Politički nemiri Bosne i Hercegovine u vremenu kada bi se trebali konačno stabilizirati doveli su ovu državu do medijskog predstavljanja svijetu, ponovno u potpuno negativnome kontekstu.
Bosna i Hercegovina je u centru svijetskih dešavanja i uvijek na neki suptilan način građani ove države uspijevaju izmamiti pažnju svijetske javnosti,no na žalost u negativnom kontekstu. Prolaze mjeseci, ali vlast u Bosni i Hercegovini u potpunosti nije uspostavljena iz razloga što pojedinim predstavnicima vlasti to nije u osobnome interesu.
Najzvučniji politički događaj koji je obilježio ovaj period jeste odluka o referendumu koju je predložio predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik.
Dodik počinje političku karijeru (?) u stranci Ante Markovića, tadašnjeg predsjednika vlade Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Savezu reformske snage. Kao član te stranke izabran je u bosanskohercegovačku skupštinu na prvim višestranačkim izborima u BiH 1990. godine.
U vremenu posljednjeg rata na teritoriji Bosne i Hercegovine sjedio je u protiv ustavnoj Narodnoj Skupštini Srpske Republike Bosne i Hercegovine kao nezavisni poslanik, a kasnije učestvuje u stvaranju Stranke nezavinsih socialdemokrata, postaje predsjednik iste stranke, postaje član skuštine entiteta Republike Srpske, mandatar, predsjednik vlade entiteta Republike Srpske, predsjednik entiteta Republike Srpske…
Moja posjeta Narodnoj skupštini Republike Srpske zbog poslovnih obaveza, a na dan dolaska Ashtonove Miloradu Dodiku, urodila je plodom. U dvosatnom razgovoru sa Mladenom Ivanićem, predsjednikom Partije demokratskog progresa i čovijekom koji je preko trideset godina na političkoj sceni, uspio sam saznati njegov stav da Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine nije ništa više multinacionalna od Stranke demokratske akcije koja je po njegovoj ocjeni jedna stranka s kojom treba biti na oprezu budući da je visoko rangirana od strane Europskih političara. Nakon što sam ga upitao za mišljenje o trenutoj političkoj situaciji, a u kontekstu dosijea „Dodik – Referendum“. Ivanić mi je rekao: „Dodik može završiti samo kao apsolutni pobjednik ukoliko uspije odvojiti Republiku Srpsku od Bosne i Hercegovine, ili kao apsolutni gubitnik – što je trenutno budući da je podkleknuo pod prisitskom Ashtonove…“
I drugi političari u Narodnoj skupštini Republike Srpske su iznijeli sličan stav o Miloradu Dodiku, što je stvorilo dojam da Dodik u Narodnoj skupštini Republike Srpske uopće nije omiljen. Ljubav i poštovanje(?) je stekao samo kod naroda, vjerojatno onom svojom poznatom „Srbi su jedan korektan i pošten narod koji je u prošlom ratu branio sebe….“ O Dodiku su mi i drugi govorili, naime, članica Dodikove stranke iz Trebinja mi je kazala da iako ne može prodrijeti u ogranak ove stranke u Trebinju budući da je nepotizam na nivou. Ona Dodika smatra veoma „šarmantom i simpatičnom osobom“. I to jedini razlog zbog čega zaokruži njegovo ime na izbornome listiću.
Povlačim paralele i shvatam da je Dodik na vlasti iz razloga što je uspio hipnotizirati narod.
„Njegov kraj je davno počeo, pitanje je samo vremena kad će se politička eutanazija Milorada Dodika završiti. I kad se završi, biće slavlja. Jer ko god drugi dođe na poziciju premijera Republike Srpske, biće bolji od fašiste iz Laktaša…“ – kažu na stranici mioraddodik.com
Zamišljam Bosnu i Hercegovinu kao demokratsku državu u kojoj će vladati vladavina prava i demokratije, državu koja će imati demokratski obrazovane političare i koja će u svakome pogledu biti demokratska.
Safer Grbić
15.05.2010.godine,Sarajevo