(Iz neobjavljene zbirke Pjesnikinje X)
Prijateljicu jednu predivnu imam, iz susjednog sela,
isti nam je temperament, priroda nam drska, smjela
Uočih da u njoj talent sazrijeva, ali skriva se i tinja,
uz moj suport sad je već i ona glasovita pjesnikinja,
prva u tom selu, kao što bješe Čuvidina u Bošnjaka,
dakle ličnost historijska, ponosim se njome, i slatka
na pogled prvi, na drugi je, možda, malo predebela,
ali to je zato što je ona rano pravoga muškarca srela
(Ja sam bolje upoznala, i, međutim, nisam se udala,
a sad je prekasno, jer se neće pojaviti tolika budala)
U svemu smo složne, kao seka mi je, mila kao brat,
čak smo osnovale i Udrugu za kulturu “Hajmo srat”
Plodova je već obilje našeg stvaralačkog djelovanja,
duši našoj nepotrebna sva su kvazi-kreativna sranja,
ništa drugo ne jedemo, svakodnevno isključivo njih,
nije važno je li proza ili je posrijedi kakav novi stih
Naš je život zlata vrijedan, i ispunjen smislom, lijep,
no smo neshvaćene od lokalne provincijske politike,
ali to je za njih težak, strašan, neispravljiv hendikep,
jer su retrogradni, zaostali su i mali, takve jesu klike
u današnjoj Bosni, nespremne su za kulturu svjetsku,
naš pokušaj zapamćen će biti po evropskom bljesku!
Tonemo u tugu, udruženje klizi u fejsbučki nepovrat,
ali naš će životopis vječno krasit slogan “Hajmo srat”