Poduzetnička hunta

Novac je odličan sluga, ali najgori gospodar.

Francis Bacon

 

Društveni odnosi su oduvijek bili važni. Čovječanstvo je prepoznalo horde kao nastariji i najnerazvijeniji oblik društvenog života. Horda se sastojala od 10-20 članova koji su živjeli na zajedničkom teritoriju, stalno se krećući u potrazi za hranom. Nakon hordi dolazi rod kao viši oblik organiziranja društvenog života. Neki se rodovi bave poljodjelstvom, neki stočarstvom, zanatstvom. Sljedeća faza razvoja društvenih odnosa ogleda se kroz pleme koje čini veći broj rodova koji su nastali iz jednog zajedničkog roda. Pleme objedinjuje izvjesne funkcije rodova, u početku samo vezane za ratovanje, a kasnije se javljaju i savezi plemena.

Tako se dolazi do naroda kao  prvog oblika organiziranja koji nije temeljen na krvnom srodstvu, već samo na teritorijalnoj povezanosti. Do spajanja plemena u okviru državne zajednice dolazi zbog pojave privatnog vlasništva i prvih manifestacija izdiferenciranosti društva na klase. Klasna podjela je zahtijevala organizaciju za zaštitu interesa klase koja je bila nosilac sredstava za proizvodnju. Ta organizacija je bila država, a stanovnici koji su na njenom teritoriju živjeli bili su prije svega podijeljeni na klase. Potom se afirmisala nacija kao rezultat velikih ekonomskih, političkih i kulturnih promjena koje sa sobom donosi kapitalistički način proizvodnje, buržoasko društvo. Stoga se diferenciraju klase kao velike društvene grupe koje se nalaze u međusobnom odnosu eksploatacije. Za razlika od klasa, prepoznaju se i kaste kao zatvorene društvene grupe, formirane na religioznoj osnovi, nastale i nestale u robovlasničkom društvu. Staleži su velike društvene grupe koje se formiraju na pravnim osnovama, nastale i nestale u feudalnom društvu.

Država je nastala kao rezultat potrebe za zaštitom opstanka društva i njenih članova, koji su bili ugroženi klasnim sukobom kada je izbio između prve dvije antagonistički međusobno suprotstavljene klase. Političke stranke su organizacije savremenog društva koje imaju za cilj osvajanje i održavanje vlasti da bi unaprijedile pravednost zakona i jednakost pred zakonom te efikasnost javne uprave i sudske vlasti.

Bosna i Hercegovina je kao država, nakon strašne agresivne desktrukcije izvana i iznutra početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, opstala. Njene institucije, infrastruktura, ekonomija su bili potpuno razoreni. Društveni odnosi su rastrgani. Na razvalinama takve države Bosne i Hercegovine, a nakon međunarodnih sporazuma da se uspostavi mir u Bosni i Hercegovini, započeo je oporavak života i društvenih odnosa. Ogromna većina stanovništva je bila u potrebi da traži pomoć, priliku za posao, da pokreće biznis. Bio je značajan broj i onih koji nisu mogli sami o sebi brinuti. Trebalo je obnavljati infrastrukturu, podizati ekonomiju, graditi javne institucije i graditi društvene odnose. Dok razlike nisu bile velike, postojala je veća sinergija u društvenim odnosima. Ljudi su se međusobno lakše podnosili. Nekako su bili ravnopravniji.

Nakon dvadeset godina obnove i razvoja može se jasno vidjeti da je infrastruktura obnovljena i unaprijeđena u mnogim segmentima, da je ekonomija narasla (bez obzira što je još uvijek na relativno niskom nivou), da su se javne institucije na nivou lokalnih samouprava u velikoj mjeri konsolidovale. Ali kako se ide prema gore, prema kantonima, entitetima i državnoj vlasti sve je manje i manje oporavka javnih institucija. U isto vrijeme, mnogo je više pojedinaca koji imaju neki društveni uticaj bilo sa pozicije javnih funkcija bilo sa pozicije kapitala koji su stekli. Razlike su sve veće i veće. Ljudi se međusobno sve teže podnose. Ljudi sve teže podnose razlike ne samo što postaju prevelike nego i zbog načina na koje te razlike nastaju. Uz to, upravo oni koji imaju najviše žele najveći društveni uticaj. Taj uticaj se ne ostvaruje na temelju etičkih principa civilizacijskih društvenih odnosa nego više podsjećaju na principe horde, roda, plemena, nacije, klase.

