Talibani u BiH

Je li vehabizam, i sve što ide uz vehabizam, potcijenjen fenomen u BiH ili pak precijenjen?

To pitanje ostavljamo za neku širu raspravu i elaboraciju, a tekst koji slijedi služi samo kao uvod u ovu problematiku.

*

Suđenje Mevlidu Jašareviću, koji je prošlo godine pucao na ambasadu SAD u Sarajevu, završeno je 06.12.2012. godine izricanjem presude kazne od 18
godina za terorizam.

Predsjedavajući Sudskog vijeća Branko Perić je kazao da je ovo je najteža kazna za terorizam koju je izrekao Sud BiH.

Mevlid Jašarević je, zajedno sa Emrahom Fojnicom i Munibom Ahmetspahićem, optužen za krivično delo terorizma. Njegovi pomoćnici su oslobođeni optužbe
zbog nedostatka dokaza. Sudija Perić je rekao da se BiH nikada do sada nije suočavala s ovakvim oblicima terorizma i nepriznavanja države i podsjetio
je da su na Sudu BiH procesuirana ili se procesuiraju četiri slučaja terorizma. Ali, ono što je pomalo začuđujuće je to da je sudija Perić otišao i korak dalje, on je postavio pitanje uloge vođe vehabijske zajednice u Gornjoj Maoči, koju predvodi Nusret Imamović, istakavši da ljudi iz tog mesta ne priznaju državu, ne izlaze na izbore, ne sahranjuju se u mjesta određena komunalnim planovima, niti djecu šalju u državne škole. Podsetio je i da je Imamović u javnim nastupima otvoreno negirao državu.

“Da nije bilo Maoče Gornje, ne bi bilo ni Mevlida Jašarevića”, istakao je Perić, ali i podsetio da Imamović nije bio optužen u ovom slučaju, niti je
bio predmet istrage. Perić, naime, smatra kako država u slučaju Gornje Maoče nije efikasno reagovala. Stavlja li se sudija Perić i u ulogu policije i tužiteljstva ovakvim svojim govorom koji je izneo na završetku suđenja ili možda zna za nešto za što kompletan obavještajno-bezbjedonosni sistem BiH ne zna.

Podsjetio je i na ono što je Jašarević rekao u završnoj riječi 3. decembra. Jašarević, koji je inače državljin R. Srbije, tada je rekao da, ako ga Sud
Bosne i Hercegovine osudi, to “neće sprečiti nekog drugog da učini isto što i on”.

Koliko je vehabizam na prostorima bivše Jugoslavije opasan – pitanje je koje se otvorilo nakon napada na zgradu ambasade SAD u Sarajevu. Političari
i policija poručuju i tada i sada da stvari drže pod kontrolom, ali “stručnjaci” i razni “ekperti” za ovu oblast upozoravaju da se mora mnogo aktivnije voditi borba protiv terorizma. Međutim, u zadnje vrijeme se najviše i jedino insistira na “islamskom terorizmu”, što svakako zahtjeva traženje mnogo odgovora. Šta je terorizam, odnosno šta je “islamski terorizam”. Ko su “islamski teroristi”? Da li je terorizam spojiv sa islamom kao vjerom?

Mevlid Jašarević je svojim pucanjem iz automatske puške, ispalio je tačno 105 metaka, oštetio fasadu na ambasadi SAD i ranio policajca bošnjačke nacionalnosti (muslimana po vjeri).

U terorizmu nema pojedinca, a ako stvar okrenemo prema Mevlidu Jašareviću i pratim njega i njegovo kretanje, ono je interesantno u onoj mjeri u kojoj on dolazi u kontakt sa centrima iz kojih se emituje radikalizam, mržnja i poziva na nasilje, ali isto tako i kontakt i kontakti sa obavještajnim službama stranih zemalja. Taj kontakt je vrlo bitan, možda i najvažniji. Da li je adekvatno izvršena analiza tih Mevlidovih kontakata? Jer, ipak Mevlid Jašarević, kao pojedinac, je jedna beznačajna pojava, ali posljedice njegovog djela su katastrofalne po BiH. Kada se ovaj slučaj/incident dogodio neki američki mediji su imali naslov: “Bosanski talibani napali ambasadu SAD u BiH”.

