ACTA, NON VERBA…

Svi izgledi su da sa tešanjske političke scene u oktobru mjesecu odlazi jedna izuzetno zaslužna ličnost koja je trajno obilježila lokalnu smoupravu na prelazu između dva vijeka.

Učinjena bi bila velika greška i neoprostivi grijeh, kada bi tu ličnost pustili da samo tako ode. Onima koji ga nisu voljeli to bi odgovaralo i likovali bi „ jer odlazi političar (lokalni) koji se volio puno slikati“, onima koji su ga voljeli zbog interesa povećao bi se strah od neizvjesnosti i brže bolje bi požurili da zauzmu svoje mjesto u krilu njegovog nasljednika „ da i dalje zuje a slabo meda daju“, a oni, koji su ga svo vrijeme prećutno posmatrali gledajući ga kroz lupu zajedničkih vrijednosti ostalo je jedino, da animiraju lokalnu javnost, da učini nešto što do sada nije učinjeno u Bosni i Hercegovini, i da ga na dostojanstven način isprate iz „Konaka“ .

Ne pišem ovaj osvrt da bi nabrajao i veličao uspjehe ličnosti o kojoj je riječ, jer bi skeptici odmah prepoznali da se radi o predizbornoj kapanji, u koju ja, osobno, ni s jedne strane ne pripadam. Rasterećen od predrasuda ove vrste pišem zato, što je potrebno da se o ovoj pozitivnoj osobi zapiše istina koja je prisutna svuda oko nas i koju možemo vidjeti, osjetiti, udisati i na kraju opipati.

Upravo njegov odlazak učinio mi se prikladnim, da pozovem sve one kojima je na bilo koji način pomogao da se usprave ( …a ima ih iha, haj…) da naprave gest hvale vrijedan i da mu u trajno vlasništvo kao poklon priskrbe nešto što će ga stalno podsjećati na ta vremena.

Koliko mi je poznato, on vozi „sipljivu damu“ (Škodu) koju ne daj Bože ne podcjenjujem, ali zar nebi bilo prikladnije, da za sve ono (one) što je učinio, on vozi jednog Mercedesa E 220 CDI i to sa fabričkim najlonima na sjedištima.

Pa gospodo (đe) izvolite;
„ Na plaži pravilo važi ako imaš pokaži“
Ah…oprostite, umalo zaboravih prevod Naslova koji glasi DJELA, NE RIJEČI…

Mustafa Mućo Bešlagić