PRIORITETI BOŠNJAČKE POLITIKE

amir-halep

Inspiraciju za pisanje ovog članka sam dobio čitajući poziv na simpozijum na temu: “Politički, ideološki i kulturno-povjesni konteksti i koncepti mržnje među narodima na Balkanu kao motivima za genocidno ponašanje i djelovanje” kojeg organizuje Bošnjački pokret za ravnopravnost naroda. Naime, tema ovog simpozija jeste interesantna, ali mi se čini da je u ovom momentu mnogo veća potreba za organizovanje simpozija na temu „Prioriteti bošnjačke politike“ čija zadaća bi bila, kao što i samo ime kaže da se definišu aktuelni prioriteti u bošnjačkoj politici.

Jedna prastara mudrost kaže „Idi svojim putem i ne osvrći se na pse koji laju na tebe – ako se budeš osvrtao nikada nećeš stići na cilj“. Međutim, ovo je ostvarivo ako se ima definisan jasan i razuman cilj, a kada je u pitanju aktuelna bošnjačka politika evidentno je upravo značajno odsustvo valjane i razumne inicijative. Kada se prelista štampa pada u oči da u bošnjačkoj politici ima previše reagovanja na tuđe inicijative tj. previše djelovanja PROTIV, a premalo djelovanja ZA. Istina postoje, neki „ciljevi“ definisani „nekada“ u nekim drugim okolnostima i kojima se i danas teži pri čemu već svi zaboravljaju zbog čega se taži upravo tim ciljevima i niko ne razmišlja jesu li potrebne izvjesne korekcije ciljeva – svojevrsna „promjena kursa“ sukladno današnjoj situaciji u svijetu.

U tom smislu organizovanje jednog simpozija koji bi okupio ljude kadre da bošnjačkom narodu daju valjane smjernice za djelovanje u ovom momentu. U biti to i ne bi trebao biti simpozij u pravom smislu te riječi već više skup ili konferencija na kojoj bi se okupili kako ljudi iz naučnih krugova tako i privrednici i svi ostali ljudi koji svojim znanjem i iskustvom mogu dati doprinos. Prisustvo uspješnih privrednika jednom ovakvom skupu, je od ključnog značaja zbog njihove izgrađene sklonosti ka pragmatičnom djelovanju. Čuvena je izjava jedne carice kada je dobila “preporuke” od jednog filozofa – rekla mu je “Vi filozofi pišete po papiru, a papir podnosi sve, a mi vladari ne pišemo po papiru već po ljudskim kožama svojih podanika koje ne mogu podnijeti baš sve”. Pouka je jasna – filozofi su skloni da kreiraju ideje koje nisu realistične i čiji pokušaji realizacije često vode u katastrofu.

Ovakav skup eminentnih i uglednih ljudi bi trebao sugerisati smjernice bez dodvoravanja željama naroda jednako kao što dobar ljekar daje savjete pacijentu ne osvrćući se da li će savjeti biti primljeni sa simpatijama od strane pacijenta. Političke partije su prisiljene da osluškuju želje naroda i da vode politiku kakvu narod želi, jer u suprotnom ne postižu uspjeh na izborima, što ima za posljedicu da se ponekada vodi politika koja je za narod pogubna. Međutim, jedan ovakav skup bi bio u situaciji da skroji planove za promjenu javnog mnjenja tj. da aktivno djeluje na kreiranju želja naroda. Dakako, osim samih smjernica potrebno je determinisati i metode realizacije.

Analizom sadašnje situacije može se doći do niza potencijalnih prioriteta koje bi eventualno moga definisati opisani skup eminentnih i uglednih ljudi. Prioriteti bi npr. mogli biti: jačanje ekonomske snage Bošnjaka, obrazovanje i odgoj Bošnjaka, dovršenje izgradnje nacionalne svijesti Bošnjaka, nacionalna država Bošnjaka, očuvanje nacionalnih simbola Bošnjaka, saradnja sa Evropskim organizacijama, briga o svakom Bošnjaku itd.

