TESANJ.NET stranica grada
Toga dana, 16.3. 2013 godine nakon dugih 20.godina oko tebe ponovo poznata lica.
Otegao se stroj kao nekada, a u stroju uzdignuta čela stoje „Ljuti Pousoraci“ od koji se u ratu ledila krv u žilama srpskim tenkistima. Poznajemo se svaki ponaosob i znamo rov u kojem je svaki od nas bio punih 1078 ratnih dana.
A onda se na trenutak u mislima vratimo na: Križ, Mujkiće, Komin, Kanatovu kosu, Prljugu, Obli kamen i kao da do nas ponovo dopiru vriske razornih granata i bobotava lajanja „sijača smrti“. I sada su nam kao i tada u ratu, dodatnu hrabrost ulijevala smirena lica tih istih boraca koji su sa prstima na obaračima odlučno čekali srpsku pješadiju da se pokrene.
Iako nije mjesto da se o tome govori sada kada obilježavamo tako važan jubilej „Pousorske ljute“ ipak ljudski je razumjeti, uobziriti i prije svega saslušati kratke ispovijesti većine tih boraca koji nisu očekivali ovo što se s njima danas, nakon 20.godina čini.
Borci i pored svih poteškoća kojim ih život neumoljivo melje stoje mirno i stameno u stroju svoje Viteške „Pousorske ljute“ brigade i nikoga ne optužuju, ali se na većini jasno vidi da im je zaista teško i što je još gore, teškoćama ne naslućuju kraj.
Pousorje je kao i njegova Viteška 207/377. „Pousorska ljuta“ uvijek bila za primjer. Neka tako bude i danas kada nakon 20.godina slavimo njeno formiranje, kojim budućim generacijama ostavljamo u amanet da nastave njegovati svijetle tradicije njihovih očeva i djedova.
Organizacioni odbor proslave:
Mustafa Mućo Bešlagić
