TESANJ.NET stranica grada
Nisam dugo čekao na odgovor profesora Esmira Bašića na moje reagovanje, ali nisam vjerovao da će tolike bure izazvati moji osvrti na aktuelna dešavanja na općini Tešanj, pa tako i ovo zadnje vezano za tekst profesora Esmira Bašića.
Na društvenoj mreži facebook, tesanj.net i tesanj.web krenula je „bruka“ uvreda na moj račun, prijetnje, ucjenjivanja, poruka…da se okanim „ćorava posla“, kako bi me „glava mogla zaboljeti“, „mogao bih jesti na slamku“ i tako dalje i tome slično.
U svom reagovanju http://tesanj.net/2011/01/26/car-nije-go/ Esmir se više bavi mojom ličnošću, nego tekstom koji sam napisao. Ipak, bez obzira na tu činjenicu, cijenim što je objavljeni tekst potpisan. Ne zaboravljajući na činjenicu da smo rođaci, ja se neću baviti ličnošću Esmira Bašića.
U nedavnoj polemici sam, ovim putem, svom rođaku Esmiru Bašiću, direktoru JU Opća biblioteka Tešanj, pojasnio njegove zablude u tekstu „Država za čovjeka na (ne)djelu“ na navedene tri teme.
Međutim, nisam se osvrnuo na njegovu „brigu“ za Biblioteku i na optužbe SDP Tešanj da sprječava rješenje prostora za rad ove ustanove.
Po Esmiru Bašiću je SDP kriv za sve ove godine, od problema po mjesnim zajednicama do državnih i svjetskih pitanja. Čak se upustio u analize kadrovske i programske politike SDP-a. Ne sporim pravo svakog građanina na to, ali treba znati i neke činjenice.
Zato mladom direktoru u fotelji, koju dobi kao nagradu što je tako vrli branilac političke opcije kojoj pripada, želim ponovo pojasniti neke činjenice, koje mu, vjerujem, nisu bile poznate, pa se nasukao na oštar greben.
Dragi Esmire, nakon prvih višestranačkih izbora u BiH, tvoja stranka je postala apsolutni gospodar na našoj Općini. Pod tim gospodarenjem, između ostalih preduzeća i ustanova, od jurišnika, „domoljuba“ i „demokrata“ tvoje političke opcije, našla se i Biblioteka Tešanj. Naime, kamiondžije i batinaši, da li sa nalogom ili bez, upadaju u zgradu Biblioteke u „Šarenom mektebu“ i cjelokupan fond knjiga, po kojem je bila poznata u BiH i šire, izbacuje kao gradsko smeće. (I do tada je ova ustanova bila jedna od najboljih u BiH).
Ko zna gdje bi završilo jedno takvo arhivsko i literalno blago da se određeni građani ne staviše u njegovu zaštitu!? I ne samo to…šta se desi sa školskim bibliotekama u OŠ „Huso Hodžić“ Tešanj. Ko spali i uništi fond knjiga u bibliotekama škola u Planjama, Jablanici, Raduši, Kaloševiću i drugim školama na slobodnoj teritoriji naše općine!?
Ko to uništi arhivu, vrijednu historijsku građu društveno-političkih organizacija u općini nakon NOR-a? Ko zapusti ili skrnavi spomen obilježja antifašističkog otpora naše općine? Odgovara li neko za skrnavljenje nišana na mezarjima ili miniranje određenih objekata itd.
Zaista, država je dugo na čekanju, a da bi nekima to odgovaralo i dalje, samo eto SDP smeta i kriv je za svih ovih dvadeset godina, poručuje Esmir Bašić.
Zato, ne žalim što svoje prošlo obraćanje završi rečenicom „Zanimljivo, iste poruke šalju i retrogradne snage iz „stolonog Mostara“ i „glavnog grada Banja Luka“. Ali, nije to važno, važna je moja fotelja, profit…
SDPBiH je, usitinu, takvima „trn u oku“.
