RAMAZAN U TEŠNJU

haris-sejdic

Da bi pisali i govorili o Bajramu i Bajramima u Tešnju onda se prvo mora nešto reći i napisati o Ramazanu u Tešnju. A, Ramazan je uvijek poseban mjesec, ali je po  mišljenju nas Tešnjaka u Tešnju je najposebniji. Da je Tešanj najinteresantije mjesto za živjeti to će se složiti svi čitaoci ovog teksta, ali, da je Ramazan najposebniji baš u Tešnju, moguće je i da neće.

Neki će reći da je Ramazan najposebniji u Istanbulu, jest poseban je u Istanbulu, lagali bi kad bi rekli da nije, ali. .. neki opet drugi bi rekli da je posebno poseban u Sarajevu, opet će neko reći kako je to u Novom Pazaru, većina će reći da je u časnoj Medini i Meki nešto što se ne može naći i osjetiti nigdje na dunjaluku, neki će pokazivati slike i pričati o Ramazanu i iftarima iz Rožaja, Konje, Kaira, Alžira, Karthuma, Teherana ili Nedžefa, svi oni su u pravu, ali ipak prosječni Tešanjski postač će reći da je to u Tešnju. Mada Tešanj niti na svjetskoj niti europskoj pa ni balkanskoj ni bosankoj karti ne izgleda kao nešto važan, niti poznat muslimanima svijeta, kao nešto poseban i neponovljiv naročito u mjesecu Ramazanu, on je ipak osobama koje žive i rade u Tešnju itekako i važan i poznat i slavan i . ..i zbog toga što je važan i poseban u Tešnju jedan dio tešanjskih postača uzima godišnji odmor da bi mjesec Ramazana potpuno doživio i da bi se što više posvetio ibadetima i dobrim djelima.

Pa, dobro, eto baš u Tešnju je Ramazan poseban , ali zbog čega pitat će neko, u mom slučaju pitala me je to Amina, najdraža sestrišna, već djevojka od punih 16. godina (kaže da joj je nastala 17.), Lamija, najljepša djevojčica i Emin, mali dječak koji trenira boks.

Pa, za vrijeme Ramazana lepine nigdje ne mirišu kao u Tešnju, niti imaju taj ukus.  “Pa, dobro dajdža”, na to će spremno Amina, “u Sarajevu su bolje i slađe i ljepše i. . .pa de dajdža znaš da jesu”.

U Tešnju se u više džamija za vrijeme Ramazana uči mukabela. “Pa”, opet će Amina, “da, ali to ima u više gradova od Zenice pa do Travnika i Goražda. Meni je to i moja drugarica Iman sve potvrdila”.

U Tešnju ćeš malo koga vidjeti da javno mrsi i u objektima se ne služi alkohol. “OK, to jest”, ponovo Amina, “ali isto i slično je i u drugim gradovima, Varešu, Visokom, Fojnici, Hadžićima”.

Tešanj u ljetnim mjesecima organizuje klanjanje noćnih namaza na otvorenom. “Ali, ali, samo malo”, uključuje se sad i Lamija u razgovor, “ali to ima i u Kaknju i Zavidovićima i Maglaju. ..”.

Ono jest, ali nigdje nije noćni namaz kao u Riječkoj džamiji tzv. Dibekhana džamiji, i još na meraji, i još hafiz predvodi teraviju.

U mjesecu Ramazanu postoji u Tešnju jedno međuvrijeme kada su ulice totalno puste. To je ono vrijeme pred sami iftar i traje sve do jacije, odnosno teravije.

Ali, ima još nešto što nema nigdje osim u Tešnju. A to je da Tešanj na jedan jedinstven i poseban način obilježava 15. i 27. noć Ramazana.

Obilježavanje 15. noći je najviše vezano za označavanje da je pola Ramazana prošlo, ispošteno i da idemo u drugu polovinu ovog mjeseca, a obilježavanje 27. noći je prisutno u cijelom muslimanskom svijetu jer je to noć Lejletul Kadra.  Eh, tada u te dvije noći Tešanjska čaršija je preplavljena narodom iz svih naselja i sela Tešnja, i iz svih susjednih gradova Maglaja, Doboja, Teslića, Gračanice, Žepča. Tešanjka kaldrma i čaršija je puna šetača, ulice su načičkane raznim štandovima, a svi lokali su dupke puni, počev od centralnog mjesta tzv. “Hajrine slastičarne” pa sve gore do stare gimnazije i lokala koji se zove Rubin.

Svi su na ulici i staro i mlado i poznato i nepoznato i važni i nevažni i bitni i nebitni i djete i djed i nana i unuka, jedni će na teraviju i poslije na noćni namaz, drugi će ostati u nekom od lokala ili će prosto šetati ulicama. I tako svaki Ramazan iz godine u godinu. I tako samo u Tešnju. Sasvim sigurno da je u nekim prijašnjim vremenima, starim vremenima, doživljaj 15. i 27. noći bio jači, bolji i intezivniji, ali i sasvim sigurno je će neko kroz deset, dvadeset, trideset godina, govoriti o ovom vremenu kako je to bilo posebnije i ljepše. Jer sjetite se stara vremena su uvijek i dobra vremena i tako će valjda ostati dok je svijeta i vijeka.

I tako svake godine čitav mjesec se posti, na jedan način miruje, sve do Bajrama, kada se jedni nekako nakon par dana od Bajrama neprimjetno okrenu starom načinu života do idućeg Ramazana, a drugi dio odmah na sami Bajram. A Bajram u Tešnju, eh,  to je već za neke nove priče.

Haris Sejdić

Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com