Bošnjaci i genocid

amir-halepNa pisanje ovog članka me ponukao članak prof. Rizaha Grude pod naslovom „Deset genocida nad Bošnjacima“ objavljen na nekim internet portalima u kome je očito da autor miješa pojmove Bošnjaci i muslimani. Očito da je i sam autor u međuvremenu djelimično shvatio svoju grešku te je u međuvremenu objavio vrlo sličan članak, ali pod naslovom „Deset genocida nad muslimanima Balkana“. I u ovom svome članku autor je učino jedan ozbiljan previd, jer nigdje ne spominje genocide nad muslimanima Grčke i Bugarske koji su također muslimani Balkana.

U posljednje vrijeme (konačno) sazrijeva svijest da Bošnjaci i muslimani nisu isto odnosno da su Bošnjaci narod, a muslimani vjerska skupina. U Bošnjake spadaju isključivo pripadnici bošnjačkog naroda neovisno o njihovom vjerskom opredjeljenju dok u muslimane spadaju svi oni koji ispovjedaju vjeru islam. Muslimana ima među Arapima, Albancima, Bošnjacima, Turcima i inim drugim narodima. U savremenom slobodnom svijetu svako je slobodan da ispovjeda vjeroispovjest koju želi neovisno o tome koju vjeru su ispovjedali njegovi roditelji. Najjača evropska politička partija Evropska Narodna Partija je u oktobru 2012. godine na svome statutarnom kongresu donijela Partijsku platformu u kojoj je, između ostalog, zauzet stav: „Sloboda vjeroispovijesti, uključujući i pravo na promjenu religije ili ne ispovijedanja religije je na istom nivou sa drugim osnovnim ljudskim pravima“. Sjetih se jednog Belgijanca, koga sam slučajno upoznao i koji mi reče da je budista po vjeroispovjesti, a njegovi roditelji su katolici. Također danas je svako slobodan da po želji bude i ateista ili agnostik. Npr. neka istraživanja govore da oko 80% stanovništva Češke su ateisti, dok istovremeno u njima susjednoj Poljskoj 80% stanovništva su vjernici.

U spomenutom članku prof. Rizaha Grude se navodi deset genocida nas muslimanima te se postavlja pitanje koliko od toga se može ubrojati u genocide nad Bošnjacima. Svakako da se npr. genocid učinjen nad muslimanima Mađarske od 1683. do 1699. godine ne može ubrojati u genocide nad Bošnjacima. Doduše, vjerovatno da je bilo i Bošnjaka koji su se zatekli u Mađarskoj u to doba, ali njih je bilo malo da bi se događaji od 1683. do 1699. godine mogli brojati u genocid nad Bošnjacima.

Prvo masovno stradanje Bošnjaka je bilo vjerovatno još 1242. godine od strane Mongola koji su se tada preko Bosne povlačili iz Dalmacije prema Srbiji i Rusiji. Naime poznato je da su Mongoli 1241. godine preko Rusije prodrli u Mađarsku i Hrvatsku te su stigli do obale Jadranskog mora i tom prilikom su počinili stravične pokolje stanovništva. Prema nekim procjenama čak 40% stanovništva Mađarske je pobijeno. Nema mnogo historijskih podataka kako su se Mongoli odnosili prema stanovništvu Bosne pri povlačenju, ali vjerovatno da su bili vrlo nasilni. Postoje podaci da su tada Mongoli Dubrovnik razorili i učinili mnoge zločine u Dubrovniku.

Tokom osvajanja Bosne od strane Turaka je također bilo stradanja stanovništva. Mnoge velikaške porodice Bošnjaka su tada izbjegle u Dalmaciju i Italiju gdje i danas žive njihovi potomci koji generacijama čuvaju sjećanje na svoje porijeklo iz Bosne.

Sve do Berlinskog kongresa 1878. godine Bošnjaci su doživljavali masovna stradanja uzrokovano ratovima i bunama te epidemijama bolesti. Npr. 1813.-1817. je cijelu Evropu poharala velika epidemija kuge koja nije ni Bosnu zaobišla. Mnoga naselja su u cjelosti nestala, a na njihova imanja turske vlasti su naseljavale stanovništvo iz Zapadne Hercegovine i Slavonije. Interesantan je zapis Ivana Jukića iz tog perioda koji kaže. „Turke je najviše satrla posljednja kuga 1813.-1817., zatim bojevi sa Srbijom 1804.-1825.. Najviše pako Turci sami sebe taru. Veliki Turci od malih Turaka prikupljuju zemlje, na koje hrišćane naseljuju.“ Ovdje treba napomenuti da Jukić pod pojmom Turci misli na muslimane, a pod pojmom „veliki Turci“ misli na bogate muslimane koji su kupovali zemlju od siromašnih muslimana i na tu zemlju doseljavali kmetove hrišćane koji su im plaćali rentu za korištenje zemlje. Ovi siromašni muslimani, kada prodaju zemlju su odlazili u gradove gdje su radili kao najamnici proleteri pri čemu se mnogi usljed neimaštine nisu ni ženili što znači da su ostajali bez potomstva.

Počev od Berlinskog kongresa 1878. nastupio je cijeli niz genocida nad Bošnjacima, a vrlo je vjerovatno da jedan genocid nad Bošnjacima (vođen savremenim sredstvima i metodama) upravo teče. Naime, uzrokovano teškom ekonomskom situacijom u BiH Bošnjaci se iseljavaju iz BiH u bogate zemlje gdje neki istina uspijevaju sačuvati svoj identitet, ali većina njih se integriše u društva u koje odlaze.

Međutim Bošnjacima pravo zlo prijeti tek kada BiH uđe u Evropsku Uniju. Naime prema Lisabonskom ugovoru, koji je faktički Ustav EU, EU je definisana kao država bez unutarnjih granica u kojoj je zagarantovano slobodno kretanje pojedinaca i pravo da slobodno žive na teritoriji bilo koje zemlje članice EU pri čemu imaju pravo da biraju i budu birani sa istim pravima kao državljani zemlje u kojoj su se naselili (članovi 3.2. i 17.2. Lisabonskog ugovora). Naš susjed Hrvatska uskoro ulazi u EU i u Hrvatskoj je prisutan sasvim opravdan strah od italijanske kolonizacije hrvatske obale, jer Italijani su daleko bogatiji od Hrvata te kupovinom nekretnina mogu kolonizirati obalu Hrvatske. Italijanski ekstremisti o ovome otvoreno govore bez ikakvog stida i već javno pozivaju Italijane da kupuju nekretnine u Hrvatskoj.

Kada su Bošnjaci u pitanju ovakvi zakoni EU su „mač sa dvije oštrice“. Naime, većina Bošnjaka su siromašni i cijena nekretnina u BiH je za bogate Evropejce smiješno niska te se može očekivati najezda kolonizatora koji će pokupovati najkvalitetnije zemljište u BiH. U tom smislu priča o „velikim Turcima“ koji taru „male Turke“ postaje ponovo aktuelna u drugom obliku. Dakako, ako bi Bošnjaci ekonomski ojačali tada bi stvari mogli okrenuti u svoju korist tako što bi kroz kupovinu nekretnina i naseljavanje teritorija koje su nekada u ratovima izgubili imali mogućnost da vrate svoju staru slavu kao jednog od najuglednijih i najmoćnijih naroda Evrope.

U ovom smislu priče pojedinih političara kako je bolje imati siromašan narod jer „hajvan je opasan kada je gladan, a narod kada je sit“ padaju u vodu. Potreba za ekonomskim jačanjem i jedinstvom Bošnjaka je veća nego ikada.

Amir Halep

O Amir Halep

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *