primjerci svake generacije.

Ako je produktivnost polaganja jajeta nasljedna osobina, onda bi eksperiment trebalo da stvori senzor boljeg sloja jajeta, ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, eksperiment je proizveo senzor hiperagresivnih kokoški.

Najproduktivnijakokoška u svakom kavezu bila je najveća siledžija, koja je svoju produktivnost upotrijebila protiv produktivnosti drugih kokošaka.

Sramotnoponašanje je postalo nasljedna osobina, a nekoliko generacija je bilo dovoljno da proizvede psihopate.

Dobro društvo zahtjeva od članova da se uzdrže od iskorišćavanja. Ljudska društva pristupaju ovom idealu različito, ali uvijek postoji element nepravednosti koja rezultira nekim profitom na račun drugih. Ako u društvu postaju model oni koji najviše profitiraju onda to dugoročno može dovesti do kolapsa društva.

Čini mi se posebno važnim istaći to da Muirovi eksperimenti takođe osporavaju šta znači individualna osobina u odnosu na rezultat. Ako se “individualna osobina” smatra osobina koja se može mjeriti kod jedinke, onda je jajna produktivnost kod kokošaka valjana. Ako se pak “individualna osobina” smatra procesom koji je rezultirao kod jedinke, onda produktivnost kokoški u jajima nije valjana. Umjesto toga, to je društvena osobina koja zavisi ne samo od osobina individualne kokoške već i od osobina kokošje populacije iz okruženja.

Čovjek često demonstrira slična ponašanja. Čovjek je sklon neku svoju osobinu ili osobine pripisati samo kao vanrednu osobnu sposobnost koja donosi rezultat. To ga ponese da onda tu sposobnost počinje upotrebljavati protiv drugih. To se događa u različitim organizacijama, od porodice do kompanije, političkih stranaka do javnih institicuija, od lokalne zajednice do ponašanja na globalnom nivou. Time se čovjek ne potvrđuje kao ljudsko biće.

Timesamo potvrđuje koliko slobode čovjek ima i u šta se sve može pretvoriti. Stoga je izgradnja sistema i etičkih normi ponašanja pravi odgovor za dugoročan društveni rast.

Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com