Dogovor za jaču SDA

Prisutnim novinarima se obratio Alija Izetbegović i pročitao saopćenje za javnost, koje je kasnije postalo poznato kao „Saopćenje četrdesetorice“, naime toliko je potpisnika bilo tog saopćenja.

Saopćenje je glasilo: „Mi dole potpisani, suočeni sa krizom jugoslovenskog društva, koja nije samo ekonomska nego i politička i moralna, zainteresirani za očuvanje Jugoslavije kao zajednice naroda i narodnosti i za neometan nastavak započetih demokratskih procesa u pravcu slobodne, moderne i pravne države, u želji da podržimo taj razvoj i da u toj i takvoj zajednici ostvarujemo ne samo interese koji su zajednički svim njenim građanima, nego i posebne koje imamo kao građani – pripadnici muslimanskog kulturno-povijesnog kruga, odlučili smo da pokrenemo inicijativu za osnivanje Stranke demokratske akcije (SDA), i u tom cilju obznanjujemo 16 programskih principa našeg političkog djelovanja.“

Na kraju dokumenta četrdesetorica su se potpisala kako slijedi:

Alija Izetbegović, dipl. pravnik iz Sarajeva; Muhamed Čengić, dipl. ing. Iz Sarajeva; dr. Maid Hadžiomeragić, stomatolog iz Sarajeva; dr Muhamed Huković, profesor iz Sarajeva; Edah Bećirbegović, advokat iz Sarajeva; prim. dr. Šacir Ćerimović, ljekar iz Sarajeva; Salim Šabić, privrednik iz Zagreba; prof. dr. Sulejman Mašović, Defektološki fakultet Zagreb; prof. dr. Fehim Nametak, znanstveni radnik iz Sarajeva; Salih Karavdić, advokat iz Sarajeva; Fahira Fejzić, novinar iz Sarajeva; dr. Šaćir Čengić, ljekar iz Sarajeva; Edhem Traljić, dipl. pravnik iz Sarajeva; Džemaludin Latić, književnik iz Sarajeva; Omer Pobrić, muzičar iz Sarajeva; dr. Sead Šestić, znanstveni radnik iz Sarajeva; prim. dr. Tarik Muftić, ljekar iz Mostara; Safet Isović, estradni umjetnik iz Sarajeva; dr. Šemso Tanković, docent na ekonomskom fakultetu u Zagrebu; Mirsad Veladžić, magistar tehnologije iz Velike Kladuše; prim. dr. Kemal Bičakčić, ljekar iz Sarajeva ; Abdulah Skaka, obrtnik iz Sarajeva; Omer Behmen, dipl. ing. građ. iz Sarajeva; Šefko Omerbašić, glavni imam iz Zagreba; dr. Mustafa Cerić, docent Islamskog teološkog fakulteta iz Sarajeva; dr. Sulejman Čamdžić, znanstveni radnik iz Zagraba; prof. dr. Lamija Hadžiosmanović, Filozofski fakultet iz Sarajeva; dr. Halid Čaušević, dipl. pravnik iz Sarajeva; Kemal Nanić, dipl. ing. građevine iz Zagreba; Bakir Sadović, student iz Sarajeva; Faris Nanić, student iz Zagreba; Nordin Smajlović, student iz Zagreba; Husein Huskić, magistar mašinstva iz Zagreba; Mirsad Srebrenković, dipl. pravnik iz Zagreba; Nedžad Džumhur, dipl. tehnolog iz Banja Luke; Fehim Nuhbegović, privrednik iz Zagreba; Đulko Zunić, privrednik iz Zagreba; prof. dr. Almasa Šaćirbegović, Veterinarski fakultet u Sarajevu; prof. dr. Ahmed Bračković, Ekonomski fakultet u Sarajevu.

 

Dva mjeseca nakon press-konferencije u „Holiday Innu“, 26. maja, opet u Holiday inu održana je Osnivačka skupština SDA. Tako je osnovana vodeća stranka bošnjačkog naroda.

Ono što je poslije uslijedilo je poznato manje više svima, SDA je postala pobjednička stranka, vodeća stranka u u bošnjačkom narodu. SDA je imala vodeću ulogu u odbrani BiH i poslijeratnoj obnovi zemlje.

Ali,  posebno postoji jedna stvar koja kao “prokletstvo” prati SDA od njenog osnivanja. Naime, radi se o raskolima u SDA BiH.

Malo je poznato da je dr. Hadžiomeragić, osnivač sa početka teksta, napustio stranku još na prvoj osnivačkoj skupštini 1990 godine.

Nedugo nakon osnivanja i formiranja odbora širom BiH i Jugoslavije, desio se i prvi veliki sukob, raskol u SDA BiH. Tešanj je imao “historijsku ulogu” jer je upravo u njemu se desilo prva Konvencija u historiji SDA.i

Tada su pored Adila Zulfikarpasića, stranku napustili ili iz stranke iskljuceni  dr. Muhamed Filipović, dr. Hamza Mujagić i dr. Fehim Nametak.” Na konvenciji je zaključeno da su neosnovane optuzbe Adila Zulfikarpašića za desno skretanje stranke “u smislu militantnog islama i vjerskog ekstremizma”.

