BIZNIS I DRŽAVA (crtice i razmišljanja)

Preduzetništvo se zasniva na korištenju prilika bez obzira na raspoložive resurse, dok je biznis već dobro razrađen i komercionalno-tržišno održiv posao. Međutim, kako jedan preduzetnički poduhvat pretvoriti u pravi i održivi biznis? Takav biznis koji može dugoročno opstati na tržištu? Takav bisnis se zasniva na znanju, znanje je neophodno, ali nije i dovoljno da bi se postigao uspjeh. Potrebna je pored znanja i komunikacija, potrebni su ljudi, kadrovi, potreban je potencijal tržišta. itd.itd. Možemo ovako još nabrajati. Ljudi se upoznaju, zbližavaju, pomažu i utiču jedni na druge. Međutim, kako praviti posao u nestabilnoj državi ? Pravi i ozbiljan i dugoročan posao, biznis ne smije imati nikakve smetnje od države. Dakle, ne pričamo o poslovima ratnog profiterstva i šverca, nego ozbiljnim-stabilnim poslovima. Biznis mora biti stimulisan i kroz zakone podstican od strane države da pravi još bolje i veče rezultate, da ako može da se proizvodi i time smanji uvoz u državu, da ako može taj proizvod plasira vani i izvozom donese u državu strane valute. Da zapošljava, da sarađuje sa institutima i univerzitetima. Poslovni ljudi nisu i ne mogu biti protivnici uređene pravne države, nego saradnici države u borbi za prosperitet i opće dobro. U Bosni i Hercegovini će biti značajnijeg napretka tek onda kada država i državne, entitetske, kantonalne institucije, prestanu da prate i gledaju poslovnog čovjeka sa podozrenjem i počne da ga gledaju sa poštovanjem, sa respektom, kao partnera, ne kao protivnika.
Pokretačka snaga koja stoji iza slobodnog tržišta je preduzetnost čovjeka od posla ili kako se to kaže preduzetnika. On je čovjek koji vidi šansu da pretvori slabo korištene ili skroz neiskorištene resurse i da toga proizvode ili ponudi nešto što tržište traži ili što na tržištu nedostaje ili pak što tržište jednostavno želi.
Javnost i mediji u BiH su načinom poimanja i postavkama još u vremenu socijalističke Jugoslavije, kada je skoro sve bilo društveno vlasništvo. Mnogi i dalje imaju strah da se pojedinac ne obogati. Niko ne razumije ili neće da razumije da će taj pojedinac ili pojedinci platiti veći porez, da će na svako angažovanje radnika platiti sve potrebne dadžbine, da svojim investicijama pokreće da rade i cijeli niz malih, srednjih i velikih kompanija koje učestvuju u realizaciji tog projekta, odnosno investicije. Da će na kraju krajeva biti od koristi za mnoge opće-društvene projekte koji su potrebni za zajednicu, da će podržati humanitarne akcije, sportske i nevladine organizacije, kulturne i vjerske događaje, projekte i manifestacije. Da će stipendirati učenike, posbeno one nadarene učenike i na taj način osigurati kvalitetne i školovane ljude i za generacije koje dolaze.
Mnogi misle da je u biznisu jednostavno: kupiš ili proizvedeš jeftinije i prodaš skuplje i to je to. To je najprostije razmišljanje. Ali, jedino u biznisu sa znanjem, ne znači da će biti uspješan. Ako si doktor, glumac, policajac, sudija, advokat, nastavnik, profesor, kad imas i znanje sigurnost ćeš poznati poznati, priznat, uspješan, uglavnom uspio si. Dok u biznisu to što imaš znanje, ne mora ništa da znači. Moraš da imaš i viziju i da ti okolnosti razne idu na ruku i da imas sreće itd. itd. itd.