Obrazovna politika i profesionalna orjentacija

Pripreme za početak nove školske godine podrazumijevaju i prijem radnika za predmete koji nisu pokriveni sa radnicima na neodređeno radno vrijeme. I tako iz godine u godinu biva sve manje takvih predmeta, a konkursi se još uvijek raspisuju i samim tim nameću probleme kako onima koji vrše prijem, tako i onima koji se na njih javljaju. Ranijih godina to je bio posebno veliki problem. No zahvaljujući prijedlogu gosp.Fuada Šišića i razumijevanja bivše Ministrice Obrazovanja u ZE-DO Kantonu Zdenke Merdžan, koja je prihvatila taj prijedlog, usvojeni su kriteriji-bodovanje kandidata u prijemu. Treba reći da su ti kriteriji za bodovanje umnogome olakšali proces prijema radnika, ali i doprinijeli pravednosti u toku prijema tako da su kandidati zadovoljniji, pa tako i komisije-školski odbori. Za razliku od ranijih vremena dok nije bilo kriterija, postojao je ogroman prostor za manipulacije i one su se i dešavale, jer nije bilo parametara. Sada kada imamo kriterije lakše je i bolje i objektivnije sve oko prijema radnika. I doista, sada sa kriterijima imamo manje prigovora i žalbi zbog transparentnosti u radu. Kriteriji su time vratili povjerenje u institucije i postali su garancija pravednosti kao jedne od centralnih društvenih pitanja.

Ovogodišnji prijem radnika u prvi plan postavlja i broj onih koji su se javljali na konkurse u školama, i broj prijava po predmetima. U prosjeku je po jednoj školi bilo oko 100-njak prijava, a kada je riječ o predmetima onda je taj broj varirao od 10-30 prijava po jednom predmetu. Zbog toga su komisije imale pune ruke posla da sve izboduju. Bilo je za komisije i drugih poteškoća, jer nije bilo jednostavno tim mladim ljudima gledati u oči i hrabriti ih da ne posustanu, da se ne razočaraju i da ima vremena za njih, glavna poruka je bila da nesmiju klonuti duhom. Dakle, broj kandidata na konkursima kao i ukupna statistika nude i druga pitanja za razmišljanje i to svima onim koji su uključeni u nastavni proces, kako planerima tako i realizatorima. Dva glavna pitanja o kojima treba dobro da razmisle oni koji su pozvani su pitanje obrazovne politike i pitanje profesionalne orijentacije. Prvo je namijenjeno onima koji kreiraju obrazovnu politiku: Ministarstvima obrazovanja na svim nivoima, Pedagoškim zavodima i pedagoškim stručnjacima. Dilema o kojoj treba razmisliti je da li treba napraviti promjenu studijskih grupa na pedagoškim fakultetima? Ako je suditi po praksi, onda treba, jer već sada imamo toliko proizvedenih prosvjetnih radnika da u narednih 20-tak godina imamo kadra da zadovolje potrebe školstva. Zbog toga treba, kada je riječ o školstvu, snimiti temeljito stanje, i na osnovu nomenklature zanimanja organizovati nove studijske grupe koje su deficitarne. Tako rade u naprednim društvima mi nismo, barem geografski, mnogo daleko od njih.

Drugo, pouka iz ovogodišnjeg prijema odnosi se na profesionalnu orijentaciju, koja se odnosi na učenike završnih razreda srednjih škola ali i njihove profesore. Naime, na kraju četvrtog razreda učenici se usmjeravaju od strane profesora i roditelja šta da studiraju! Važan faktor u profesionalnoj orijentaciji je potreba tržišta uz afinitet osobe. Učenike u narednoj godini treba upozoravati da prave otklon od pojedinih studijskih grupa na pedagoškim fakultetima, jer to u budućnosti nije perspektivno zanimanje, zbog razloga koje smo već spominjali, a to je da naše društvo već bilježi suficit prosvjetnih kadrova pa tako sutra nema potrebe upisivati ono za što će imati minimalne šanse da rade. Dakle, pažnju mladih koji žele da studiraju treba usmjeravati prema tehničkim fakultetima i nekim humanističkim. Mi kao društvo trebamo praviti iskorake od nekir ranijih navika koje su bile regresivne i nisu davale pozitivne rezultate. Pitanje planiranja kadrovskih potreba, odnosno obrazovna politika je isuviše ozbiljna stvar koja se nesmije prepustiti stihiji. Naprotiv po uzoru na napredna društva i mi trebamo da se orjentišemo prema tržištu prvenstveno domaćem, a onda i potrebama drugih. Informacije tako govore da u Njemačkoj nedostaje veliki brojna na hiljade inžinjera koje moraju uvesti iz drugih država. Mi u Bosni nemamo napravljenu statistiku na nivou države, niti obrađene rezultate o potrebama domaće industrije, ali nam evo dio podataka iz školstva ukazuje kakvo nam je stanje sa kadrovima i bar tu znamo na čemu smo i to može biti primjer i drugima da snime svoje potrebe za naredni period.

Esmir Bašić,prof.

About Tesanj Net

Komentariši