Amir Brka / STARO NEBO

Iznenadno se to staro nebo nad sobom zamislilo,
duboka mu je zapitanost, olovne njemu su brige,
dolje ga vuku, i sve je niže, nije ti nikada bivalo
bliže: namrštenō mu motriš čelo i lice posivjelo,
gledaš nebu kroz očne duplje, pa strepiš cijelim
krhkim bićem od konačne, apokaliptične intrige

Bojažljivo je i svjetlost ustreptala, ustuknula je,
a potom je utrnula vješto, u nepojamno je nešto
uzmakla, prazno i šuplje, i sad je potpuna tmina,
naslućuješ kako vasionom u kovitlacima gmiže,
izlišne su u tome oči, neko okultno koristiš čulo,
i nastojiš njime dosegnuti što nevidno je i tmulo

Tako je turobno da se pitaš: je li plavetnog neba
ikada doista bilo, ili se takvo tek tebi ono snilo?
Ali, um tvoj je nemoćan, nedostatno je njegovo
sivilo cerebralno, mistična kognicija sad ti treba
Kad bi barem mogao doznati dešava li se ovako
i drugima, ili na crnilo su nebesko svikli odavno

(21.10.2019.)

About Amir Brka

Amir Brka, rodjen 25. oktobra 1963. godine u Tesnju, bosanskohercegovacki je pjesnik, prozaist i kulturni historicar. Bio je Predsjednik Drustva pisaca Bosne i Hercegovine 2010-2014. godine. Glavni je urednik casopisa Diwan (Gradacac) te clan redakcije Godisnjaka Bosnjacke zajednice kulture "Preporod” (Sarajevo). Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Zivi i radi u Tesnju.

Komentariši