Promatrajući etničku strukturu Bosne i Hercegovine uspio sam primijetiti mnoge nacionaliste koji su svojim intelektualnim djelovanjem kako u Bosni i Hercegovini, tako i u zemljama regiona uspjeli postaviti naučne i umjetničke trendove. Možda intelektualna većina i ne obraća pažnju na pojedince koji pišu o velebnim temama , ali narodna masa svakako obraća. Izdavanjem radova pod palicom određenih političkih strujanja mnogi intelektualci pomjeraju granice međuljudskih odnosa i jednakosti, pa dolaskom demokratije na velika vrata Balkana ili iščezavaju ili uskrsavaju u javnom životu. Mnogi se pitaju gdje su oni i ko su oni, ali gotovo niko se ne usuđuje ukazati na odgovor!?
Selić Momčilo je književnik, proslavljivač rata I ideolog Velikosrpske ideje koji po završetku posljednjeg rata u Bosni I Hercegovini povlači se sa društvene scene I počinje djelovati pod maskom. Osniva Srpski klub, a kao njegovo glasilo počinje objavljivati elektronski časopis Srpski list. Internet strana Srpskog lista obiluje nacionalističkim i antisemitskim sadržajima što kod narodnih masa uspostavlja nacionalističku psihološku sklopku. Bavljenje mitološkim temama koje se predstavljaju istinitim I tačnim narodnim masama iskrivljuje historijsku sliku I poziva na sukob, a to demokratija ne nalaže.
Velić Muhamed je imam, hatib i mualim angažovan od Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo koji 2009.godine izdaje zbirku kolumni „Bošnjaci na pola puta“ nakon više od šest godina spisateljske djelatnosti za islamske informativne novine „Preporod“. Možda bi priča o Veliću bila idiličnog karaktera da ga mnogi bošnjaci ne prozivaju po medijima. Bošnjaci nisu očekivali od nekoga ko kroji sliku Islama u Bosni i Hercegovini da „u svojim kolumnama ne samo da sudi, nego širi predrasude više nego bilo ko od novinara.” Da li Velić svojim “dobrim namjerama” ugrožava Bošnjake I stvara pometnju između nacija koje žive u Bosni I Hercegovini ostaje upitno dok se misterija ne riješi. Teme na koje Velić insistira su one tema u “kojima već duže vrijeme mentalno zlostavlja normalne čitaoce “Preporoda”…”, a to demokratija
ne nalaže.
U Prozoru ove godine je održano obilježavanje 17. godišnjice stradanja Bošnjaka, koji su u julu 1993. godine ubijeni u logorima Srednjoškolskog centra Prozor, atomskog skloništa UNIS-a i u Vatrogasnom domu, te u živim štitovima na Crnom vrhu. Mnogo se razmišljalo da li treba obilježiti ovaj datum nakon prošlogodišnjih fizičkih napada hrvatski ekstremista. Napadači sebe nazivaju Ustašama I samim time misle da su nacionalisti, ali možda im Ivo Josipović poruči da su u krivu jer Ustaše su izdale državne interese Republike Hrvatske I prodale zemlju strancima. Katolici iz Hercegovine sebe nazivaju Ustašama,a to demokratija ne nalaže.
I kada bi “pitao jednom…vrli pitac neki: Kto je ta šta je ta da prostiš…Bosna…?”,
Gotovo pa sam siguran da bi mnogi odgovorili da je Bosna I Hercegova država Srba, Hrvata I muslimana, a shvatanje Bosne I Hercegovine kao takve države je plodno tlo za stvaranje nacionalističkih ideja I mitloške historije. Bosna I Hercegovina treba biti država katolika, pravoslavaca I muslimana, ali I svih ostalih pripadnika vjerskih zajednica koji se trebaju očitovati kao Bosanci I Hercegovci jer je Bosna I Hercegovina njihov dom. Uspostavljanjem demokratskog sistema u Bosni I Hercegovini država Bosni I Hercegovina nalaže od svih njenih građana da postupaju u skladu sa demokratskim načelima. Jedino kao demokratski narod ćemo moći prepoznati Seliće, Veliće I ultranacionaliste, jedino kao demokratski narod ćemo moći razdvojiti dobro od lošega, jedino kao demokratski narod možemo se nadati Bosni I Hercegovini kao domovini za sve.
Zamišljam Bosni I Hercegovinu kao što kaže Mak Dizdar“da prostiš”, prkosnu od sna.