Priča bez šalter sale

Na nas Tešnjake kao da je neko, ničim izazvan, sručio onu staru jevrejsku kletvu – Dabogda im'o pa nemo!

Ne možemo vječno biti taoci onoga bez čega smo ostali. Sadržaji u čaršiji su nas, doslovno zakovali za naše domove i doveli naš socijalni život na nivo pračovjeka.

 

Krenimo redom :

 

  •  Hotel – Koji je do devedesetih godina prošlog stoljeća imao svoju svrhu, sada izgleda kao betonsko ruglo ili zaliveni betonski spomenik dobrih vremena, koje Tešanj pamti.

 

  • Kino ( dvorana kinoteke u Domu kulture ) – u velikoj sali Centra za kulturu i obrazovanje, već godinama nema projekcija filmova, još manje pozorišnih predstava. Žalosno je da djeca nemaju osjećaj šta je projekcija filma na velikom ekranu , pozorišna predstava ( bilo lutkarska ili druga). Tužno, zar ne? Nije dovoljno što smo žrtve urbicida, sad smo i naše najmlađe osudili na isto!

 

  • Bazen – iako na Kiseljaku, prepušten  da bude još jedna crna rupa ove čaršije.

 

  • Dječiji park – u gradu ne postoji niti jedan dječiji park sa ispravnim ljuljačkama, toboganima, penjalicama, vrteškama i klupama. Doveli smo se u situaciju da nemamo izgovora djeci da gledamo u oči kad žele da se igraju na igralištima, da upoznaju drugu djecu, da upoznaju pravu radost druženja, osim one koja im se pruža iz topline njihovih domova – uz televizore, video igrice i internet zajednice. Zar zaista želimo da nam djeca tako odrastu?

 

  • Sportski poligon (Gimnazijalsko) – Imamo i sada, ali je u mizernom stanju. Rijetko kada ćete vidjeti nekoga da igra basket, mali fudbal ili rukomet na istom. Još jedno ruglo čaršije koje više ne služi svrsi. Zašto?

 

 

Da li mislite da je ovo kraj „crnih rupa“ koje su progutale ovu čaršiju? Ne vjerujem da su Tešnjaci željni samo objekata koje, na kraju krajeva, rijetko ko naseljava ( poslovni prostori i stanovi za porodice koje ne vide perspektivu u ovoj čaršiji ).

 

Naime, ovoj priči još nije kraj! Od neki dan smo svjedoci da nemamo ni „Šalter salu“ u sklopu Opštine, a da nikome to nije ni zasmetalo. Možda i jeste, ali sigurno nam nije jasno što je to tako. Oni koji to nisu znali, ovim putem informiram da ne ostanu zatečeni. Taj „dašak napretka“ koji je uveden u administrativno sivilo sveden je, opet, na kancelarije. Zašto da nam bude sve lijepo, novo, pregledno, sa brzom i efikasnom uslugom i onda „kapak“. Baš kao što je sve „unazađeno“ u ovoj čaršiji, šalter sala je zaplatila nazatkom u kancelarije.

 

Kakve to luksuze nama i našoj djeci pruža ova čaršija? Da kad kažemo drugim ljudima odakle smo, izgovaramo ime Tešnja kroz zube, da nas je sramota da jedino u Tešnju čovjek može da vidi Sahat – kulu, Gradinu i Hajrinu poslastičarnicu !?!

 

Šta čeka ova čaršija, neku grandioznu  „Studiju redefinicije namjene i redizajna“  (šta god mu to značilo).

 

Smatram se da sam jedan glas od hiljade ušutkanih. Rat je davno prošao i ne možemo da se krijemo iza otrcane fraze – Samo neka ne puca. Tek sad puca, preko naše kože i preko naše djece!

 

Šta je iduće za očekivati? Policijski čas!

(nepotipsani tekst koji je stigao na naš e-mail)

O Tesanj Net