Tešanjski dnevnik 29.1-5.2.2018. godine

Najmirnija tešanjska sedmica od kako zapisujem događanja u Tešanjskom dnevniku. Vrijeme toplo i sunčano do subote kada za kratko vrijeme napadaše velike količine snijega sa puno vode. U nekim krajevima BiH zbog velike količine padavina nastale poplave.

Mustafa Dautefendić Beli

Kada već nisam imao šta pisati o aktuelnim događanjima odlučio sam da se prisjetimo jedne izuzetne tešanjske sportske ličnosti. Ideju su mi dali tekstovi iz novina koje mi je poslao Ešref Zaimbegović iz Bosanskog Šamca, nekadašnji fudbaler Borca.

Mustafa Dautefendić je imao prvi nastup za ekipu Toška 1959. godine protiv ekipe Ljubića iz Prnjavora. Imao je samo 16 godina i nastupio je na osnovu specijalnog ljekarskog uvjerenja.Igrao je lijevu polutku sa izuzetnim udarcem lijevom nogom. To je bila poznata generacija Toška sa Haretom Bukvićem, Sedžadom Šeremetom, Salkom Hadžiselimovićem i drugim.

Nakon afirmacije u Tošku 1969. godine prelazi u zenički Čelik u kome su u to vrijeme igrali poznati fudbaleri Renić, Lalić i drugi. U Čeliku nije ostao dugo zbog nostalgije pa se ponovo vratio Tošku i Tešnju. Sljedeći klub za koji je igrao je Jedinstvo iz Brčkog,ali mu nostalgija nije dozvolila da dugo ostane pa se ponovo vratio u Tešanj. Zadnju utakmicu za Tošk odigrao je 1974. godine, a protivnik je bio najveći rival Tošk-a, uz Slogu iz Doboja, Natron iz Maglaja.Jedno vrijeme je trenirao i pionire Toška, ali je zbog obaveza na poslu odustao od trenerskog posla.

Hasan Mehinović

Odavno se spremam da posjetim Hasana Mehinovića u njegvoj kući u Bukvi. Informisao sam ja u Tešanjskom dnevniku o njegovim izložbama slika, pohvalama likovnih kritičara kao što je nedavno preminuli Vojislav Vujanović. U februaru 2005 godine u mostarskom časopisu Most Ibrahim Kajan je napisao na tri strane veoma afirmativan tekst koji sam objavio na tesanjweb 2008. godine o Hasanovom slikarstvu pod nazivom Kakvim vidom vidim.

Ove subote mi se ukazala prilika da ga posjetim. Našao sam Hasana u radnom mantilu kolorisanom slikarskim bojama u njegovom ateljeu, ako se to može reći za prizemnu u sobu u kojoj je smješteno sve ono što je slikaru potrebno za njegov rad. Upravo je radio sliku, sa motivom Gradine i stare čaršije u Tešnju.

Hasan Mehinović je rođen u Tešnju 1945. godine. Nakon završene osnovne škole u Tešnju završio je učiteljsku školu u Tuzli. Prvo zaposlenje je imao u Džemilić Planjama gdje radi do 1970. godine kada prelazi u Osnovnu školu 9 septembar u Medakovu gdje radi do penzionisanja 2004. godine. U nedostatku školskih pedagoga radio je i ovaj posao 4 godine, a u nedostatku nastavnika likovnog držao je i časove likovnog. Zajedno sa Željkom Kršićem, Halidom Hundurom, Zahidom Ibrahimkadićem, Senadom Handžićem, Anom Križanović, Salimom Džaferhodžićem i Dudom Kozicom iz Pljevalja radio je u školi u Medakovu u ratnim uslovima od 1993. godine. Nastava se odvijala u pola škole, nije bilo udžbenika, olovaka, sveski. Ostavio je traga na generacije svojim uspješnim radom u prosvjeti. Međutim ,ono po čemu je Hasan Mehinović poznat i po ćemu će ostaviti veliki trag u kulturi ne samo Tešanja nego i BiH je slikanje.