Jačanje ekonomske snage Bošnjaka je jedan od najznačajnijih zadataka iz mnoštva razloga od koji ću ovdje navesti tek najbitnije. Ekonomska situacija u BiH iz godine u godinu se u biti popravlja što kod ljudi stvara privid da je sve u redu i da nema problema, ali ako se BiH uporedi sa zemljama u okruženju tada se tek dobiva prava slika (katastrofalnog) stanja BiH ekonomije. Drugim riječima rečeno, u prethodnom periodu ekonomija BiH jeste napredovala, ali drugi su napredovali mnogo više u istom periodu što znači da relativno gledajući Bošnjaci postaju sve siromašniji. Da ne govorimo o dugovima koje imaju razni nivoi vlasti u BiH te o prijetnji dužničkog ropstva BiH. Bitno je raditi ne samo na jačanju ekonomske moći Bošnjaka u cjelini već na jačanju svakog Bošnjaka kao pojedinca. Naime evidentan je veliki odliv stanovništva BiH u druge zemlje uzrokovano lošim ekonomskim stanjem u BiH što je svojevrstan ekonomski genocid. Ogromna većina našeg stanovništva koje se iseli se integriše u društva u koja odlaze i to je u biti izgubljeni dio naroda. Da stvar bude još gora, odlaze uglavnom oni koji su najpoduzetniji tj. oni koji su najsposobniji tako da Bošnjaci iz godine u godinu ostaju bez svojih najboljih sinova i kćeri.  Međutim Bošnjacima pravo zlo prijeti tek kada BiH uđe u Evropsku Uniju. Naime prema Lisabonskom ugovoru, koji je faktički Ustav EU, EU je definisana kao država bez unutarnjih granica u kojoj je zagarantovano slobodno kretanje pojedinaca i pravo da slobodno žive na teritoriji bilo koje zemlje članice EU pri čemu imaju pravo da biraju i budu birani sa istim pravima kao državljani zemlje u kojoj su se naselili (članovi 3.2. i 17.2. Lisabonskog ugovora). Naš susjed Hrvatska uskoro ulazi u EU i u Hrvatskoj je prisutan sasvim opravdan strah od italijanske kolonizacije hrvatske obale, jer Italijani su daleko bogatiji od Hrvata te kupovinom nekretnina mogu kolonizirati obalu Hrvatske. Italijanski ekstremisti o ovome otvoreno govore bez ikakvog stida i već javno pozivaju Italijane da kupuju nekretnine u Hrvatskoj. Istovremeno većina Bošnjaka su siromašni i cijena nekretnina u BiH je za bogate Evropejce smiješno niska te se može očekivati najezda kolonizatora koji će pokupovati najkvalitetnije zemljište u BiH, ako bi Bošnjaci i dalje ostali siromasi kakvi su sada. U ovom smislu priče pojedinih političara kako je bolje imati siromašan narod jer „hajvan je opasan kada je gladan, a narod kada je sit“ padaju u vodu.“ U cilju jačanja ekonomske snage Bošnjaka potrebno je kreirati strategiju, a također potrebno je voditi politiku koja ide ka stabilnosti u regionu, jer kapital je najplašljivije biće na svijetu te odmah bježi iz područja krize. Osim navedenog neophodno je kreirati ambijent pogodan za investicije te uspostaviti političke veze koje bi vodile kao značajnijem investiranju uz osigurana tržišta za proizvode i usluge.

