U toku srednjovjekovne Banovine i Kraljevine Bosne, postojao je samo jedan naziv za stanovnika Bosne, što je i posvjedočeno bosanskim poveljama bosanskih banova odnosno kraljeva, kao i plemića. U njima se jasno spominje narod: Bošnjani, ili se spominju svjedoci povelja Dobri Bošnjani (smisao: prominentni Bošnjani – vojvode, djedovi Crkve Bosanske, strojnici i sl. koji su potvrđivali povelje). Kao dovoljan primjer za to može se navesti povelja bana Stjepana II Kotromanića iz 1334. gdje on kaže (dio citata):
Ako ima Dubrovčanin koju pravdu na Bošnjaninu, da ga pozove pred gospodina Bana…

Dakle, govorimo o arhaičnom bosanskom jeziku  i upotrebi pojma Bošnjanin, u tom istom arhaičnom bosanskom jeziku za  opisivanje stanovnika Bosne.

Dakle naziv Bošnjanin je anarhični termin naziva za bosanski narod koji se koristio u vreme srednjovjekovne Bosne na anarhičnom tada važećem bosanskom jeziku.
Taj izvorni naziv (Bošnjanin) bilo bi pogrešno koristiti u današnje vreme kad imamo moderni bosanski jezik.

U vreme osmanske okupacije Kraljevine Bosne, Osmanlije su koristile SVOJE, a ne bosanske nazive za svakog stanovnika Bosne, nekad i za religijske grupe Bošnjana dodajući sufikse na osmanski naziv „Boşnak“.
Dakle ovdje vidimo neporecivo porijeklo naziva Bošnjak, i treba jasno i glasno reći da je ovo bosanska izvedenica nastala od turcizma: Boşnak=Bošnjak, a ne kako neki tvrde da je naziv spomenut još u srednjem vijeku ili da je star hiljadu godina, pa čak idu i toliko daleko da nazivaju bosanske kraljeve Bošnjacima, a da oni sami sebe nisu tako nazivali – naime koristili su već navedeni naziv Bošnjanin. Posljkednji Bosanski kralj Tvrtko Kotoromanić kojeg je pogububio Mehmed EL Fatih nije nikada sebe nazivao imenom Bošnjak nego je bio Bošnjanin.

Dakle naziv Bošnjak u Bosni se kotistio u vreme Turske okupacije Bosne i s pravom se može tvrditi da ime Bošnjak za Bosanski narod su uveli Turci kao okupatori Bosne pa prema tome ovaj naziv je nastao voljom okupatora zemlje Bosne i nemože biti prihvatljiv. Na samozvanom Bošnjačkom saboru 1993. godine ovu činjenicu Vijeće kongresa Bošnjačkih intelektualaca je namjerno prećutalo kako bi namjerno od imena Bošnjak odbili Bosanske katolike i pravoslavce (danas Hrvate i Srbe) jer su znali da sve što je Osmanlijska zaostavština je neprihvatljivo i za jedne i za druge tako da naziv Bošnjak predviđen samo za Muslimane.

Zamijenom naziva „Musliman“ sa turcizmom „Bošnjak“ 1993. se jasno određuje karakter nove upotrebe imena Bošnjak, ma šta sada neki intelektualci lažno tvrdili (što apsolutno nije više ista upotreba kao u doba Ivana Frane Jukica ili fra Anđela Zvizdovića npr. koji su bili katolici), a stvarni karakter tog naziva od 1993. postaje slaganje sa osmanskom asimilacijom nas i našeg jezika (kao da smo nastali kao njihov produkt), kao i obilježavanje samo muslimanske populacije u BiH, bez želje da se okupe svi bosanski patriote oko istog naziva, bez obzira na njihovo vjersko ubjeđenje
U periodu od 1914. pa do nezavisnosti Bosne i Hercegovine, desila se grčevita borba ostatka neidentificiranih Bošnjana (turcizam. Bošnjaka) zbog propusta čiji razlozi su različiti, od postavljanja Islama kao primarnog identiteta za bosanske muslimane, protivljenja nekih katolika, pravoslavaca ili drugih da se identificiraju kao Hrvati ili Srbi (što je u suprotnosti što je većina bosanskih katolika i pravoslavaca uradila slušajući „Napredak“ i „Prosvetu“), pa sve do osporavanja i želje za uništenjem BiH od strane njenih susjeda. U toj borbi su korišteni različiti nazivi, od naziva Bošnjak (turcizam od Bošnjanin) koji je blokiran za upotrebu od strane srpskih i hrvatskih nacionalista u ovom periodu, pa sve do naziva „musliman“ odnosno „Musliman“, što je na kraju limitiralo taj korpus na BH muslimane, i što je sve trajalo do 1993. godine.

