Amir Brka / REČENICA

                                                     (Čitajući Seferisa)

Ne sukobljavaju se na nebu sretni anđeli i meleci,
oni su jedno, barem utoliko što sve im je apstraktno
i svejedno, a ovdje, dolje, čovjeka čovjek svojski
kolje, predstavljajući se posvećenim zastupnikom
tih bića eternalnih, iako uglavnom, kazujući pošteno,
nikada siguran ne bijaše da ona uopće postoje, da
nisu tek vlastita opsjenarska projekcija, imaginarij
kojim krvavu savjest umiruje, upisujući u njih uzroke
svoga kanibalizma, niječući postavke evolucionizma
i socijalizma, organicističkoga se držeći determinizma,
koji mimikrijski, pa ubilački eksplicitno, razvija do
bjesnila šovinizma, i fašizma, i nacizma, a Knjige,
ionako mu sumnjive, pervertira do satanizma, što ga
sve vodi ka hekatombi, jer neminovno će kataklizma,
dok ti želiš i, kako pjesnik veli, moraš da iziđeš iz
toga sna, iz svoje išibane kože, ali kako, o, hipotetični
Bože – prije no što te zgazi nesmiljena čizma nekoga
merkantilnog makijavelizma (hodžizma, popizma,
feudalizma, neoliberalizma, patriotizma…) od koje
bezglavo uzmičeš putem nesretnoga, autističnog
solipsizma, gdje ćeš zamuknuti konačno, izvan
svakoga izma, dok još smatraš, to jest dok nastojiš da
postojiš i da, kao zemljica klicu trave, u sebi sebe nosiš,
dok još nisi odustao, pristajući na konfiguraciju ovog
opskurnog nadrealizma, kad više nećeš moći da se
skloniš niti u prostore svoga lirizma, već samo u grob
crni, pa neka se oko trupla tvoga glože iskreni crvi,
nećeš im biti ni potonji ni prvi, dok čekaju nadzemnu
svetkovinu sveopće strvi

(31.10.2019.)