Minut za pripravnike

Bog ne gleda vaš izgled, niti vaše imetke i bogatstvo,
nego gleda vaša srca i vaša djela.
Hadis

Bosna i Hercegovina je dočekala svoj 26. Dan nezavisnosti. Bosansko-hercegovačko društvo je ispunjeno konfuzijom, sumnjama, optužbama i očekivanjem da će se nešto ipak dogoditi. Ipak, često se dogodi i ono što se ne očekuje. Tako, nikako se nije očekivala blokada puteva. A dogodila se. Na više mjesta, i prilično ujednačeno, sinhronizovano. A oni koji su blokirali put su se trudili naglasiti da vođe blokade puta nema, da niko ne stoji iza organizacije, da svako stoji iza samog sebe. Očigledno svjesni da blokadom puta djeluju protuzakonito bez obzira na stepen opravdanosti samog povoda protesta. Blokirati put i otežavati svima koji nešto rade sigurno nije pravi način kojim se bilo ko bori za svoja prava, ma makar bili borci u pitanju.

Za 23 godine nije donesen zakon koji bi generisao red među boračkim udruženjima pa i populacijom, nije donesen zakon kojim bi se na jedan realan i održiv sistem zbrinuli oni koji zbog svoje starosti ili narušenog zdravlja nisu više sposobni raditi. Potrošeno je, nezvanično, preko sedam milijardi konvertibilnih maraka ali se ne zna šta je tačno riješeno, koje su to kategorije riješene, koliko je na koje kategorije sredstava potrošeno i koje kategorije ne mogu očekivati budžetsku podršku.

I onda u javnost izlazi pozicija i opozicija. Podržavaju one koji su izrazili svoj protest. Kažu, moraju se zbrinuti borci, mora se naći način bez obzira što nema više prostora za opterećenje privrede, i nema više prostora u penzionom fondu za vanredna penzionisanja. Oni koji su pozicija optužuju jedni druge. I po horizontali, i po vertikali. Neki su iz pozicije ustvrdili da je sve organizirano iz Širokog brijega. Svi sve znaju. Svi optužuju sve. Svi obećavaju svašta. Ako za 23 godine ovo pitanje nije smisleno sistemski riješeno, čak ni to da uvedeni elektronski Registar boraca još ne daje jasne informacije, onda ne znam kako će uraditi to što obećavaju ili što kažu da bi trebalo? Čak nema ni naučenih lekcija za 23 godine iz raznih rješenja i utroška značajnih javnih sredstava. Ići sada sa zakonom kojim će 25% prosječne mjesečne plate u Federaciji BiH biti isplaćivano mjesečno jednom broju boraca a da se ne zna koji je to broj, koji iznos sredstava je u pitanju i odakle će ta sredstva doći u budžet je prilično površno. Sa dugogodišnjim posljedicama. Nakon trogodišnje priče o rasterećenju privrede, smanjenju obaveza na plaće sada smo čuli da privreda ne može podnijeti dodatna opterećenja. To je veoma razočaravajuće.

Ipak, nešto poduzima Zavod za zapošljavanje Federacije BiH. Ne tiče se boraca, ali se tiče njihove djece. Javni poziv za Program sufinansiranje samozapošljavanja 2018. godine koji je raspisao Federalni zavod za zapošljavanje otvoren je 27.02.2018. godine u 8:00, a zatvoren isti dan u 8:01 sati. Osobe koje su se željele prijaviti nakon toga dobile su poruku da to nije moguće jer nema raspoloživih sredstava. Ne znam ko je smislio sve ovo, i kako je mislio osigurati fer pristup svim koji ispunjavaju uslove ali znam da nije omogućio mnogim da se uopće prijave na stranicu. I znam da mnogi sumnjaju da je ko zna šta u pitanju makar stvarno možda nema nikakvih skrivenih igara. Oni koji objavljuju ovakve i slične pozive morali bi znati ne samo prednosti elektronske podrške nego i biti svjesni odgovornosti pred zainteresovanim stranama. Sasvim je razumljivo da je budžet ograničen, ali postoje drugi mehanizmi koji se mogu koristiti za adekvatnu budžetsku podršku. Kriteriji otvaraju prostor za usklađivanje i transparentnost. Da ne iznosim moguće prijedloge jer vjerujem da je mnogo onih u Zavodu za zapošljavanje koji to znaju.

U vrijeme značajnih migracija mladih prema Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama, mladi koji traže šansu za pripravnički, ovdje su dobili jednu minutu. Malo brate.

Tešanj, 2017