Ostalim neidentificiranim stanovnicima BiH koji nisu muslimani je ostalo da se identificiraju ili kao Hrvati, ili kao Srbi, ili kao Jugoslaveni i sl. ali ne i sa Bosnom.

Vrlo značajno, u modernom jeziku koji se koristio među bosanskim stanovništvom, a čije je ime bilo S-H (jezik čiji je korijen istočnohercegovački dijalekt bosanskog jezika), koristio se i naziv Bosanac što predstavlja izraz u našem modernom jeziku (za razliku od arhaičnog Bošnjanin ili turcizma Bošnjak), za stanovnika Bosne. Naziv Bosanc se koristio u narodu i za vreme Austro-ugarske monarhije, ali nikada nije bio korišten službeno kao nacionalnost za Bosanskohercegovački narod iz napred navedenih razloga osporavanja Bosne i Hercegovine kao države od strane susjeda. Oni koji danas tvrde da je Bosanac samo teritorijalna odrednica, a da su Bosanci svi koji žive u Bosni i Hercegovini direktno rade protiv Bosne i Hercegovine, a posebno protiv interesa Bosanskih Muslimana preimenovanih u Bošnjake i tako ih poistovijetili sa Turcima, odnosno napravili danšnje Bošnjake nekom vrstom Turske zaostavštine u Bosni i Hercegovini.

ŠTA ZNAČI TERMIN BOŠNJAK?

Bošnjak jednostavno znači Musliman bez države. Termin je uven 1993 kao zamjena za termin iz ex-YU Musliman, a značenje je ostalo potpuno isto.

Taj termin od 1993 nema nikakve veze sa nekadašnjim Bošnjanima.
Taj termin nema nikakve veze ni sa Bosancima.
Bosanci su multivjerski, a Bošnjaci nisu.

Bošnjak jednostavno znači Musliman bez države.
Neko kome je vjera na prvom mjestu, a država mu ne igra ulogu.
Uglavnom je zadovoljan da živi bilo gdje na Balkanu sve dotle dok može da bude Musliman, ako uvidi da nemože biti Musliman seli se u Tursku.
Hoće li biti Bosanac i ne to mu uopšte nije bitno.

Bošnjak tvrdi da mu je BiH samo teritorija na kojoj živi, ali i ne država kojoj pripada.
Nada se da će se nekada na teritoriji na kojoj živi osnovati islamska država.
Zato odbija da se identifikuje sa bilo kojom državom.
Ne identifikuje se čak ni sa Turskom državom zato što ni Turska nije islamska država.

Bosanac s druge strane znači: ,,ja pripadam državi BiH, ona je moja, a ja sam njen, bez obzira na vjeru.
Ogromna razlika!
Bosanci su multivjerski.
Autohton narod Bosne i Hercegovine.
Bosanac je nacionalni i narodni identitet države Bosne i Hercegovine.

Bosanac se rađa u BiH, umire u BiH i živi za BiH.
Država mu je na prvom mjestu!

Zato!

Posebno je inters Bosanskih Muslimana da se izjasne na popisu kao Bosanci, a ne Bošnjaci. Ako se u većini izjasne kao Bošnjaci biće smatrani kao neka vrsta Osmanlijske ostavštine u Bosni i Hercegovini, a ako se izjasne kao moderna nacija Bosanci mogu slobodno da se smatraju kao autohtoni Bosanski narod i što je najvažnije dobar dio dašnjih Bosanskih Srba i Hrvata će prihvatiti da su i oni Bosanci, ali da budu Bošnjaci kao Osmanlijska zaostavština od njih to nije realno očekivati.

Bosanci (ne i Bošnjaci) su voljeli Jugoslaviju dok je ona bila živa i ginuli su za nju kad je trebalo. Jugoslaviju su ubili u Bosni u Sarajevu nisu ni u Beogradu ni u Zagrebu, jer u ova dva pomenuta centra nije ni bilo Jugoslavije, ono koliko je bilo mogli su je ubiti mirnim putem. U Bosni se to nije moglo uraditi na miran način o tome postoje dokazi otpora Bosanaca. Sad su se okomili da ubiju i Bosnu zato će za Bosnu ako bude trebalo ginuti Bosanci taman kad bi to značilo i borbu protiv Bošnjaka.

Hakija Abdić, predsj.Lige antifašista Jugoistočne Evrope