TESANJ.NET stranica grada
U pedagoškoj teoriji i praksi postoji pojam hipertrofija činjenica, kojim se označava prezatrpanost učenika sa informacijama. To se u mnogo slučajeva tretira kao glavna smetnja za postizanje dobrih rezultata. Mnogo predmeta i nastava u kojoj dominira teorija u odnosu na praksu doprinijeli su nastanku ove pojave. Primjetno je da se problem hipertrofije činjenica proširio iz škole u društvo, tako da se danas može govoriti o hipertrofiji činjenica u društvu kojom je izložen manje – više svaki čovjek, a posebno neke kategorije (korisnici društvenih mreža). Dok smo ranije imali printane medije i televiziju bili smo ograničeni uglavnom na informacije iz uže oblasti. No, poslije toga, javljaju se informacijsko – komunikacijske tehnologije koje su na svojim krilima donijele društvene mreže i web portale što je dodatno uvećalo medijski pritisak na intelekt čovjeka.
Realno gledano danas svaki pojedinac konzumira informacije iz novina, sa televizije, radija, web – portala, društvenih mreža, dok je informacijski opseg obuhvatio cijeli dunjaluk. Na prvi pogled to je veliko dostignuće za čovječanstvo, ali se nameće niz pitanja; Da li je čovjek spreman da apsorbuje sve informacije? Da li je potrebno pratiti baš sve medije? Da li smo medijski pismeni za toliki broj izvora? Ima li štetnih posljedica za čovjekov intelekt?
Ovo su neka od pitanja koja se javljaju, mada ne treba zanemariti i druga.
Sa sigurnošću se može ustvrditi da mnoštvo izvora informacija nosi sa sobom pojavu prezatrpanosti informacijama. Tako da je danas svaki pojedinac u prilici da svakodnevno bude izložen moru informacija koje dopiru sa svih strana, a u kojima mogu naći sve od pikanterije do ozbiljnijih sadržaja. Posebno su u opasnosti korisnici društvenih mreža, koje su se pretvorile u nepregledno polje podataka kojem je teško naći kraj! Po društvenim mrežama se može probdjeti danima i noćima da se obuhvati samo dio informacija, a da se pri tom upropasti dio života!
Nedavno je rađeno istraživanje dnevne izloženosti pojedinaca informacijama na Univerzitetu u Kaliforniji. Rezultati do kojih su došli otkrivaju nam da ljudi tokom dana konzumiraju više od 100.000 pojmova/riječi. Ovo su informacije koje dobijemo samo tokom radnog vremena! Zamislite koliko još informacija se dobije poslije radnog vremena? Kada bi se to pretvorilo u kompjuterske mjerne jedinice to bi bilo oko 34 gigabajta informacija. Postavlja se logičko pitanje: Kako se čovjekov intelekt nosi sa bujicama informacija? Može li on sve informacije obraditi, selektirati i koliko se toga može korisno upotrijebiti? Intelekt iako ima neslućene mogućnosti ima i ograničenja koja treba upoznati.
Čovjekov mozak može primiti neograničenu količinu informacija ako govorimo o dugoročnom pamćenje, no treba znati da postoji radna memorija koja je ograničena i koja se razlikuje od dugoročnog pamćenja. Također, u jednom danu se možemo kvalitetno koncentrisati samo na sedam novosti ako je osoba na poslu od jutra, mozak se gasi oko 19 sati jer dolazi do preopterećenja i brzog zaborava ističe dr.Džoana Kantor. Iz naše prakse vidi se da mi informacije ne tražimo selektivno, odn. da uzimamo samo određenu vrstu informacija sa ciljanih medija. Naprotiv, mi se sve više pretvaramo u medijske deponije gdje ima svega i svačega a skoro ništa od toga se ne koristi!? Jer mi se ne bavimo učenjem pa da koristimo obrazovne medije. Mi se ne bavimo rješavanjem problema pa da se skoncentrišemo na određenu vrstu medija i informacija. Ne, nego mi idemo na medijske izvore da popunimo vrijeme i da se zabavimo postajući (ne)svjesno kanta za informacijsko smeće?!
Treba znati da je mozak dizajniran za trenutno koncentrisanje na jedan zadatak. Ljudi koji su rješavali više stvari istovremeno radili su 30 posto duže i dvostruko više griješili, od onih koji su zadatke rješavali jedan za drugim. Zatrpavamo li mozak informacijama, ne praveći pauze pamtićemo lošije, jer kako ističe dr.Kantor Mozgu je potrebno određeno vrijeme da preradi informacije prije nego što ih počne upotrebljavati.
Kod nas se informacije ne uzimaju ciljano i mozgu se ne ostavlja vremena da ih preradi. Zato imamo provedene sate i dane na medijskim izvorima a efekti su nikakvi. Jer mozak je prezatrpan, a tone i tone informacija su ne obrađene, zbog preopterećenja mozak slabije pamti, a brzo zaboravlja, dok to utiče automatski na produktivnost kako su pokazali rezultati istraživanja firme Lexisnexis!
Naučnici smatraju da velika količina informacija smanjuje ljudsku moć koncentracije. A nije ni čudo što je to tako, jer kako biti skoncentrisan na nešto kada to nešto ne postoji, nego postoji svašta, a na svašta se teško skoncentrisati. Nas sve interesira i nemoguće je onda intelektu da se skoncentriše na pojedine sadržaje. Moć koncentracije je ograničena i ovisna o broju sadržaja i pojmova koje prati. Tako mozgu nije isto ako se fokusira na deset ili 100 pojmova!
Kada govorimo o mozgu treba reći i to da se mozak može zamoriti od prevelike količine informacija tako da je i to dodatni razlog da se počnemo prema medijskim izvorima i činjenicama odnositi na selektivan pristup. Također, ljudi često misle da su produktivniji ako barataju s više stvari istovremeno. No istraživanja su pokazala upravo suprotno da to znatno narušava radnu efektivnost. Istraživanja su pokazala i to da preplavljenost informacijama kod ljudi uzrokuje: stres, pogubljenost, zaboravnost, zasićenost, i znatno smanjenu radnu sposobnost, upozoravaju stručnjaci. Opasnost predstavlja i ovisnost od medija koju također ne treba zanemarivati, a koju ne treba posebno dokazivati.
Imajući na umu rečeno svako onaj ko želi da unese organiziranost u svoj život ne može ubuduće biti ravnodušan prema ovoj anomaliji, već naprotiv, treba biti svjestan intelektualnih kapaciteta, ali i čuvati se od hipertrofije činjenica.
Mr.sc. Esmir Bašić