Unutrašnja potreba čovjeka za iskazivanjem svog unutrašnjeg stanja prema okruženju, riječju i slikom nastala je davno na početku razvoja civilizacije. Pokazuju to prastari pećinski crteži. Rijetki su ljudi koji u svom životu nisu nešto zapisali, neku pjesmu, neki tekst, nešto nacrtali. Međutim, samo su rijetki svojim djelima ostavili duboke tragove. Kako to umjetnici svoju specifičnu svijest prezentiraju? Inspiracijom to zovu kada se desi taj inzul, recimo na slikarsko platno.

Hasan je počeo crtati kada mu je amidža Mahmut donio olovku i iscrtane čitanke kada je imao 5 godina. Crtao je na leđnoj strani. Kako je rastao skidao je srdžadu zakucanu na zidu kuće crtao po zidu pa je ponovo vračao da bi batine dobijaokada se soba kreći i kada se ukažu Hasanova “umjetnička”djela. Kasnije kroz školovanje imao je dobre pedagoge u Mehi Bajraktarevića OŠ Huso Hodžić i Mevludina Ekmedžića u Učiteljskoj školi Tuzli.

Hasan kaže da i pored značajnih troškova za potrebe slikanja i male penzije (420 KM) ima unutrašnju potrebu za slikanjem i nekomercijalnih slika i da za to ima snagu i volju za dva života.

Prva izložba slika na kojima su se pojavile i Hasanove slike organiziralo je Udruženje slikara amatera iz Tešanj:Meho Bajraktarević, Smail Handžić Bata, Mahmo Husibegović, Miroslav Bratić, Fehim Adžamija (radio je intarzije-kolaž).Izlagao je u Tesliću, Loznici, Lukavcu na grupnim izložbama, zatim u Sarajevu galerija Gabrijela i Novi Hram na Bašćaršiji, Tuzli, Gračanici, Maglaju, Jelahu, Usori..

Hasan Mehinović nije samo slikar, on je i pjesnik Poznata je njegova poema Kudret voda gdje stihove ilustrovao slikama o čemu sam pisao u Dnevniku kada je organizovana izložba slika sa stihovima.

Hasan napominje da mu je veliku podršku i samopouzdanje donio Centar za kulturu i obrazovanje na čelu sa direktorm, pjesikom, ali i velikim poznavaocem i slikarske umjetnosti Amirom Brkom.

Inat zgrada

Kada se porušila stara zgrada fiskulturne dvorane DTV Partizani napravljen novi urbanistički plan ovog dijela, Tešnjaci su bili obradovani jer bi ovaj prostor trebao da dobije nove konture koje bi predstavljale tešanjski centar novog vremena. Izrasla je zgrada sa stambeno stambeno-poslovnim prostorom i dobivena dva dragocjena objekta: zgrada Opće biblioteke i zgrada sportke dvorane koje su već u funkciji. Na preostalom dijelu gdje planiran poslovno trgovački centar- neuređeno parkiralište.

Tu su i dvije zgrade, stara stambena zgrada sa 4 stana i stari objekat u vlasništvu Sarajevo osiguranja.

Pošto se radi o privatnom vlasništvu tržišni uslovi diktiraju investicije pored toga što se i urbanistički plan prilagođavao potrebama potencijalnog investitora, koje nisu suprotne sa interesima grada. Tržišno gledano najbolja investicija su stanovi (to pokazuje i gradnja stanova na prostoru iza hotela gdje se skidaju ogromne količine kamena da bi se dobio prostor. Isto to se radi kod autobuske stanice). Da li je interes za trgovačkim centrom opao poslije dolaska Binga je pitanje, ali se pored toga stvari se komplikuju i zbog drugih razloga. Poznanik dade informaciju (koju nisam stigao provjeriti) da je onu zgradu Sarajevo osiguranja kupila konkurentska firma vlasnika ostalog dijela ovog prostora (izuzev stambene zgrade). Tako će, kaže on, ta kuća postati inat kuća i prepreka za izgradnju objekata prema urbanističkom planu. Sa druge strane i sam vlasnik, potencijalni investitor je vjerovatno zadovoljan neto prihodima sa parkirališta koji po procjenama prevazilize profit većine tešanjskih firmi.