U Bosni i Hercegovini nema talibana, i to svi u BiH, ali i van BiH znaju, ali, nekome očito ide u prilog da se ovakva slika “talibanske” BiH šalje u
svijet.

A slika Mevlida Jašaraveća sa automatskom puškom u ruci kako hoda ulicama Sarajeva je upravo takva, talibanska i teroristička. Jer, zasigurno da je ovaj akt išao u prilog neprijateljima BiH, i u BiH i van BiH. Takozvani ekpertski timovi i eksperti su cijelu ovu godinu imali medijski prostor da objašnjavajući i analiziraju ovaj napad na ambsadu SAD pričaju o Bin Ladenu, vehabizmu, džihadu, 11. septembru, ARBiH, Aliji Izetbegoviću, Haris Silajdžiću, SDA, reis ul ulemi, Islamskoj zajednici u BiH, Mešihatu IZ Sandžaka, ali i o karakteru rata u Bosni i Hercegovini.

Kada govorimo o karakteru rata u BiH ovi eksperti su iskoristili Mevlidov terorizam da “peru” genocid u Srebrenici i zločine po cijeloj BiH, da
“peru” ulogu Srbije u proteklom ratu 1992-1995. godine, ulogu JNA i raznih paravojski i paramilicija i slično.

I šta će se dalje dogoditi? Ima li veze ovo sa Bošnjacima? I ko inputira odnosno ko konstruiše tu vezu Al Kaide, vehabizma, AR BiH i otpora agresiji
i muslimana odnosno Bošnjaka u BiH.

Prvo, u Srbiji u izdavačkoj kući Filip Višnjić, već je izašlo nekoliko knjiga koje pišu i povezuju od Muhammeda ibn Abdul Vehab do porodice Sauda
i Arabije, preko knjige Islamska deklaracija do rata u BiH, Al Kaide, 11. septembra, napadima u Madridu, pa sve do danas.

Drugo, stalno se nameće pitanje da li ima kampova u BiH za vršenje terorističkih obuka, naravno misli se na tzv. “islamski terorizam” ?

Pa, naravno da nema. I pored svih konstrukcija i insinuacija i medijske propagande, kampova nema, prisustvo međunarodne zajednice onemugućava
postojanje istih, ali, važno je praviti medijsku sliku da jedan dio BiH, tačnije manji BH entitet RS i javnost RS-a bude uvjeren/ubijeđen da kampovi
postoje.

Ali, kad kampova već nema hajmo da napravimo medijski kao da ih ima. Pa ćemo, da sve to bude uvjerljivije, nabrajati konkretno gdje se navodno
nalaze centri odnosno na kojme području djeluju.

Tako npr. prema podacima koje su Banjalučke “Nezavisne novine” prikupile od tzv. stručnjaka za bezbjednost, vehabije najčešće borave i djeluju u
pograničnim dijelovima BiH, gdje uspijevaju da nesmetano sprovode svoje aktivnosti. A najčešće ti tzv. eksperti spominju da ih ima na Vlašiću, oko
Sanskog Mosta i cijelog Unsko-Sanskog kantona, Majevice, Maglaja, tačnije Ošve, Maoče.

Treće, pojedini “eksperti” idu tako daleko da i djelovanje hafiza Sulejmana Bugarija, doskorašnjeg Reis ul uleme dr. Cerića, muftije Zukorlića, ali i
Ejuba Ganića, Hasana Čengića i Harisa Silajdžića, pa aktuelnog člana predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i dr. povezuju sa radikalizmom, vehabizmom, terorizmom i slično. Što je prosječnom poznavaou priliku smiješno, ali ima i postiže sigurno svoje dnevno-političke ciljeve u RS-u i onom dijelu Srbije koja još žali na neuspjesima rata iz devedesetih.

Haris Sejdić

P.S. Neposredno pred zaključenje ovog teksta od prijatelja sam dobio informaciju, koja naravno ne mora biti tačna, ali dobro zvuči, da je Aleksandar Vučić, ministar odbrane R Srbije i potpredsjednik Vlade R Srbije, rekao predsjedniku RS Miloradu Dodika: ” ne možeš zarad prikrivanja svog kriminala da zavađaš čitavu Srbiju sa Bosnom i Hercegovinom”.