Raduje me ono što nisam, ne ono što učinio jesam Tako ćutim u ovoj noći, u tu čudnu brojku motreći Mnogoga bih se, večeras, svesrdno ...

Tvoji su uzori, kroz sva stoljeća, anarhistični urotnici, nadahnjuju te samo ideje začetnika pobuna i prevrata, djela suicidna svih Spartaka protiv ljudskih rezervata, a mislioci ...

Zatvori oči nekada, pa uobrazilji dopusti i takvu viziju: šta bi se zbivalo kada bi, kao u antičkome mitu nekom, magija u živo biće spojila ...

Mi smo ovdje, prijatelju, gdje smo često zaplakali, jednom kada rađani smo, potom kad su vuci klali, ali još smo na toj grudi, i sad ...

Danju se s mukom suzdržiš da ne dozivaš u pomoć, a obnoć te spopadne strah od kojeg možeš svisnuti, ali vrata zaključavaš, i šutiš, ne ...

Lijepa si, kao da otac ti je Zeus, a ne tvoj Omer, krasna si poput princeze koju je opjevao Homer, oteo bi te ovaj Huseinov ...

Ma na šta li to, Gospodaru, njima sada ja naličim…? Pa ja im slavni junak bijah, onaj iz pjesme Đerzelez, a ni puti ko Turčin ...

I kad bi čudom se zbilo pred nama da se otvori more, mi opet ne bismo otišli, zanavijek ovdje ostali bismo, jer i nemamo kamo, ...

Nebo iznad grada, poput more, zloćudno se objesilo I najcrnje što se snilo – desetljećima se tu i ostvarilo: kao u podzemnom svijetu, od elana ...

Pomno osluškuješ glasanje ptice i konja, psa i mačke, jer nikad shvatio nisi braću što se uzajamno krevelje, a od postanja svoga se svode jedino ...