TESANJ.NET stranica grada
SMAIL TERZIC – PENJAK (prije njega i poslije njega Tesanj nikada nije imao takvog novinara)
Zima je. Mi klinci cekamo autobus za Jelah. Autobuska je kod starog kina u Tesnju, gdje je i sada Dom-kulture. Znam da se tu nalazila i Radio-stanica Tesanj. Neko me potapsa po ramenu. Okrenuh se i ugledah covjeka sa bradom i naocalama. Prepoznao sam ga odmah, jer je on u to vrijeme bio sigurno najpoznatija osoba na opcini Tesanj. Potpuno sam se zbunio i kao hipnotisan ga gledao.
Smail: “Mali, imas li vremena da me nesto poslusas ?”
Ja sam promrmljao da imam, a u glavi mi je bilo i da nemam poslusao bih, jer mi je tolika cast da se bas meni obraca.
Smail: “Evo ti pare za dva bureka koja ces kupiti kod Keme. Reci mu da je za mene i da budu friski.”
Uzeo sam pare i krenuo, a Smail mi je dobacio: “Za kusur kupi sebi sladoled!”- sto me jos vise obradovalo.
Utrcao sam u burekdzinicu “Kod Keme” i zamuckujuci trazio dva bureka za Smaila. Ujedno sam pruzio ruku sa parama. Kemo je uzeo pare, ubacio ih u kutiju. Potom je usao tamo negdje, izasao i zamotavajuci bureke dao mi ih. Ja sam uzimajuci bureke vidio da nema kusura. To me u trenutku razalostilo, ali sam sa burecima u ruci potrcao da ih dam covjeku koji je bas mene pocastio svojim obracanjem. Dok sam trcao prema starom kinu u Tesnju proslo mi je kroz glavu da se Smail sa mnom nasalio kad je rekao da za kusur uzmem sladoled, jer je bila zima. Smijao sam se i dao mu bureke pun nekog zadovoljstva. Uzeo ih je i dok je zamicao u zgradu kina okrenuo se sa smijeskom govoreci mi: “Kusur zadrzi sebi.”
Nasmijao sam se. Dolazio je autobus. Usao sam u njega gurajuci se i razmisljao kako cu sve ovo da ispricam svojima kod kuce, jer ja sam govorio sa Smailom Terzicem, novinarom, covjekom koji me uveo u sve ovo sto i dan-danas radim.
Fahrudin Hrvic
