Hafiz

bilòkos/ ahmedija/ i brada/ bîlā,
mnim – nišan!/ iz mezarlukā kreno/ kasabom da prohoda.

Amir Brka

Tako je hafiza opisao književnik Amir Brka u svojoj prvoj zbirci Prirodni redoslijed (1996). Ovakav opis hafiza na mene je ostavio zaista snažan dojam, jer je taj opis bio jedinstven i jednostavan. Rekao bih da je u samo nekoliko riječi smješten jedan ne mali vremenski period koji ukazuje na duboke društvene promjene nastale u tom periodu. Rekao bih, baš onako kako o ovoj pjesmi (između ostalih) rječnikom književne kritike piše Enver Kazaz.

Povod za ovaj tekst je hafiska dova (19.11.2017. godine), svečani čin promocije jednog novog hafiza u džematu Kraševo, hafiska dova džematlije (člana) ovog džemata – hafiza Nihada Buljubašića. Broj hafiza u Bosni i Hercegovini, i u Tešnju, je u porastu. Od 1995. godine, Nihad je 18. hafiz iz Tešnja. Uobičajeno je da hafizi najčešće dolaze iz reda učenika koji pohađaju medresu ili  islamski fakultet. Ovaj put je sve drugačije. Hafiz Nihad Buljubašić dolazi iz reda „civila“, iz reda „građana“. Rođen je 1996. godine, sin Samirov i Amirin. Završio je osnovnu školu „Kulin ban“, Tešanjka i Mješovitu srednju školu u Tešnju. Mektebsku nastavu je pohađao u džamiji na Tešanjci, kod imama prof. Mustafa ef. Balića. Sada studira specijalnu edukaciju i rehabilitaciju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakutetu u Tuzli. Odabrao je ovaj fakultet jer je njegov otac, Samir Buljubašić, 100% invalid. Danas on i živi u Tuzli sa suprugom Aminom, ocem Samirom i mlađim bratom Nahidom. Nihad godinama brine o svom ocu. Čovjek takvu osobu mora poštovati, cijeniti. Još se razne diplome obrazovanja mogu steći na manjkav način, čak doktorati, ali da bi neko postao hafiz nema finti.

Nihad je počeo intenzivno učiti hifs prije dvije godine – 2015. godine. Za dvije godine je naučio napamet cijeli Qur'an ili 604 stranice ili 323.671 harf (slovo). Uz istovremenu punu odgovornost prema studiju i prema porodici. Kada neko u ovim godinama ima ovakav odnos prema životu, kada je tako posvećen ciljevima koje smatra prioritetnim u svom životu, kada ne luta okolo i ne žali se na život, kada prihvati život takav kakav jeste – vidi se da može dostići svoje ciljeve. Sjajan primjer. Hafiz Nihad Buljubašić je za islamske informativne novine „Preporod“ kazao:“Kur'an je sam po sebi velika odgovornost, a kamoli kada imam na umu da sam prvi i u familiji, i u džematu. Nadam se da će se porodica, komšije i džematlije okoristiti od mog hifza i da će me Allah pomoću u očuvanju hifza, a i prenošenju znanja na druge ljude, prvenstveno na svoju porodicu.“

Mladi ljudi imaju mnogo energije. Mladi ljudi mogu mnogo naučiti, mogu mnogo toga uraditi. Mladi ljudi trebaju samo visoke ciljeve. Treba da se ne prepuste svakodnevnici, okruženju, trendovima koji ne znače ništa, koji nemaju nikakve vrijednosti. Treba da saslušaju starije, da otvore knjige i čitaju, treba da uče i razmišljaju. Bez utrke za jednokratnim užitcima, nego za visoko postavljenim ciljevima. Mladi to mogu. Nihad je to dokazao. Ne mogu to svi, nikada i nisu mogli. Ali mnogi to mogu. Osjetiti pravi mir i spokoj duše, srca i pored svakodnevne gužve. Osjetiti da su poštovani zbog svog pristupa, zbog uloženih napora, odricanja. Zbog svoje nesebičnosti, svoje spremnosti da pomognu drugom, da ispune sebe jer služe onim kojima je pomoć neophodna, da postižu visoke ciljeve jer su istrajni i posvećeni dobru. Društvo od takvih mladih ljudi neće trpiti probleme, nego može dobiti veliki doprinos.