Neko je tada napisao da je “cijela Bosna plakala”, da je “Adil zabio nož u leđa Aliji”. Bosna je plakala jer nisu postigli dogovor vodeći lideri Bošnjaka.

Ratne 1993. godine je Babo, Fikret Abdić, član Predsjedništva BiH i član SDA, napustio SDA, i ono što je slijedilo je bilo krvavo, tužno, čemerno. Krajina se bukvalno podijelila, udario je brat na brata, Bošnjak na Bošnjaka.

Novi “šok” za Bošnjake je slijedio odlaskom Harisa Siljadžića iz SDA i formiranje Stranke za BiH.

Prije toga se desio “razlaz”  Rusmirom Mahmutćehajićem, a onda i sa Seferom Halilovićem i formiranjem BPS-a.

Zatim slijede odlasci Ejuba Ganića, Safeta Oručevića, Edhema Bičakčića, Džemaludina Latića.

Na lokalnim izborima SDA je 2004. godine pokazala da je najjača stranka u BiH. A onda je slijedio Kongres SDA 2005. godine koji je “umanjio” snagu SDA pred opće izbore 2006. godine.

Gdje je sada Elmir Jahić, tada kandidata za predsjednika SDA BiH.

Lokalni izbori 2008 godine su ponovo pokazali da je SDA vodeća stranka u BiH, ali  Kongres SDA 2009. godine je “podijelio” snagu SDA pred opće izbore 2010. godine.

Odlazili ili otjerivani iz SDA su još i : rahmetli Safet Isović (SzBiH), Mehmed Žilić (SzBiH), Safet Halilović (SzBiH), Adnan Terzić (SBB), Izet Hadžić (A-SDA), Abdurahman Malkić (SBB), Ibrahim Hadžibajrić (SBB) itd.itd. Desetine i stotine kadrova raznih profila.

Stoga, kako kaže latinska izreka:

RECTA LINEA BREVISSIMA, RECTA VIA TUTISSIMA. Prava linija je najkraća, pravi put je najsigurniji. 

I još poznatija izreka: Historia est magistra vitae – Historija  je učiteljica života, izuzetno je važno u ovakvom vremenu postići dogovor o jedinstvu, to je mudrost i vještina pravih lidera.

 

Slušao sam predavanje jednog vrsnog teologa, koji na na ovu temu rekao slijedeće: “Sa vjerskog stajališta potenciranje važnosti jedinstva ummeta, zajednice, vidi se i iz Kur’anskog primjera kada Božiji poslanik Musa a.s. odlazi na planinu Sinaj da primi objavu, a svoj narod povjerava svom bratu Božijem poslaniku Harunu a.s., dok se ne vrati.

Međutim, u odsustvu Musaa a.s. Harun a.s., nije spriječio narod da napravi zlatno tele i da mu se klanja. Kada se hazreti Musa a.s. vratio, ukorio je brata Haruna a.s.:“O Harune” povika Musa, šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali, (20/92) da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?” 

 A Harun a.s. mu odgovara: “O sine majke moje”, reče Harun, “ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao” (20/94).

Ovaj ajet ukazuje na to (a Allah opet najbolje zna) da je razdor, podjela, cijepanje, razbijanje zajednice muslimana, gorei  opasnije, ali i štetnije čak i od privremenog idolopoklonstva, obzirom da je i Harun a.s. bio Božiji poslanik a ipak je tolerisao pravljenje zlatnog teleta dok se hazreti Musa a.s. ne vrati, da bi očuvao jedinstvo svoga naroda”.

 

Danas  mi  živimo u jednom vremenu u kojem vlada “patriotizam” sa stanovišta: Bosanski/Bošnjački si patriota, ukoliko proizvedeš što više mržnje Bošnjaka protiv Bošnjaka, desnih protiv lijevih, komšije protiv komšije, naroda protiv drugog naroda. Sve dobro što neko drugi uradi se uzima od takvih ljudi za loše, i predmet je najprizemnije propagande i ogovaranja. Javni i općenarodni interes više nikome nije ni nakraj pameti.

Zbog toga je moguće da se osuđuje i napada dogovor vodećih ljudi u SDA, vodećih ljudi u Bošnjaka,  Sulejmana Tihića i Bakira Izetbegovića. Ovakav jedan dogovor mogu osuđivati samo oni kojima su lični interesi preči od općih interesa, koji su zapravo lažni lideri i lažni moralisti u Bošnjaka.

 

A istinski lideri, poput Tihića i Izetbegovića, svjesni trenutka u kojem se nalaze, svjesni da su snage koje su protiv države BiH jače nego ikada, svjesni da postojeće stranke ne mogu napraviti boljitak za šta im je ovaj narod povjerio mandat na izborima 2010 godine, svjesni da nakon svakog Kongresa zbog unutarstranačke utrke, SDA pred opće izbore izlazi oslabljena, a ne ojačana, isto tako svjesni da samo dogovorom i zajedništvom može se napraviti dobro za Bosnu i Hercegovinu, svjesni odgovornosti koja je pred njima, osjećajući odgovornost za budućnost naše djece, unučadi i cjeloukupnog bošnjačkog naroda u BiH, su donijeli jedinu razumnu i normalnu odluku.