Nakon dvadeset godina obnove i razvoja naši međusobni odnosi i naši društveni odnosi nisu na višem nivou. Gradi se i pravi se ono što se može napraviti s novcem, a ono što bi ljudi trebali graditi bez novca kao da je ostavljeno po strani. Neki ljudi koji su dali veliki doprinos nisu izdržali. Jedno vrijeme im je novac bio odličan sluga a onda je postao loš gospodar. Tranzicija vlasništva i pravila su se u kratkom vremenu kretala od dogovorne, tržišne do liberalne ekonomije. Za našu ekonomiju još nema pravog naziva. Čini se da su neke kompanije brže rasle sa prihodima nego sa organizacijskom strukturom, procesima, organizacijskom kulturom. Ponekada je i za velike prihode dovoljan brz obrt, jednostavni procesi, plitka organizacija i komandna kultura. Ali to nosi rizike za dugoročnu održivost binzisa. I nosi rizike da svako ima svoja pravila, a društvene norme koje se zakonima zovu malo ko poštuje.

Tešanj je ipak bio primjer partnerskih odnosa i međusobne saradnje. Do sada u Tešnju nije privreda naređivala lokalnoj upravi niti lokalna uprava privredi. Uvijek je to bio interaktivan međusoban odnosa pun razumijevanja i zajedničkog/partnerskog  sagledavanja razvoja. Naravno, kako je ko uređivao odnose u svojim kompanijama nije bilo u ovlasti lokalne uprave. Zakon bi se trebao poštovati po definiciji, i od strane privrednika i od strane lokalne uprave. U Tešnju su poduzetnici podupirali jedni druge, nisu nikada radili jedni protiv drugih. Sada je počela unutarnja konkurencija. I kažu da privreda naređuje šta će raditi lokalna vlast ili kako neki vole kazati politika.

Ne znam je li to istina, ali znam da takvi društveni odnosi nisu normalni. Kao što postoji vojna hunta, kada vojska silom preuzme vlast tako bi imali novi model vlasti koji bi se zvao poduzetnička hunta. Najmanja je šteta hoće li neko prisvojiti rezultate sebi u javnoj promociji, važno je da oni u nekom relativnom odnosu zaista postoje. Ma koliko platili takvu promociju. Uvijek bi trebalo imati na umu da ima dosta onih, koji su dali značajne doprinose u pojedinim segmentima, mogao bih slobodno kazati ogromne doprinose, a nisu nikada nigdje ni pomenuti. I isto tako, ima dosta rupa u rezultatima. Treba ih biti svjestan kako bi se oktlanjale. Uvijek je bilo pojedinaca koji su imali priliku preuzeti više odgovornosti, ali slobodan sam kazati da su zajedničke vrijednosti (radinost, poduzetnost, spremnost na rizik, držanje do riječi, solidarnost, uvjerenje) u slučaju Tešnja ipak bili osnovna snaga.

Slabosti i greške u stalnom procesu izgradnje i transformacije društvenih odnosa nisu nikakvo čudo. Valja slabosti priznati i otklanjati. To je prilika da se one prepoznaju i kao naučene lekcije usvoje, i u budućnosti primjene. Kontinuitet dobrih rezutata može proisteći iz kontinuiteta naučenih lekcija. Niko od toga ne treba bježati. Ni najbogatiji, ni najveći po javnoj funkciji, ni najučeniji. Važno je da se ne izgubi svrha, jer niko nije pobijedio Dunjaluk. Svakog je vrijeme savladalo.