/Pisao, inspirisan gledajući seriju „Naša mala klinika“, /
Tešanj, 26.01.2011. godine
Emir Unkić Deba
A ko su ova dvojica sto se dopisuju.Jedan kvazi direktor a drugi…??????
Nista ne kontam!
I ja se to pitam.
Niti jedan niti drugi nemaju ništa direktno sa izgradnjom projekta niti su kompententni da o tome pričaju.
Jedino što imaju,izgleda, je višak vremena.
Takvi su mi najdraži.
Ne slagati se u mišljenju o nečemu ili o nekome s nekim, u cjelosti je razumljivo, a kada se s nekim u nečemu ne slažete, kao što se Emir Unkić ne slaže sa mišljenjem Esmira Bašića u pogledu stvarnog ponašanja SDP-a u odnosu na proklamovanu parolu „DRŽAVA ZA ČOVJEKA“, onda bi trebalo da pobijate argumente onog drugog a ne da pobijate mišljenje. Mišljenje bilo čije je nemoguće pobiti, može se pokazati da ono nema utemeljena u argumentaciji. Ali u javnoj raspravi dva suprostavljena mišljenja o istoj stvari, sada vidimo inoviranu tehniku koju koristi Emir Unkić. Čovjek je, valjda u nedostatku kontraargumenata na iznesene činjenice Esmira Bašića, posegao za napadom na stranačku pripadnost Esmirovu, na to kako je on loše kadrovsko rješenje SDA, kako je i SDA u prošlosti bila „Bože me sačuvaj“ i samo još nije počeo nabrajati Esmiru familiju po nekom spisku. E to ti je Emirova kultura javnog dijaloga, ušao dobrovoljno u teren iako ga nije niko pozvao, ušao da brani SDP (što je legitimno) ali kada ne nađe kontrargumente onda ode u šumu po paliju. Pri tom Emir zaboravlja da je šuma oduvijek bila njegovo glavno oružje, ali kada je javnost pomislila da se toga kutarisao, nakon ove reakcije sada i javnost saznaje da nije. Emir se pravi da ne zna kako neprimjereno i neprihvatljivo izbacivanje knjiga iz biblioteke u Tešnju početkom 90-tih nije nikakva reakcija tadašnje nove vlasti, nego frustracija vjerske zajednice, kojoj je upravo ideološka vlast čijim nasljeđem se Emir hvali, oduzela sve što se moglo oduzeti, čak i plac za obavljanje molitve. Po Emirovom viđenju bliže prošlosti, on Esmirovu kritiku stavlja u kontekst stavova Banja Luke i Mostara (ono što danas ova mjesta javno asociraju na uništavanje Bosne i Hercegovine), što ne samo da je žalosno u odnosima probosanskih snaga nego je upravo ono što Banja Luka i Mostar žele da postignu preko nekog sličnog Emiru. Po Emirovoj inovativnoj tehnici javnog dijaloga, možemo sada kazati da je SDP jedina partija koja je zamrznula svoje djelovanje u ratu jer joj se članstvo rasulo na tri strane, pa je bilo teško očuvati partiju čiji članovi pucaju jedni na druge, ali to bi bilo jadno u odnosu na tragediju koju su prošli prije svega Bošnjaci, a onda Bosna i Hercegovina i njeni građani koju Bosnu i Hercegovinu vole više od neke druge države. Sad možemo kazati i to da je Sead Rožajac, aktuelni predsjednik SDP-a bio član SDA u tim teškim okolnostima (to je činjenica), možemo kazati da je Muhidin Alić, sada predsjednik SbiH bio uticajan član SDA u tom periodu (i to je činjenica) i mnogi Emiri, Seje, Benjamini, Muhidini, Muhamedi sada raspoređeni na sve strane ali kakvu korist bi imali od toga – nikakvu. Ljudi imaju pravo da mijenjaju politička opredjeljenja ali bi kulturu dijaloga trebali svi zadržati.