I parkiralište je nasušna potreba ovog grada. Lijepo bi bilo da je ono bude u podrumu trgovačkog centra. Ali ako se u skorije vrijeme ne vidi rješenje onda bi bar trebalo da vlasnik privremeno uredi ono parkiralište (valjda i ono treba da ispunjava neke uslove, da nema jaruga, blata, uzak izlaz/ulaz i drugo).


Amir Galijašević novi predsjednik OO DF Tešanj

U nedjelju je OO DF Tešanj održala Skupštinu. Na Skupštini je između ostalog donesena odluga da dužnost predsjednika obavlja Amir Galijašević. Amir Galijašević je na proteklim općinskim izborima bio kandidat više stranaka za načelnika Općine kada sam objavio njegove biografske podatke (SDP, DF, SBiH)

Mujo Pobric, novi predsjednik Saveza izviđača Federacije BiH

Vanredna izvjestajno-izborna Skupstina SiFBiH odrzana je 3.2.2018.u Domu Saveza izviđača FBiH u Sarajevu.
Nakon osam satii rada usvojeni su mnogobrojni izvjestaji i doneseni novi Planovi rada za 2018.g.
Za novog predsjednika Saveza izviđaca FBiH izabran je Mujo Pobric,aktuelni lider tesanjskih izviđača.

Mujo Pobrić,predsjednik Saveza izviđača FbiH i starješina odreda

Stare fotogarfije


Učenici OŠ Huso Hodžić VIIIb 1981. godine

Prvi red s lijeva: Azema Braković, Šahza Pobrić, Šuhreta Škapur, Nermina Ljevaković, Amra Srkalović, Bedrija Krdžalić, Jasmina Jahić, Enesa Mujkanović

Drugi red: Sulejman Brka nastavnik, Besima Pobrić, Suada Medarić, Mevlida Merdić, Fatima Omahić, Alma Škapur, Samira Turalić, Fatima Deljkić

Treći red: Zijad Vrabac, Edin Turalić, Smajo Kašibović, Adem Pobrić, Husejn Elez, Mehmed Omahić, Milka Pavlović i Mina Jahić

Četvrti red: Safet Mešić, Ivica Glavaš, Nermin Muslija, Mesud Mehičić, Nedžad Školjić, Samir Muratović, Nurudin Brkić, Suljo Mehičić i Mirsad Mahmutović

(Fotografija i identifikacija Bedrija Krdžalić i Edin Turalić)

Ova donja fotografija mi je izazavala sjećanje na dvoje sa slike koje sam dobro poznavao. Na fotografiji se nalazi Aiša Šeremet rođena Mulabećirović. Radila je u školi OŠ Huso Hodžić kao sekretar. Bila je udata za Sedžada Šeremata poznatog fudbalera Toška i radnika u gruntovnici koji je umro u 45 godini života. Aiša je ostala sa dvoje djece Ibrahimom i Eminom i stanovala u zgradi kod Doma kulture. Kada je 13. septembra 1992. godine pala granata pred ulaz u Dom kulture i napravila masakr među civilima civila među nima je bila i Aiša. Sin Ibrahim je preko Zagreba i Kual Lumpura, gdje je završio fakultet, stigao u neko mjesto u blizini Njujorka gdje i danas živi sa dvoje djece. Kćerka Emina je preko Zagreba nakon majčine smrti otišla za SAD gdje i danas živi (San Francisko).

Murat Smailbegović, učitelj, moja je generacija. Rano je ostao bez samohrane majke koja je umrla u 27 godini od endemskog nefritisa. Murat je bio veliki borac. Napravio je kuću u Jelah Poplju gdje je živio sa suprugom i troje djece. Umro je od endemskog nefritisa. Sin Nedžad veoma mlad je obolio takođe od endemskog nefritisa, ide na dijalizu i nastoji skupiti sredstva za transplataciju. Nermina Bajrić rođena Hotić je danas pedagog u OŠ Rešad Kadić.

Sjede: Murat Smailbegović i Aiša Šeremet, a stoje Nermina Bajrić i Ibrahim Šeremet

Sa table na Gornjoj čaršiji

Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com