Amir Brka

Pritežeš kaiš, cipele vezuješ, sa vješalice grabiš kaput, za dugotrajno odsustvo pripravan je u hodniku prtljag Gdje god da zanoćiš hrane će biti i vina ...

Priznat će djeca da jesmo se starali o kruhu i o vodi, da brinuli smo za njih posvećeno, srca očinski vrelā, u znoju lica vlastitoga ...

Izmaknuta pogledu je nekrštenom kao od Dijavla, vazda vjetru izložena, kiši, ledu, no nikad i suncu, sazdana dok K. und K. je carstvo snilo o ...

Kao kad momci bijasmo, sjedimo ukrug oko vatre Mnogo je proteklo vremena, a oni istim izgledaju, radujem se i čudim: e baš se drugovi moji ...

Prikladan spomenik naumili smo za se sazdati, te zdušno u zemlji crnoj kopamo vlastitu jamu U čudu drugi se našli: ne razumiju našu čamu, i ...

Klepsidra se prazni, predstava se primaknula kraju Iskali su njegov cjelov, u zrak su mu podizali palac, a zatim će reći: On je prava hulja! ...

Ukopan je obruč na liniji cijelog horizonta Puške i topovi: prema gradu su ih okrenuli, na nas za koje su do jednoga davno izginuli Za ...

(Prema bilješci iz 1995.) Uzvišena na stijeni podrivanoj s četiriju strana, osamljena stoji ova građevina, muklo i otužno Svijetlo zdanje osveštano u doba je, vele, ...

Kao Lazar koji netom što se dignuo iz groba, ulicama kroči ova nikad prije viđena grdoba Nokti su joj hijenine kandže, koža je od rita, ...

Bježim – kao što bježao nije niko nikada do sad, ne kao izgubljeno kuče, već kao stari, olinjali ker koji na šintora laje da odustati ...