Amir Brka

Danju se s mukom suzdržiš da ne dozivaš u pomoć, a obnoć te spopadne strah od kojeg možeš svisnuti, ali vrata zaključavaš, i šutiš, ne ...

Lijepa si, kao da otac ti je Zeus, a ne tvoj Omer, krasna si poput princeze koju je opjevao Homer, oteo bi te ovaj Huseinov ...

Ma na šta li to, Gospodaru, njima sada ja naličim…? Pa ja im slavni junak bijah, onaj iz pjesme Đerzelez, a ni puti ko Turčin ...

I kad bi čudom se zbilo pred nama da se otvori more, mi opet ne bismo otišli, zanavijek ovdje ostali bismo, jer i nemamo kamo, ...

Nebo iznad grada, poput more, zloćudno se objesilo I najcrnje što se snilo – desetljećima se tu i ostvarilo: kao u podzemnom svijetu, od elana ...

Pomno osluškuješ glasanje ptice i konja, psa i mačke, jer nikad shvatio nisi braću što se uzajamno krevelje, a od postanja svoga se svode jedino ...

Put je zemljice naše, osvjedočeno već, manihejski, a danas smjerom njegovim ovladavaju opaki Rusi, kao što onomad piscem su njihovim zlokobni dusi, i nužan bit ...

  Taj posao nije dovršen, te kao da se ništa nije zbilo Umorenih jest i na hiljade i na tisuće, liptala je krv, no ipak ...

Pritežeš kaiš, cipele vezuješ, sa vješalice grabiš kaput, za dugotrajno odsustvo pripravan je u hodniku prtljag Gdje god da zanoćiš hrane će biti i vina ...

Priznat će djeca da jesmo se starali o kruhu i o vodi, da brinuli smo za njih posvećeno, srca očinski vrelā, u znoju lica vlastitoga ...