Obrazovanje i odgoj Bošnjaka je značajno sa aspekta dugoročnih interesa,  jer investicija u obrazovanje ne daje rezultate u kratkom roku. Globalno gledano, može se zapaziti da su najuspješniji oni narodi koji imaju najbolje obrazovanje. U našim školama i fakultetima nastava se uglavnom svodi na usvajanje faktografskih činjenica („štrebanje“) dok u naprednim zemljama se akcenat daje na individualni rad sa učenicima i studentima u cilju razvijanja valjanog razmišljanja. Nastavni planovi naših škola su poprilično zastarjeli pogotovu kada su u pitanju stručne škole i fakulteti što ima reperkusije kasnije kada tako školovani „stručnjaci“ počnu da rade. Također, planovi upisa učenika i studenata nisu usklađeni sa potrebama tržišta rada što rezultira kasnijim (skupim) prekvalifikacijama itd. Potreba za cjeloživotnim obrazovanjem i odgojem je također značajno zanemarena. Pogubna je činjenica da mnogi naši ljudi ne uviđaju značaj obrazovanja ili misle da je u našem obrazovnom sistemu sve u redu i da je naš obrazovni sistem čak i primjeran. Obično navode kao argument za svoje stavove činjenicu da pojedini naši stručnjaci vani postižu velike uspjehe pri čemu zanemaruju činjenicu da se sistem ne može ocjenjivati posmatranjem pojedinaca. Kako bi se naše obrazovanje unaprijedilo potrebno je prije svega uskladiti planove upisa učenika i studenata sa potrebama tržišta rada, više raditi na valjanoj profesionalnoj orjentaciji, poduzeti mjere da valjano školovanje u potpunosti bude besplatno i svima dostupno, osnovati selektivne škole za posebno nadarene učenike, osavremeniti nastavne planove itd.

Dovršenje izgradnje nacionalne svijesti Bošnjaka u maniru evropskih naroda je jedan od značajnih zadataka. Pri ovome je jako bitno da se vjersko i nacionalno pitanje tretiraju odvojeno jedno od drugoga, a Bošnjaci trebaju otvoriti proces povratka kršćana u svoje nacionalno tijelo. Prema raspoloživim podacima među Albancima vjernicima ima 70% muslimana, 20% pravoslavnih i 10% katolika, ali i pored ovakve multikonfesionalnosti Albanci su jedinstven narod koga uvezuje zajednička kultura i tradicija. Ovome trebaju težiti i Bošnjaci tj. treba nastojati da se ostvari jedinstvo i sloga svih Bošnjaka: muslimana, ateista i ostalih. Ovo treba postići prvenstveno kroz obrazovanje te aktivnosti sporta i kulture. Npr. može se razmotriti mogućnost nastupanja bošnjačke fudbalske reprezentacije pod bošnjačkom zastavom sa ljiljanima pri čemu bi u sastavu tima bili igrači koji se osjećaju kao Bošnjaci.

Nacionalna država Bošnjaka je od ključnog značaja za opstanak Bošnjaka. Već je prošlo mnogo vremena od kako je Muamer Zukorlić konstatovao (gorku) činjenicu da su Bošnjaci jedini narod na Balkanu koji nema svoju nacionalnu državu. Narod se može uporediti sa porodicom, a država sa kućom u kojoj ta porodica živi. U tome smislu postoje narodi beskućnici koji nisu konstitutivni ni u jednoj državi kakvi su npr. Kurdi, a nasuprot njih su narodi koji imaju i više država kao što su npr. Albanci koji imaju čak dvije države u kojima su konstitutivni – Albaniju i Kosovo. Bošnjaci istina nisu beskućnici kao Kurdi, jer imaju državu BiH u kojoj konstitutivnost dijele 1/3 sa Srbima i Hrvatima. Praksa je pokazala da je ovakav „sustanarski“ status Bošnjaka u BiH umnogome nepovoljan za Bošnjake. Prije više od 20 godina Bošnjaci su nastojali da izgrade građansku državu BiH što se ne može reći da je bio pogrešan stav, ali u međuvremenu su stvari krenule „krivim tokom“ te je potrebno sada iznova razmotriti bošnjačke stavove. Ovim ne želim da zagovaram cijepanje BiH već želim da ukažem na potrebu iznalaženja novog rješenja ustavnog uređenja BiH koje ne bi „gušilo“ Bošnjake. Činjenica je da u ovakvoj BiH kakva je sada Bošnjaci npr. nemaju svoje nacionalne institucije finansirane od strane države. Istovremeno nameće se potreba urgentnog rješavanja ovog problema u nekom razumnom roku, jer stanje permanentne krize koje traje od rata na ovamo nikako nije dobro za Bošnjake prvenstveno sa aspekta jačanja ekonomske moći Bošnjaka. Potrebno je uz asistenciju međunarodne zajednice postići dogovor sa Srbima i Hrvatima kako bi BiH bila ustrojena kao stabilna i prosperitetna država koja ne bi „gušila“ ni jedan od svojih naroda. Pri ovome treba biti svjestan činjenice da je bošnjački narod važniji od države BiH odnosno država BiH bez Bošnjaka ne znači ništa. Kao što je već rečeno, država je kuća u kojoj narod živi i ne može biti kuća važnija od naroda.

