TESANJ.NET stranica grada
“ On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položaju jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje, Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava,
ali On, doista, prašta i samilostan je.”
Al-An'am, 165
„Niko u Sjedinjenim američkim državama nikad ne smije biti meta napada zbog toga ko je, zbog svog izgleda, ili zbog toga kako vjeruje“, izjavio je Predsjednik Barak Obama u petak, 13. februara ove godine povodom svirepog ubitstva tri studenta – muslimana u Chapel Hill, Sjeverna Karolina. Ovo je danas (petak, 13. februar 2015. godine), prenio CNN (Cable News Network) na naslovnoj strani. Do danas CNN je uglavnom o tome šutio. Na istoj strani, sljedeća vijest je opis osumnjičenog za zločin, 46-godišnji Craig Hicks – opisan kao ateista i anti-teista. Sljedeće dvije vijesti su o ISIL-u i Avganistanu.
BBC (British Broadcasting Corporation), najveća korporacija na svijetu za emitovanje radijskog i televizijskog programa, također 13. februara je prenijela izjavu Predsjednika Obame, ali sa mnogo manje pažnje, kao i obavljenu dženazu nevinih studenata. I BBC je do danas uglavnom šutio.
Dvije najveće medijske kuće na svijetu nisu trčale sa objavljivanjem ove vijesti. One se utrkuju u objavljivanju vijesti kada zločinci imaju muslimanska imena. Mediji imaju najveću odgovornost za kreiranje slike o događajima u svijetu, i za interpretaciju tih događaja. Možda ove najveće medijske kuće ne bi ni prenijele ovu vijest da nije više od hiljadu studenata raznih uvjerenja, nacija i boje kože izašlo da iskaže protest, da stanu protiv ubijanja nevinih ljudi noseći transparente: “Životi muslimana su važni”, “Svi životi su važni”, “Poštovanje za muslimane”, “Stop islamofobiji”. U medijskoj interpretaciji slučaja, zločinac ne pripada nijednoj vjeri, on je kako su prenijeli, protiv-vjernik. Interesantno!
Kada su zločinački ubijeni novinari, nije se govorilo o tome šta su ubijeni po svom vjerskom uvjerenju. Mediji su stali u zaštitu slobode govora bez obzira što taj govor vrijeđa osjećanja drugih. Govorili su o vjerskim uvjerenjima zločinaca, i proširujući to na jednu sasvim drugu ravan, na ravan islama dodajući mu razne atribute ali ne izostavljajući nikako sam naziv islam iz bilo koje konstrukcije. Zanemarili su sve drugo. Ovoga puta, kada su ubijeni muslimani, islam se ne spominje, ne spominje se da su žrtve živjele kao uzorni građani američkog društva u skladu sa islamskim vrijednostima. Mediji ne brane ni slobodu života, ni američki način života. Ali zato ističu da zločinac nema vjeru, te da je u stvari zločinac protivnik svake vjere. Interensatno!
Ali još manje pažnje je u najvećim svjetskim medijima odvojeno za nedavno besumično, neselektivno, nesrazmjerno, zločinačko razaranje Gaze, rušenje škola, bolnica, vjerskih objekata i ubijanje djece, civila i svega što je živo. Nevino nastradale su nazivali Palestincima, a zločince nisu spominjali ni po vjeri niti su ih prozivali, nego su prenosili da oni imaju pravo da brinu o sigurnosti svojih građana. Imati pravo pobiti nedužne da bi preventivno zaštitili svoje građane. Strašno interesantno!
Nikada prije to se nije moglo pravdati i nikada poslije se to neće moći opravdati. Istina je da zločinci ne mogu biti islamistički, niti ekstremisti mogu biti islamistički kao što to mogu biti, na primjer, fašistički. Islam po svom značenju, po svojoj suštini, po Božijoj Uputi je suprotan tome, zabranjuje zločin i upućuje na udaljavanje od krajnosti, od ekstremizma a naređuje uspostavljanje reda na Zemlji i upućuje na međusobno poštovanje i uvažavanje upravo zbog toga što su ljudi različiti.
Nije moguće da najuticajniji svjetski mediji to ne znaju, sasvim je izvjesno da to dobro znaju kao što majstorski znaju predstaviti ljudima ono što nekome treba kao skretanje pažnje da se obični svijet nečim zabavi dok oni završe što planiraju, i kao alibi za ono što će uslijediti kada počnu realizovati to što planiraju. Nimalo slučajno i nimalo neznano nije glavni negativni i zastražujući medijski događaj postao vezan za konstrukcije u kojima dio riječi ili sama riječ nosi naziv islam, džihad, fundamentalisti i slično. Živimo u svijetu koji to prihvata, koji površno i pogrešno medijsko predstavljanje stvarnosti upija u sebe čime cijeli svijet ide u kataklizmu. U isto vrijeme, vidimo toliko dubine i ispravnog odnosa kod velikog broja ljudi, koji i pored svega što se stvarno dešava i pored strašne medijske interpretacije, ostaju pozitivni prema drugima. To daje nadu da će svijet opstati, i naći izlaz da uravnoteži odnose, da smanji razlike, da jedni ne zauzimaju neprihvatljiv i nepotreban položaj iznad drugih zbog kratkoročnih koristi, uživanja ili osvete. Jer to što neki imaju veći položaj znači da je njihov test veći i njihovo iskušenje veće, kao što je to slučaj i sa onima koji imaju veće bogatstvo, veću vojnu silu, veće znanje ili veći uticaj. Kada ljudi imaju nešto veće od drugih ljudi, imaju i obavezu da to bude u korist drugih ljudi a ne protiv njih.
Fuad Hadžimehić
