Koalicija

Kada me je u utorak, 12.10.2010. godine, nazvao moj prijatelj Zoraid, mogao sam pretpostaviti zašto me zove. Bio sam u pravu. Rekao je da je je umro Solomon Burke, da je na tesanjweb.com prenesena informacija i da bi bilo dobro da se malo prokomentariše smrt velikana soula, jazza, bluesa, funka i čega sve već ne.
Odgovorio sam da sam pročitao i da sam planirao napisati nešto.
Nisam imao vremena odmah reagovati jer me je priroda posla kojeg obavljam spriječela. Analize izbornih rezultata su tih dana bile u prvom planu.

Sa Zokom se, inače, čujem svaki dan, jedan drugog pitamo šta ima novo, prokomentarišemo aktuelnu situaciju i „za poslom“.
U jednom od takvih razgovora, prošle godine, razmijenili smo informaciju o Radar festivalu koji se održava u Varaždinu, a na kome nastupaju i velikani svjetske muzičke scene.
Ovaj put, 12. avgusta 2009. godine, nastupali su Santana, Eric Burdon & Animals, Joe Jackson, Lačni Franc, još neke grupe i naravno Solomon Burke.

Na put smo krenuli automobilima. Ja u autu sa Ibrom, Didom i ne sjećam se više ko je još bio. Uglavnom, željni razgledanja prirodnih ljepota, uputili smo se nekom prečicom, pa preko Parka prirode Papuk, malo zalutali i , avaj meni, malo zakasnili na koncert.

Na moju žalost, svirku završava Zoran Predin i Lačni Franc. Lačni Franc su svirali u vremenu Šarlo akrobate, Idola, EKV-a… Bio je to novi, progresivni val u Jugoslaviji.
Ono što je Zoran Predin poslije radio, samostalno, meni je kao muzičkom sladokuscu bilo fenomenalno.

Zatim nastupa Joe Jackson. Nikad nisam bio nešto posebno oduševljen onim što radi, ali i danas imam jedan njegov album u kolekciji.

Ko se još ne sjeća svirki pored Usore i pokušaja Vahdeta da na „mutnom“ engleskom otpjeva „House of the Rising Sun“, dok smo ga ja i Toby na akustičnim gitarama pratili.
Ta se pjesma čekala na igrankama, kako bi momci krenuli u lov, da uz „stiskavac“ pokušaju, pjevušeći na uho, osvojiti djevojku.
Nekako, što mi je dok sam bio mlađi bilo nedokučivo, nezamislivo, evo, događa se. Stojim ispred bine i gledam legendu, gledam i slušam Erica Burdona sa svojim bendom kako izvodi „House of the Rising Sun“. Otprašili su momci tu noć i „Boom Boom“, „Its My Life“ i još dobrih pjesama.
Danas, kad se opuštam sa rajom, pustimo sebi koncert Erica i grupe Animals snimljan 2004. godine u Kelnu. Vjerujte fantastičnuo zvuče i pokušajte nabaviti sebi to.

Slijedi onaj zbog koga pišem, debeljuca Solomon Burke. Kako samo sa lakoćom bend koji ga prati „veze“. Kombinacija raznih muzičkih žanrova, sve je bilo tako pounjeno. Čini mi se da sam izbrojao šesnaest muzičara na bini.
Solomon Bruke- Kralj, tako je i izgledao na bini.

Sa prijateljem Tobijem često sam vodio polemike, ko je prvi od nas počeo slušati izvorni blues i ko je prvi sa sirovom paprikom počeo mezit. Nikada se nismo mogli usaglasiti, ali znamo da smo dugo vremena „konzumirali“ Sonny Boy Williamson-a, Sonny Terry-a, Big Bill Bronze, a onda lagano preko Sons Of The Blues i nezaboravne Have You Ever Loved A Woman, postali žešći momci koji su „prešli“ na Stivie Ray Vaughan-a, Rory Gallagher-a i druge izvođače koji su uspješno kombinovali blues i rock.
I za kraj – Carlos Santana. Kada nabrajam deset, a možda i pet najboljih gitarista, obavezno ubrojim i Carlosa Santanu. To je bilo kao san. Kroz glavu prolazi milion uspomena, vježbanje sviranja „Oye Como Va“, a kada sam morao nešto brzo i energično da uradim puštao sam „Jingo“. Svirao je i „Black Magic Women“, pjesmu za koju nikad nisam mogao reći da li je bolja verzija od Santane ili od Fleetwood Mac-a. Kako vrijeme prolazi sve više vjerujem da snovi mogu postati stvarnost.

O organizatoru koncerta sve najbolje, a sve ovo je organizovano u sklopu proslave Dana grada Varaždina (ili tako nešto). A taj dan je održan i velčanstven aeromiting.
Moj prijatelj Vahdet mi je puno pričao o Varaždinu (tamo služio JNA), ali da je tako lijep grad to mu nisam vjerovao. Jedan detalj koji mi se posebno dojmio bio je renoviranje jedne stare zgrade, gdje su neimari i gradski oci ostavili izvornu stolariju, za razliku od naših-tešanjski koji plastiku, kamen, inox, mramor… „guraju“ gdje nikada nisu bili.
U ovih godinu i nešto mjeseci od dana koncerta, a vezano za koncert, desi še dvije tužne stvari. Istu noć nakon koncerta, u saobraćajnoj nesreći poginuo je Darko Glavan jedan od najpoznatiji rok kritičara bivše nam države Jugoslavije, s kojim smo imali sreću fotografisati se tokom koncerta. Godinu i nešto mjeseci poslije koncerta,10. oktobra, umro je Solomon Burke.

I na kraju, jedan od ekipe na koncertu je bio i Ciko s kojim sam se godinu nakon koncerta našao na suprotnim stranama, ja sekretar izborne kampanje SDP-a on menadžer kampanje SDA. Muzika čuda čini-ljude spaja, pa tako ja i Ciko sa ostalom ekipom idemo u koaliciju, ovaj put zajedno na koncert Roger Waters-a koji će se održati u Zagrebu 13. aprila 2011. godine.

Tešanj, 26.10.2010. godine
Emir Unkić Deba