Briga za očuvanje nacionalnih simbola Bošnjaka je jako bitna, jer po definiciji „narod je množina osoba koje imaju zajedničko porijeklo, zajedničku i prepoznatljivu kulturu, zajedničke mitove i simbole, tradiciju  i zajedničke zakone i  običaje za članove“. Najznačajniji bošnjački nacionalni simboli su grb i zastava sa ljiljanima pod kojom su se u posljednjem ratu patriote borile za BiH. Pitam se tko je nadležan da štiti ove simbole od zloupotrebe ? Da li su ovi simboli uopšte zakonski zaštićeni ? Može li sutra neka korporacija uzeti ove simbole za svoj logo ?! Bošnjačko nacionalno vijeće Srbije je 11. maj proglasilo za „Dan bošnjačke nacionalne zastave“ pri čemu oni kao bošnjačku nacionalnu zastavu ne ističu zastavu koja se koristila u BiH tokom rata već nešto modificiranu zastavu na kojoj su umjesto šest stavljena tri ljiljana, a na mjesto preostala tri ljiljana su stavljena tri polumjeseca. Po čemu je to Bošnjačko nacionalno vijeće Srbije nadležno da proglasi nacionalni praznik Bošnjaka i da prekraja bošnjačku nacionalnu zastavu ? Prihvatljivo bi bilo da su ovaj praznik nazvali danom  zastave Novopoazarskog sandžaka ili slično, ali ovako šta je nedopustivo. Npr. 1999. Kanton Sarajevo je usvojio svoju zastavu te je po logici ponašanja  Bošnjačkog nacionalnog vijeća Srbije Kanton Sarajevo mogao i svoju zastavu proglasiti za nacionalnu zastavu Bošnjaka, a dan usvajanja zastave za bošnjački nacionalni praznik. Naime nekada je Bosna bila podijeljena na sandžake jednako kao što je danas podijeljena na kantone, a jedan od sanžaka je bio i Novopazarski. Kao što je već rečeno, razumno je razmisliti o tome da bošnjačka fudbalska reprezentacija igra pod bošnjačkom nacionalnom zastavom, jer objektivno, nametnuta zastava BiH sa žutim trokutom na plavoj podlozi koja neodoljivo podsjeća na logotip jednog proizvođača akumulatora nije po volji nikome.

Saradnja sa Evropskim organizacijama i političkim partijama od kojih ću posebno izdvojiti EPP – European People's Party (Evropska narodna partija) i PES – Party of European Socialists (Partija evropskih socijalista) kao dvije najjače političke opcije u Evropi je neophodna u cilju realizacija niza aktivnosti. Prirodna je saradnja desničarskih partija Bošnjaka sa EPP i saradnja ljevičara sa PES.

Bošnjaci kao relativno malobrojan narod se moraju starati o svakome Bošnjaku ma gdje bio. Ovo uključuje i brigu o Bošnjacima u dijaspori pod uvjetom da se nisu integrisali u društvo u kome žive tj. da se i dalje izjašnjavaju i osjećaju kao Bošnjaci.

Na kraju ću navesti jedan bitan detalj, a to je činjenica je ovo momenat kada moramo svi razmišljati o našim dugoročnim interesima i kao pojedinci i kao narod, jer je gledanje „na kratke staze“ u ovom momentu pogubno. Moramo biti svjesni svoje dogovornosti prema budućim generacijama i dobro razmisli da li ćemo im u naslijeđe ostaviti probleme koje će rješavati decenijama.

 

Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com