Novi rat ili odcjepljenje RS!

Ugledni analitičar iz Zagreba i profesor političke filozofije prof. dr. Žarko Puhovski, u razgovoru za novinsku agenciju Anadolija, o odnosu visokog predstavnika i velikih sila međunarodne zajednice prema BiH je kazao: „Nažalost, shvatit će prekasno da se u BiH dešava nešto zaista ozbiljno. Bojim se da ovo u BiH ne ode predaleko.“

A šta znači uopće „da ne ode predaleko“? U novi rat ili u odcjepljenje RS-e? Samo je još to ostalo, a sve drugo već je otišlo predaleko. Profesor Puhovski navodi da su posljednji protesti pred Parlamentom BiH razgolili situaciju utoliko što se sada jasno vidi da i ne postoje zajedničke institucije države BiH, nego neka vrsta konfederalnog skupa kao u bivšoj Jugoslaviji pred njen raspad. Iako je poređenje veoma loše po BiH, ono je u isto vrijeme u dobroj mjeri stvarno ma koliko se nekome ne sviđalo. Razlika ipak postoji: velike sile su bile saglasne i poticale raspad bivše Jugoslavije, a u slučaju BiH bar nema saglasnosti te vrste o raspadu BiH.

Iako se mnogo priča o matičnom broju novorođenčadi, s pravom, ipak se malo govori o suštini problema. Matični broj građana BiH, i građana svake države, počiva na registracijskom području. Predstavnici RS-e u zajedničkim institucijama ne žele da regitracijska područja prelaze međuentitetsku crtu (što je do sada bio slučaj), čime bi napravili još jedan korak ka urušavanju državnosti BiH, a izgradnji RS kao države. Probosanski predstavnici to ne mogu prihvatiti. Na žalost, Vijeće ministara je pod pritiskom javnosti i životne potrebe prihvatilo privremeno rješenje koje je na tragu zahtjeva rušitelja BiH. Dalji neselektivan pritisak javnosti može dovesti do toga da to učini i Parlament BiH kao trajno rješenje. Mnogi već govore da nema veze, neka samo usvoje. Naravno da ima veze, jer po takvom pristupu nije se morala ni oružano braniti BiH.

Protesti ispred vrata zgrade zajedničkih institucija BiH i izvjesno vrijeme blokada onih koji su se zatekli u zgradi niti je pomogla rješavanju JMBG-a, niti BiH. Moglo bi se reći da je više pomogla rušiteljima BiH jer su dobili argument za izgovor. Uz to, zaista čudno, gotovo neobjašnjivo da Ministar sigurnosti u Vijeću ministara u isto vrijeme javno izlazi sa porukama koje govore o tome da policija neće raditi svoj posao, da neće štititi zakon. Naravno, Ministar je to rekao drugim riječima, lijepim za uho javnosti i onih koji su protestovali ali u suštini te izjave stoji da policija neće raditi svoj posao. Ipak ne bih ni na koji način takve izjave dovodio sa onim iz 90-tih: ne smije niko da vas bije.

OHR (sa konsultantima iz velikih sila) je saopćio da političari trebaju uraditi svoj posao uvezi sa JMBG do 30. juna. Kao i obično, oni ostavljaju rokove a u suštini nije ništa drugo nego da kažu: nismo zainteresovani da uradimo svoj posao. Jer OHR (sa svojim konsultantima) nije organizacija dobre volje, nego pravna institucija međunarodne zajednice kao neodvojivi segment Ustava BiH – takvog kakav je skrojen BiH. Oni su morali proglasiti zakon o JMBG, ako ne zbog BiH onda zbog novorođenčadi, a ne pozivati političare i ostavljati rokove jer ovakvi pozivi su samo pritisak na probosanske političare da popuste. Suština leži u tome da se sa rušiteljima BiH ne mogu praviti kompromisi u zakonskim rješenjima sve dotle dok jasno i glasno ne počnu govoriti da žele i hoće graditi i BiH (pored entiteta). Do tada OHR mora intervenisati, to je njihova obaveza, to u ovakvom ustavnom rješenju nije obaveza bh političara. Znam da će mnogima smetati ovo što sam naveo da nije obaveza bh političara, ali to je realnost. Ima mnogo drugih stvari za koje su oni odgovorni, i za koje treba postojati pritisak građana i javnosti. Veća transparentnost, manja administracija, veća efikasnost, manji javni troškovi, unapređenje zakonodavstva, brži servis poslovnom svijetu, manje korpucije, … sve se to može i treba tražiti od političara na svim nivoima, posebno entitetskim i kantonalnim ali ne i pitanja koja se tiču državnosti BiH i njene budućnosti. Iz prostog razloga jer je među njima previše rušitelja BiH.

A otkuda baš u ovom trenutku ovolika gajla? Otkuda sada kada je bar na šest mjeseci (iako na štetu države BiH) to pitanje rješeno? Demonstranti se ne osvrću na tu štetu spram države BiH u privremenom rješenju, nego samo istrajavaju na trajnom zakonu. Zar to nije skretanje pažnje i pritisak na probosanske snage!? I to u centru Sarajeva! Zar nije isti dan na dnevnom redu sjednice Parlamenta BiH bila i tačka dnevnog reda o vojnoj imovini? Zar nije američka ambasada bila aktivna da se to pitanje konačno riješi i otkloni posljednja prepreka BiH na Mapi puta ka NATO integraciji a Milorad Dodik stjeran u „ćošak“? Zar nije Milorad Dodik stalno dovodio u pitanje napredak BiH ka NATO integracijama? Kome najviše odgovara ovakav scenario događaja? Zar nije ovih dana započeo proces formiranja općinskih komisija za popis stanovništva ove godine? Taj proces ubrzano teče u sjeni protesta, a Zakon opopisu kaže: „nacionalna struktura komisija, instruktora i popisivača lokalne samouprave odražava nacionalnu strukturu stanovništva na području općina prema popisu iz 1991. godine, ako je to moguće.“

Mnogo toga je u igri, a probosanski političari se još ne drže zajedno. Možda je i prekasno da se uhvate za ruke, ali bi mogli pokazati sebi i svijetu da imamo dostojanstvo. Makar ruke ne dizali tako visoko kao što smo to činili u oružanoj odbrani domovine, tako bi bilo sjajno kada bi se ipak uhvatili za ruke.

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj