Jedan dan u Srebrenici

Uče nas
I pisane nam upute o tome šalju
Kako je u našoj državi
Bosni i Hercegovini
Prestao rat
I kako više niko
Ne smije
Gledati u prošlost…

Abdulah Sidran

Subota, 27. april 2013. godine. Udruženje građana za afirmaciju univerzalnih pozitivnih vrijednosti „Prosvjetitelj“ iz Srebrenice je obilježilo 20 godina postojanja. A o sebi su sami napisali sljedeće:

„Nastali u beznađu golgote Srebrenice 1993.godine. Mladi Podrinja sa vjerom u Allaha dž.š. odlučiše udariti temelje onom što je Bošnjacima oduvijek nedostajalo.

Institucija koja ima ideju, misiju i plan kako državu Bosnu i Bošnjake učiniti boljim i jačim. Bi misao, misao dade ideju, ideja se pretvori u djelo. Organizovan je klub koji prerasta u pokret kroz koji se u okruženoj Srebrenici obučava na stotine mladih Srebreničana gdje se ulijeva duhovna i moralna čvrstina tako potrebna u danima patnje i beznađa.

Dvadeset godina kasnije, poslije doživljenog genocida, izgnanstva, izbjeglištva i povratka u bosansko Podrinje, Udruženje za afirmaciju univerzalno pozitivnih vrijednosti „Prosvjetitelj“ je registrovano udruženje koje je prepoznatljivo po istim principima na kojim je osnovano. Disciplina, humanost, posvećenost, odricanje su odlike po kojima je udruženje prepoznatljivo u narodu.“

Na poziv za obilježavanje 20-te godišnjice koji je stigao iz „Prosvjetitelja“ za nekoliko imena na adresu „Kluba prijatelja Srebrenica“ u Tešnju, otišli smo Esmir Bašić, predsjednik; Salih ef. Haušić, član; Ibrahim Hukć, član; Almir Ljevaković, trostruki sudionik „Marša mira“ Tešanj-Srebrenica i ja kao član „Kluba prijatelja Srebrenica“ i predsjedavajući OV Tešanj.

Mehdina Jakubovića, dugogodišnjeg predsjednika „Prosvjetitelja“ i jednog od stubova rada ovog udruženja sam upoznao prije nepunih šest godina. Jednog dana me posjetio u firmi MHBA, gdje sam radio, predstavio se i dodao kako je došao do mene po preporuci Salih ef. Haušića. Kako sam bio na redovnim poslovima nisam mogao izdvojiti više vremena osim da uz kahvu porazgovaramo o njegovoj posjeti. Otvoreno govoreći, pomislio sam da traži neku pomoć za neku akciju koju vodi, jer uglavnom je to dominantna tehnologija djelovanja pojedinaca i organizacija svih ovih godina. Bio sam veoma iznenađen kada mi je Mehdin rekao da nije došao tražiti nikakvu jednokratnu pomoć, da ne vodi nikakvu jednokratnu akciju nego je došao tražiti saradnju s nekim u Tešnju. U to vrijeme je bio pripadnik profesionalnog sastava zajedničke vojske BiH, a svoje slobodno vrijeme koristi da ohrabri i pomogne Bošnjake u Srebrenici, da oni koji su ostali živi trebaju nastaviti svoj život u Srebrenici. Mehdin je sa svojim optimizmom i uvjerenjem djelovao nestvarno, ali krajnje optimistično i ohrabrujuće. Bio sam sretan da sam susreo sagovornika sa takvim pogledom na život, a kako smo mi u Tešnju bili samo prije nekoliko mjeseci pokrenuli udruženje „OSLONAC“ a ja preuzeo ulogu predsjednika Savjeta, onda sam mu kazao da bih rado bio na čelu jednog udruženja u Tešnju koje bi bilo partner „Prosvjetitelju“ ali se plašim da ne bih na dva mjesta mogao uraditi ono što je potrebno, pa ću se potruditia da nađem nekoga i da to pokrenemo.

Taj sastanak je bio povod za nastanak ideje o udruženju „Klub prijatelja Srebrenica“ u Tešnju. Znao sam da su već postojale akcije iz Tešnja prema Srebrenici, kako pojedinačne tako i u okviru nekih udruženja kao što je udruženje žena „Naša porodica“. Trebalo je oprezno ići u realizaciju ove ideje kako se ne bi aktivnosti preklapale i pravila konfuzija. Napisao sam e-mail na nekoliko adresa u kome sam iznio ideju i tražio zainteresovane. I tako je krenulo. U prvoj godini nije bilo uspjeha zbog zauzetosti onih koji su se prihvatili obaveze, ali nakon prve godine je sastav „osvježen“. Nakon registracije udruženja „Klub prijatelja Srebrenica“ za predsjednika je izabran Esmir Bašić i do danas je uspješno realizovano više projekata kao što su: „Marš mira Tešanj-Srebrenica“, podrška registraciji birača 2012, podrška edukaciji mladih, kupovina stoke za kurbane od ljudi u Srebrenici te klanje kurbana i podjela mesa porodicama u Srebrenici, i drugi oblici saradnje.

Skup obilježavanja 20 godina djelovanja „Prosvjetitelja“ počeo je poslije 10,00 sati pred oko 200 prisutnih predstavnika 50 organizacija NVO iz BiH. Udruženje „Prosvjetitelj“ je veoma organizovano i veoma su dobri domaćini. Okolnosti u kojima radi ovo udruženje su neuporedivo složenije od okolnosti koje mi imamo u Tešnju, ali oni rade sa više posvećenosti i ljubavi, sa više organizovanosti nego mi. Fata Orlović, u čijoj avliji je sagrađena crkva, danas ima sudsku presudu u rukama o uklanjanju crkve iz njenog dvorišta ali nijedna firma u RS-u ne želi da izvede taj posao. Naprotiv, započeta je gradnja crkve iznad Memorijalnog centra „Potočani“, iznad hiljade bijelih nišana a Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja „Žene Srebrenice“ kaže da su sve kuće oko lokacije započete gradnje crkve – kuće Bošnjaka. Esmir Bašić je čestitao domaćinima i obećao nastavak saradnje ispred Kluba prijatelja Srebrenice u Tešnju. Emir Suljagić, predsjednik udruženja „Koalicije PRVI MART“ na otvaranju skupa je ukazao da nema rahat života Bošnjacima dok nestajemo. To mora shvatiti svaki Bošnjak. Malo koja porodica s ovu stranu Drine ne nosi porijeklo sa područja Srbije, odakle su protjerani. Sada su nas pokušali protjerati odavdje. Na trenutak su uspjeli ali Bošnjaci se moraju vratiti jer ako se ne vrate, neće ih biti nigdje u BiH, a onda neće biti ni BiH. Govorio je i Muamer Zukorlić, predsjednik Skupštine Svebošnjačkog sabora. Predložio je pokretanje inicijative kojom bi se Srebrenica proglasila Metropolom svjetske savjesti. A Ćamil Duraković, općinski načelnik Srebrenice, je dao podršku radu „Prosvjetitelja“.

Nakon uručenja priznanja (među dobitnicima priznanja je i Općina Tešanj – Zlatna plaketa, jedina općina u BiH koja je dobila priznanje), u drugom dijelu programa, održane su tri tribine a prvu tribinu je održao Salih ef. Haušić iz Tešnja, na temu „Svaki Bošnjak je odgovoran za drugog Bošnjaka“. Salih ef. Haušić je privukao pažnju prisutnih svojim sjajnim stilom kazivanja i korištenjem primjera najbolje prakse međusobne podrške ljudi u historiji, sa fokusom da ljubav jednih prema drugima, u ime Allaha, u ime Gospodara svih nas, jeste najbolji temelj da ćemo dati sve od sebe u međusobnoj podršci i da nećemo odustajati zbog izostanka jednokratnih koristi. Obišli smo i započeti banjski kompleks poznate banje „Guber“, a čiju gradnju izvodi firma iz Tešnja – Famus gradnja. Na žalost, ova investicija je zaustavljena od strane resornog ministarstva RS-e, sa sumnjivim razlozima. Svi smo iskoristili da se osvježimo vodom koja je dobra za liječenje sinusa.

Dan u Srebrenici nije isti kao dan u Tešnju. Dan u Srebrenici je duži, tužniji, sjetniji. Dan u Srebrenici je usred mnogo više svježih nišana nego dan u Tešnju, usred mnogo manje firmi, restorana, kafića, automobila,… nego dan u Tešnju. Dan u Srebrenici je sa mnogo više neizvjesnosti nego dan u Tešnju. Stoga poema našeg sugrađanina, akademika Abdulaha Sidrana o Srebrenici, može se osjetiti tek kada provedete makar jedan dan u Srebrenici.

…Ne date nam
Da u prošlost gledamo!
A mi u nju ne gledamo, nego ona u nas gleda!

Vi kažete:
U budućnost gledajte!

A mi nju
Nikakvu i nigdje
I nikako ne vidimo
Nit vidimo da ona
Ikakvijem okom
U nas gleda
A kamo li da nas vidi
I o nama brine

Mi imamo sadašnjost
U koju se ljudskim okom
Pogledati ne može

Mi isti
Od olova zrak
U našoj Srebrenici
Koje više nema
Dišemo sa onima
Čije su oči
Čije su ruke
Čije su duše
U našoj krvi ogrezle

I samo se oni
Mogu radovati
Vašoj komandi
Da u prošlost ne gledamo

A šta mi to drugo osim nje imamo
U šta mi to drugo
Nego u nju
Imamo gledati?

Zar možete
Materi kazati
Da ne gleda sina?
Zar sestri možete
Komandu slati
Da ne gleda brata?…

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj