PROTESTI U BIH – PROPUŠTENA ŠANSA?

Kada su u srijedu, 5. februara,  u 9 sati ispred zgrada pravosudnih institucija u Tuzli, otpočeli protesti obespravljenih radnika i nezadovoljnih građana, građani BiH su se počeli nadati da je (konačno) započeo proces ozdravljenja BiH društva zahvaćenog enormnom korupcijom.  Glavni uzroci ovih masovnih protesta diljem BiH su bili velika bijeda i besperspektivnost građana BiH te njihova izloženost bahatosti i beskrupuloznosti moćnika. Danas kada je od početka protesta prošlo više od mjesec dana može se postaviti pitanje da li je bilo ikakve koristi od ovih protesta? Istina je da su se problemi radnika u Tuzli koji su i pokrenuli proteste počeli rješavati i da su lideri političkih partija shvatili da ovako više ne ide te će svakako učiniti izvjesne korekcije u političkom djelovanju svojih partija svjesni opasnosti potpunog zanemarivanja ozlojeđenosti građana, desila se i poneka ostavka, a također evidentno je povećanje aktivnosti međunarodne zajednice koja je dugo zanemarivala probleme BiH, a koja je i pored velikih problema u Ukrajini našla za shodno da se ipak bavi i sa problemima BiH. Evidentno je da se visoki predstavnik Valentin Inzko posljednjih dana živ ne javlja, jer je postao svjestan činjenice da njegova blablafonija „BiH je divna zemlja“ više ne prolazi … Međutim postavlja se pitanje je su li odista protesti u BiH pokrenuli proces ozdravljenja BiH društva?

Definisanje zahtjeva spram vlasti su preuzeli plenumi građana pri čemu su vrlo malo konsultovani dobronamjerni predstavnici akademske zajednice kojima ponekada nije dozvoljavano ni da govore na plenumima ili su tamo vrijeđani. Npr. na Javnoj tribini koja je održana u Zenici 21. februara, jedan od ljudi iz Plenuma građana Zenice  je prof. dr. Esada Bajtala nazvao „drveni filozof“, a kada se prof. dr. Suad Kurtćehajić pokušao obratiti Plenumu građana Sarajeva nije mu dozvoljeno iz nekog „razloga“, nakon čega je isti izjavio  “Stvara se dojam da organizatori plenuma odlučuju, a ne građani”. Istovremeno lideri pojedinih plenuma izjavljuju kako oni imaju „životne fakultete“. Koliko je znanje stečeno na „životnom fakultetu“ dovoljno za vođenje ovako ozbiljnih aktivnosti očito je kroz katastrofalne rezultate rada plenuma građana kojima je trebalo više od mjesec dana vijećanja da bi skrojili poprilično manjkave zahtjeve spram vlasti. Istovremeno, vlast ne gubi vrijeme te se istrage spram organizatora protesta vode, ljudi se pozivaju na „informativne razgovore“ itd. itd. Situaciju je dobro opisao jedan novinar riječima „Dok Džedaji vijećaju na plenumu – Imperija uzvraća udarac“.

Manjkavost  zahtjeva koje su uputili predstavnici plenuma se prije svega ogleda u činjenici da se suštinskih problema BiH društva kao što je korupcija, loša ekonomija, ogromna moć skoncentrisana u rukama političkih partija, vođenje politike iz koje nastaje nestabilnost u društvu i drugi  nisu ni dotakli. A zahtjevi skrojeni od strane organizatora plenuma se ne dotiču ni niza drugih problema koji muče građane kao što su npr. ekološki problemi, problemi loše infrastrukture i drugi. Unutarnja organizacija plenuma građana je također katastrofalna, jer većina plenuma su organizovani po interesnim socijalnim grupama (nezaposleni borci, samohrane majke, nacionalne manjine itd.) i sukladno tome plenumi se gotovo nikako ne bave sistemskim pitanjima. Organizatori plenuma su u nekome svome ubjeđenju da protesti mogu beskrajno trajati i ne zabrinjava ih činjenica da sve manji broj ljudi izlazi na proteste, te da su sami protesti odavno devalvirani. U ovome momentu je odista potreban ozbiljan zakret kako u vođenju samih plenuma tako i u organizaciji protesta kako sva ova dešavanja ne bi bila samo (još jedna) propuštena šansa za ozdravljenje BiH društva.

Amir Halep

O Amir Halep

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *